Kapitulacija Njemačke u Drugom svjetskom ratu označila je kraj sukoba u Europi i jedan od ključnih trenutaka 20. stoljeća. Ovaj događaj, koji se odvio u svibnju 1945., okončao je šestogodišnji rat koji je izazvao ogromna razaranja i gubitke života.
Drugi svjetski rat započeo je 1. rujna 1939. njemačkom invazijom na Poljsku, nakon čega su Saveznici, uključujući Veliku Britaniju, Francusku, a kasnije i Sjedinjene Američke Države i Sovjetski Savez, ušli u sukob s nacističkom Njemačkom i njezinim saveznicima.
Do 1945. godine, njemačke snage bile su u povlačenju na svim frontovima. Na istoku, Crvena armija Sovjetskog Saveza napredovala je prema Berlinu, dok su na zapadu savezničke snage pod vodstvom SAD-a, Velike Britanije i drugih zemalja probijale njemačke linije obrane.
Adolf Hitler, vođa nacističke Njemačke, počinio je samoubojstvo 30. travnja 1945. u Berlinu, dok su sovjetske postrojbe opkoljavale grad. Njegova smrt dodatno je oslabila njemačko vodstvo i moral, ubrzavši put prema kapitulaciji.
Proces kapitulacije odvio se u dva koraka, zbog složenosti savezničkih operacija i potrebe za koordinacijom između istočnih i zapadnih saveznika.
Prvi akt bezuvjetne predaje potpisan je 7. svibnja 1945. u Reimsu, u Francuskoj, u sjedištu Vrhovnog zapovjedništva savezničkih ekspedicijskih snaga (SHAEF), kojim je upravljao general Dwight D. Eisenhower. Njemačku delegaciju predvodio je general Alfred Jodl, načelnik stožera njemačkih oružanih snaga. Dokument je potpisao Jodl u ime njemačkog vrhovnog zapovjedništva, uz prisutnost predstavnika SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza.
Ovaj akt predaje označio je bezuvjetnu kapitulaciju svih njemačkih snaga, s dogovorom da će sve borbe prestati 8. svibnja u 23:01 po srednjoeuropskom vremenu. Međutim, Sovjetski Savez, čije su snage pretrpjele najveće gubitke u ratu, inzistirao je na drugoj, formalnijoj ceremoniji u Berlinu, jer je smatrao da potpis u Reimsu nije u potpunosti odražavao njihov doprinos pobjedi.
Drugi akt kapitulacije potpisan je u noći s 8. na 9. svibnja 1945. u Berlinu, u zgradi u predgrađu Karlshorst. Njemačku delegaciju predvodio je feldmaršal Wilhelm Keitel, dok su Saveznike predstavljali sovjetski maršal Georgij Žukov i britanski zrakoplovni maršal Arthur Tedder, uz svjedoke iz SAD-a i Francuske. Ovaj dokument potvrdio je uvjete iz Reimsa, čime je formalno okončan rat u Europi.
Zbog razlike u vremenskim zonama, kapitulacija se u Sovjetskom Savezu službeno obilježava 9. svibnja, što je razlog zašto se Dan pobjede u Rusiji i nekim drugim zemljama slavi tog datuma, dok se u zapadnim zemljama obilježava 8. svibnja (VE Day – Victory in Europe Day).
Kapitulacija Njemačke označila je kraj rata u Europi, ali ne i kraj Drugog svjetskog rata, jer su borbe na Pacifiku protiv Japana nastavljene do kolovoza 1945. Nakon kapitulacije, Njemačka je podijeljena na četiri okupacijske zone pod kontrolom SAD-a, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza. Ova podjela postavila je temelje za Hladni rat između zapadnih saveznika i Sovjetskog Saveza.
Nacistički režim bio je potpuno razoružan, a ključni dužnosnici suočili su se s optužbama za ratne zločine na Nürnberškim procesima. Kapitulacija je omogućila početak obnove Europe, ali i suočavanje s ogromnim humanitarnim i gospodarskim izazovima, uključujući milijune raseljenih osoba i razrušenu infrastrukturu.