U 1889. GODINI u središnjoj Aziji došlo je do virusne epidemije zbog koje je umrlo oko 1 milijun ljudi. Stručnjaci su tu bolest prozvali "ruskom gripom", no bez prave analize uzoraka tkiva ne možemo pouzdano znati o kakvom se točno virusu radilo.
Jedna mogućnost je da je ova "gripa" zapravo bila pandemija koronavirusa. Naime, četiri soja koronavirusa odgovorna su danas za otprilike 20 do 30 posto prehlada, s time da su u prošlosti bili mnogo smrtonosniji. Epidemiolozi vjeruju da sva četiri navedena koronavirusa kolaju među ljudima već zadnjih nekoliko stoljeća. Kada su se tek pojavili, vjerojatno su izazvali velike pandemije.
Paralele s našom trenutnom krizom su očite i bolje znanje o tim drugim koronavirusima moglo biti od vitalne važnosti za efikasniji odgovor na covid-19. Uvid u podrijetlo, način širenja i karakteristike običnih koronavirusnih prehlada može pružiti ključne naznake o tome što nas može čekati u narednim mjesecima i godinama. Razumijevanje ovih relativno bezopasnih sojeva koronavirusa moglo bi nam također pomoći da izbjegnemo sljedeću pandemiju, piše New Scientist.
Koronavirusi su velika obitelj virusa koja uglavnom uzrokuje oboljenja kod stoke te do nedavno nisu privlačili pažnju virologa.
"Koronavirus kod ljudi je uočen 1960-ih, no ta dva otkrivena soja su izazivala samo običnu prehladu te im se nije posvetilo puno pozornosti“, objasnio je pedijatar i epidemiolog Frank Esper iz klinike Cleveland u Ohiju.
Pojava SARS-a
2002. godine svijetom se počeo širiti novi, ozbiljniji soj koronavirusa - SARS (teški akutni respiratorni sindrom) koji je uspješno obuzdan sljedeće godine. Virus SARS-CoV-1 zahvatio je 26 zemalja, a zarazilo se 8000 osoba. Umrla je svaka deseta. Visoka smrtnost SARS-a uznemirila je epidemiologe i koronavirus se našao u centru pažnje stručnjaka diljem svijeta.
Njemu srodan virus otkriven je kod šišmiša, životinja koje uspijevaju živjeti s koronavirusom a da od njega ne obole. Moguće je da je epidemija SARS-a nastala kada su šišmiši zarazili cibetku nakon koje je SARS zatim prešao na ljude.
Koronavirusi imaju bjelančevine na svojoj površini, koji djeluju poput ključa koji otključava ulazna vrata različitih stanica u različitim vrstama domaćina. Ti se proteini putem genetskih mutacija ili razmjenom genetskog materijala mogu oblikovati i mijenjati otvarajući pritom nova vrata. Virolozi su se stoga uputili u lov na nove sojeve koronavirusa prateći ih kod ljudi i divljih životinja kako bi shvatili što točno uzrokuje modifikacije proteina.
Koronavirus NL63
Mikrobiologinja Lia van der Hoek sa Sveučilišta u Amsterdamu, koja već neko vrijeme usavršava svoju tehnologiju za otkrivanje nepoznatih sojeva virusa, prije nekoliko godina kod 7-mjesečnog djeteta s bronhiolitisom pronašla je još jedan soj koronavirusa - HCoV-NL63.
"Pronašla sam NL63 sasvim slučajno, prije nego što smo saznali za SARS", ispričala je van der Hoek. Daljnja istraživanja pokazala su da je NL63 raširena pojava i da je ovaj soj koronavirusa inficirao između 1 i 9 posto ljudi s upalom dišnih putova diljem svijeta. NL63 uzrokuje povišenu temperaturu, kašalj, grlobolju, bronhitis i upalu pluća.
Rođaci NL63 su nakon toga pronađeni kod svinja, mačaka i šišmiša. U 2012. godini, stručnjaci su putem genskih usporedbi NL63 kod ljudi i šišmiša otkrili da imaju zajedničkog pretka koji je živio prije 500 do 800 godina. To znači da je NL63 prešao na ljude negdje između 13. i 15. stoljeća. U tom trenutku je vjerojatno došlo do pandemije, smatra virolog Ralph Barić sa Sveučilišta u Sjevernoj Karolini.
Poput SARS-CoV-2, koronavirusa koji uzrokuje covid-19, izvorni NL63 bio je u nekoj mjeri smrtonosan. Oba virusa vežu se na isti stanični receptor.
"Ta davna pandemija nalikovala je gripi, ali je uzrokovala teže simptome bolesti kod starijih osoba“, kazao je Barić.
I ovdje u priču ponovno ulazi ruska gripa.
Ponovno preispitivanje ruske gripe
Nakon epidemije SARS-a ponovno se pojavilo zanimanje za dva naizgled neobjašnjiva koronavirusa koja uzrokuju prehladu, a koja su otkrivena u 1960-ima - HCoV-229E i HCoV-OC43.
