Kako je Ikea osvojila svijet

Foto: FAH

INGVAR KAMPRAD, osnivač IKEA-e, najvećeg svjetskog maloprodajnog lanca namještaja, umro je u svom domu u pokrajini Smaland na jugu Švedske u 91. godini života.

>> Umro je osnivač lanca namještaja IKEA

IKEA-u, koja će kasnije prerasti u multinacionalnu kompaniju i svom osnivaču donijeti bogatstvo koje se mjeri milijardama, Kamprad je pokrenuo 1943. godine sa samo 17 godina. Prvih godina bavio se trgovinom raznih proizvoda za kućanstvo, a 1947. godine počeo je prodavati namještaj lokalnih proizvođača.

Iz malog sela u Švedskoj osvojio svijet

Ta faza trajala je do 1955. godine, kad su ga proizvođači namještaja počeli bojkotirati zbog inzistiranja na niskim cijenama, što ga je prisililo da se okrene dizajniranju vlastitog namještaja. Kampradova osnovna ideja koja je pokretala IKEA-u bila je da svakome treba biti dostupan moderan, dobro dizajniran namještaj.

Tri godine kasnije, 1958. IKEA otvara svoju prvu trgovinu - do tada se namještaj naručivao putem kataloga i dostavljao na adresu kupca. Trgovina je otvorena u Almhultu u Švedskoj, odakle je i krenula cijela priča. Mnogi su bili skeptični prema ideji da bi velika trgovina namještajem mogla funkcionirati u malom mjestu od svega nekoliko tisuća stanovnika, no ubrzo se pokazalo da su kupci spremni i putovati kako bi atraktivan namještaj kupili po povoljnoj cijeni.

Posao se snažno širio, otvarale su se trgovine u Švedskoj, a 1963. godine krenula je internacionalna ekspanzija otvaranjem trgovina u Norveškoj i kasnije 1969. u Danskoj.

Kampradova strategija išla je u dva smjera - kupce je privlačio povoljnim, atraktivno dizajniranim namještajem, dok je, s druge strane, proizvođače privukao velikim narudžbama.

Tijekom sedamdesetih otvaraju se trgovine izvan Skandinavije - u Švicarskoj, Kanadi i Njemačkoj. Sredinom 80-ih prva IKEA otvara se u SAD-u pored Philadelphije. Devedesetih se širi na istočnu Europu, a desetljeće kasnije na Rusiju i Kinu. Danas posluje u 40 zemalja kroz više od 300 trgovina, od kojih je 90 posto u vlasništvu same kompanije, dok su ostatak franšize.

Skromni milijarder 

Kamprada se svrstavalo među najbogatije ljude na svijetu, no koliko bogatstvo je ostavio iza sebe teško je procijeniti jer IKEA, iako je uvijek ostala "obiteljska tvrtka", odnosno nije izlazila na burzu, ima kompliciranu strukturu koju nose zaklade i kompanije u Nizozemskoj, Švicarskoj, Luksemburgu i Lihtenštajnu. Zbog toga ih se sumnjičilo za utaju poreza, no na kompanijinim stranicama pojašnjenje je da takva struktura omogućava održivost poslovanja za buduće generacije.

Sam Kamprad bio je poznat po vrlo skromnom životu. Živio je u običnoj kući, avionom putovao u ekonomskoj klasi, kupovao na akcijama u lokalnim trgovinama i vozio Volvo iz 1993. godine.

Sjenu na Kampradovu biografiju bacilo je otkriće iz 1994. godine da se kao 16-godišnjak, 1942. godine, pridružio pronacističkom Novom švedskom pokretu. Kamprad je nakon tog otkrića u svom pismu djelatnicima IKEA-e to opisao kao "najveću pogrešku u životu''.