Kekin u RTL Direktu: U pritvoru je bilo ružno. Bio sam šokiran i izvan sebe

Mile Kekin je u RTL Direktu kod Mojmire Pastorčić dao svoj prvi televizijski intervju od početka afere s vilom u Bujama. 

Intervju s Kekinom bit će objavljen u tri dijela, a ovo je prvi.

"Politika me u životu uvijek pratila u stopu", jedna stara pjesma koja je sada dobila novo značenje.

Pa da, ja sam poznat od samih početaka kao netko tko pjeva o svemu, imam pjesme Firma, Zimmer frei, koja je isto politička pjesma, Na ovim prostorima... Puno je pjesama u kojima se ja bavim politikom, ja se toga ne libim, reći svoj stav. Ja se malo zgrozim kada netko kaže 'meni su svi oni isti'. Nekako imam alergičnu reakciju na to. I mislim da je to naprosto način na koji se ja borim sa svijetom koji vidim oko sebe i napišem pjesmu o tome.

Sada ste napisali pjesmu o onome što vam se dogodilo u posljednjih nekoliko mjeseci. Dakle, ako ne znaš što je bilo, poslušaj Ilicu i Maricu. 

Pa da, ja zapravo u toj pjesmi ne pjevam samo o onome što mi se dogodilo, nego i o onome čemu svjedočimo u real timeu. To je, što kažu, gledamo kako nam sviće mrak i na neki način to jest poziv ljudima da se oni angažiraju da nama ne bude jako mračno.

Kakvo je vaše stvarno iskustvo zatvora?

Iskustvo u pritvoru je bilo ružno, kakvo bi trebalo biti. Tako je i meni bilo, bilo je ružno i šokantno, bio sam van sebe, nisam znao što se događa. Cijelo to iskustvo ulaska u naš stan, to moje privođenje, pa onda taj pretres stana. Ja sam bio dojma da su i policajci bili svjesni da je sve to bio igrokaz koji služi tome da me se sramoti, maltretira i ponižava. To je zapravo bio cilj cijele te akcije, čim je to trajalo desetak minuta.

Puno je bilo prijepora i razgovora u javnosti o tome je li bilo potrebno da vam se gura glava u kombi. Mislite li da je cilj toga bio da vas se ponizi?

Cilj je bio dobiti dobru fotografiju, cilj je moje poniženje, apsolutno. To je, mislim, bilo u planu nalogodavcima cijele te akcije, da dobiju tu sliku. Kao što rekoh, sam razgovor u DORH-u se mogao obaviti tako da odem tamo i kažem što me pitaju. To je trajalo, onako pet/deset minuta. Tamo su me pitali kako je došlo do toga, kako sam ja kupio tu kuću. Ja sam rekao da sam to, to i to napravio. Aha, dobro, možete ići, slobodni ste. I onda te opet voze nazad na drugi dio grada i onda ti vraćaju stvari.

Sve je ovo krenulo od kave s Nikicom Jelavićem. Biste li sada postupili drugačije ili biste svejedno objavili onaj pomalo šaljivi status?

Inače i kada pišem pjesme, to je tako da ja se često služim humorom da neke ozbiljne stvari kažem. Priznajem, sada kada sam to pročitao opet, da sam više naglasio bizarnost cijele te situacije. Kada se na prevaru nađete oči u oči s čovjekom o kojem ste u novinama pročitali samo najgore. Tako da sam samo htio da sam sebi to učinim probabljivijim, tako sam to obojio, samo sam naglasio bizarnost situacije. Zapravo je bilo zastrašujuće meni.