Uspoređujući te viruse sa sojevima koji su pronađeni kod drugih životinja, stručnjaci su zaključili da OC43 mora potjecati od goveda ili svinja i da je prešao na ljude oko 1890. Godina zvuči poznato?
1890. godina nije jedini faktor koji povezuje OC43 s ruskom gripom. Mnogi oboljeli od ruske gripe imali su izražene simptome koji su utjecali na njihov središnji živčani sustav, a za OC43 se zna da inficira živčano tkivo. Ako je OC43 skrivio pandemiju 1889/90., očito je u posljednjih 130 godina polako mutirao u sve manje opasan virus. Vjerojatno je pandemija trajala priličan broj godina, poput više sezona teže gripe, a nakon toga se OC43 transformirao u običnu prehladu.
Što je s 229E? Nakon što je izoliran sredinom 1960-ih, pokusi su pokazali da je polovica dobrovoljaca zaraženih 229E oboljela od prehlade nakon dva do pet dana. Genetska usporedba 229E i srodnih virusa na životinjama ukazuje na to da je on s afričkih šišmiša prešao na deve, a zatim na ljude krajem 18. stoljeća. Poput koronavirusa koji uzrokuje MERS, vjerojatno je uzrokovao smrtonosnu pandemiju jer ljudi nisu imali imunitet na taj soj koronavirusa.
Milijuni mrtvih svinja
Ideju o tome da su koronavirusi koji uzrokuju običnu prehladu na početku bili smrtonosniji podržavaju nedavne studije na životinjama. Primjerice, znanstvenici su 2016. godine uhvatili koronavirus koji je upravo prešao sa šišmiša na svinje. U samo nekoliko mjeseci zbog tog je virusa u Kini uginulo 25.000 prasadi. A 1977. u Europi se kod svinja pojavila bolest uzrokovana koronavirusom, koja se kasnije proširila na Kinu, a potom i u SAD, pri čemu je stradalo oko 8 milijuna svinja.
2005. godine u hongkonškoj bolnici kod 71-godišnjeg pacijenta s upalom pluća otkriven je četvrti soj koronavirusa koji uzrokuje običnu prehladu. HCoV-HKU1 uzrokuje respiratorne bolesti i kasnije je zabilježen diljem svijeta. Čini se da je na čovjeka prešao s glodavaca. Mada HKU1 nije toliko interesantan virolozima jer ne uzrokuje teže simptome, otkriveno je da zna teže pogoditi pacijente starije životne dobi.
Sva četiri koronavirusa imaju jednu sličnost
Sva četiri koronavirusa koja uzrokuju običnu prehladu imaju jednu zanimljivu osobinu: variraju.
"NL63 se nekih godina pojavljuje u većim razinama, a u nekim u nižim. Osim toga, između 2000. i 2010. godine kod djece su češće zabilježene infekcije NL63 i OC43 nego infekcije 229E i HKU1. Oni su u međusobnoj konkurenciji", rekla je van der Hoek.
Neki epidemiolozi smatraju da je razlog tome što nam imunološki sustav pruža zaštitu na određeni soj nekoliko godina, a zatim se opusti. No, razlog bi mogao biti i sumorniji. Tijekom jednog pokusa 1990. godine utvrđeno je da su ispitanici dobrovoljno zaraženi 229E bili ponovno podložni istoj infekciji godinu dana kasnije. No, tada nisu imali simptome, već su samo bili zarazni, odnosno dalje širili virus.
Istraživanja koronavirusa koji uzrokuju prehlade dala su i neke ohrabrujuće rezultate. Obiteljsko stablo koronavirusa sastoji se od četiri podgrupe, od kojih su dvije ljudske. NL63 i 229E su, zajedno s mačjim i psećim koronavirusima, u skupini koja se zove alfa. OC43 i HKU1 pripadaju beta skupini koja uključuje i viruse koji uzrokuju MERS, SARS i covid-19. Stručnjaci su primijetili da antitijela za jedan virus mogu biti učinkovita u borbi protiv srodnog virusa u istoj skupini.
"Definitivno bismo trebali istražiti imaju li ljudi već neki imunitet na covid-19 ako su imali infekciju s OC43 ili HKU1", rekla je van der Hoek i dodala kako može vrijediti i obrnuti, odnosno negativan scenarij.
"Ako ste starije životne dobi i imate imunitet protiv nekih koronavirusa, postoji vjerojatnost da će vaše tijelo pretjerano reagirati na novi soj", objasnila je.
Dugoročno gledajući, virolozi za sada ne mogu predvidjeti što će biti s covidom-19. No, postoji značajna vjerojatnost da će još nekoliko godina uzrokovati teške simptome kod starijih osoba i onih s drugim zdravstvenim problemima, a zatim se polako transformirati u običnu prehladu.