KADA su na tržište stigli lijekovi poput Saxende, Ozempica, Rybelsusa, Trulicitya, Mounjara i Wegovyja, u prvom valu oduševljenja znanstvenici, liječnici i pacijenti fokusirali su se uglavnom na njihovu impresivnu učinkovitost u smanjivanju tjelesne težine i regulaciji dijabetesa.
No kako ih diljem svijeta koristi sve više ljudi, sve očitiji postaju i njihovi neočekivani učinci. Među njima je i promjena osjeta okusa te preferencije za hranu. Jedna od najčešćih i najzanimljivijih promjena jest da korisnike tih lijekova često počinju odbijati okusi mesa i jaja te pržene i prerađene hrane.
Doc. dr. sc. Ana-Marija Liberati Pršo, internistica, endokrinologinja-dijabetologinja i voditeljica Centra za debljinu, metabolički sindrom i klinički nutricionizam KB Sveti Duh, kaže da njezini pacijenti također prijavljuju ovaj efekt, neovisno o tome koji lijek iz skupine GLP1RA koriste.
Nameće se pitanje bi li ova promjena u okusu i sklonostima prema određenim skupinama namirnica, a ne samo poticanje osjećaja sitosti, mogla biti dijelom objašnjenja zašto su ti lijekovi tako uspješni.
Lijekovi poput Wegovyja, Rybelsusa i Ozempica temelje se na semaglutidu – GLP-1 receptor agonistu, dok se Mounjaro temelji na tirzepatidu, dvojnom GLP-1 i GIP agonistu. Izvorno su razvijeni za liječenje dijabetesa tipa 2 jer stimuliraju izlučivanje inzulina, čuvaju funkciju gušterače i usporavaju pražnjenje želuca te time smanjuju vrhunce razina glukoze u krvi.
GLP-1 lijekovi djeluju tako da oponašaju prirodni hormon GLP-1, koji crijeva izlučuju nakon obroka. Taj hormon veže se na receptore u mozgu koji kontroliraju glad, ali i u tzv. putovima za nagrađivanje – sustavima koji određuju koliko zadovoljstva dobivamo od hrane. Ako su ti putovi prigušeni, unos hrane više nije povezan s intenzivnim užitkom.
A kada hrana izgubi emocionalnu komponentu – osoba prirodno jede manje. Znanstvenici su receptore GLP-1 također pronašli u okusnim pupoljcima, što bi moglo djelomično objasniti promjene u osjetu okusa.
Spoznaja o djelovanju lijekova za mršavljenje na ukus za hranu temelji se, među ostalim, na izjavama korisnika na društvenim mrežama i internetskim forumima te na iskustvima liječnika.
Mnogi prijavljuju da su im određene namirnice, posebno meso i pržena hrana, postale odbojne. Neki više ne mogu podnijeti miris slanine. Drugima je piletina postala neugodna zato što ih "podsjeća na kokošinjac". Treći više ne uživaju u slatkišima i gaziranim pićima.
Ove promjene nisu samo subjektivni dojmovi. Podaci s tržišta potvrđuju da korisnici tih lijekova troše manje novca na hranu, pogotovo na prerađene i visokokalorične proizvode te da više preferiraju povrće i voće.
Efekt potvrđuju i neke nove studije kojima znanstvenici pokušavaju dokučiti što stoji iza njega.
Liberati Pršo kaže da se učinak ovih lijekova na preferencije hrane prati već godinama, no bez jednoznačnih rezultata.
"Nekim se pacijentima ne promijeni ništa osim apetita, koji bude značajno reduciran, neki imaju samo osjećaj punoće u želucu uz održan apetit i jednaku sklonost svim namirnicama, nekima se potpuno ogade meso i jaja, nekima riba, a nekima rafinirani, koncentrirani šećeri", tumači.
Jedan od njezinih dugogodišnjih pacijenata, D. M. (68), do sada je iskušao sve lijekove iz razreda GLP-1.
"Iako i dalje poseže za gotovo svim skupinama namirnica, ali u drastično manjim količinama, dvije više ne može podnijeti: kuhano meso i kuhana jaja. Dijabetes mu je odlično reguliran, kroz sve ove godine izgubio je više od 25% tjelesne mase, krvni tlak mu je potpuno uredan, redovito je tjelesno aktivan, a navedene namirnice mu ni najmanje ne nedostaju", kaže Liberati Pršo.
"S druge strane, I.M. (32), unazad 6 mjeseci liječi se zbog debljine tirzepatidom, osjeća odbojnost jedino prema čokoladi, keksima, kolačima i jako zaslađenim napicima. Izgubila je 47 kg, odnosno 32% tjelesne mase, osjeća se bolje no ikad, inzulinska osjetljivost značajno se poboljšala, a razine glukoze su se potpuno normalizirale", dodaje.
Neki ljudi ove promjene doživljavaju kao pozitivne jer im olakšavaju dijetu i potiču ih na zdraviju prehranu, no drugi kažu da im hrana više ne donosi isto zadovoljstvo.
To otvara i neka nova pitanja. Ako GLP-1 lijekovi toliko mijenjaju odnos prema hrani, hoće li te promjene ostati i nakon terapije? Jesu li te promjene u okusu dio šireg djelovanja na mozak i ponašanje? I hoćemo li potaknuti razvoj drugih oblika ovisnosti ako ljudima oduzmemo zadovoljstvo hrane?
Liberati Pršo kaže da unatrag desetak godina, koliko liječi svoje pacijente s dijabetesom i pretilošću GLP-1 agonistima te godinu dana i GLP-1/GIP koagonistima, ni kod jednog pacijenta nije primijetila razvoj neke druge ovisnosti.
"Dapače, povrh smanjene ovisnosti o hrani, redovito primjećujem i općenito smanjenje ovisnosti – o alkoholu, šećeru, gaziranim napicima, pa čak i o cigaretama. No, ne mogu se oglušiti na gubitak mišićne mase uz nekontrolirano i nestrukturirano liječenje, do kojeg dolazi, između ostalog, i zbog nutritivnih deficita uslijed smanjenja unosa proteina i ukupnog energetskog unosa, ali i promjena okusnih preferencija.
Zato pozivam na potrebu da ovo liječenje prate isključivo liječnici specijalizirani i educirani za liječenje debljine, u suradnji s nutricionistima i kineziolozima", poručuje Liberati Pršo.
***
Knjigu Indexovog znanstvenog novinara Nenada Jarića Dauenhauera, koja tematizira najkontroverznije i najzanimljivije teme u znanosti poput klimatskih promjena, pseudoznanosti, pandemije, GMO-a i nuklearki, možete nabaviti ovdje.