NEKOME užitak i dio božićnog ugođaja, drugome dodatni trošak i gnjavaža, božićna drvca su neizostavan dio ovog doba godine i nadilaze sam blagdan Božića te ih vole ukrašavati i vjernici i nevjernici.
Ovog Božića će u Hrvatskoj biti okićeno oko 250.000 božićnih drvaca, za što će građani ukupno izdvojiti od 50 do 60 milijuna kuna. Prosječne cijene po drvcu su raznolike, od 100 do čak 400 kn, zavisno o veličini i kvaliteti.
Tko ima vremena i volje, može proći i jeftinije, tako da se zaputi do najbližeg rasadnika i sam pokupi drvce. U tom slučaju već za 30 kuna se može imati pristojno drvce, a izbor je puno veći. U Hrvatskoj to nije baš ustaljena praksa, ali u SAD-u se čak trećina drvaca proda tako. Mnogi Amerikanci to smatraju dijelom božićnog ugođaja.
Na prvu se čini da se radi o precijenjenom proizvodu, ali...
Kada se uzme u obzir da je to samo jedno malo stablo, onda su cijene zaista velike. Nema nikakve dodatne obrade, usluge postavljanja niti je ono već okićeno. Na prvu izgleda da se radi o precijenjenom proizvodu koji iskorištava blagdansko raspoloženje ljudi, ali uzgajanje božićnih drvaca je iznenađujuće rizičan, dugoročan i kompleksan posao.
Potrebno je od 7 do deset godina da bi se od sjemenke došlo do stabla koje se može prodati. Bilo kakav posao koji ima toliki vremenski raspon od početka do kraja je nužno jako rizičan, posebno ako se radi o nečemu što jako ovisi o vremenskim prilikama. A božićna drvca se sade u velikim rasadnicima na otvorenome. Svake se godine sadi 30% stabala više jer se računa da će minimalno trećina u 7-10 godina od sadnje do sječe propasti. Neka posebno cijenjena drvca zahtijevaju i do 15 godina za željeni rast.
Kako danas skoro sva drvca dolaze iz velikih rasadnika, tj. iz uzgoja, onda se radi i o dosta ekološki prihvatljivoj proizvodnji. Sade se na površinama koje uglavnom nisu pogodne za tradicionalnu poljoprivredu i time se zemlja koja bi inače ostala prazna praktički pošumljava. Hektar površine zasađene božićnim drvcima godišnje proizvede kisika za 20-ak ljudi, a kroz desetogodišnji rast stabla "vežu" velike količine ugljika iz atmosfere.
Visok rizik i troškovi
Svih tih godina nije dovoljno ostaviti stabla da rastu sama od sebe i čekati. Gnojidba, herbicidi, zaštita od mraza, rezidba da bi se postigao željeni oblik, održavanje zemlje itd. Svake godine treba uložiti mnogo radnih sati i financijskih sredstava da bi se desetljeće (ponekad desetljeće i pol) mogao očekivati prihod od prodaje.
Previše kiše, suša, mraz... sve što može naštetiti poljoprivrednoj proizvodnji, može naštetiti i proizvodnji božićnih drvaca, s tim da jednogodišnji nasadi moraju samo jednu godinu "preživjeti" da bi se na njima zaradilo, a drvca cijelo desetljeće. Izrazito riskantno, a u bilo kojem poslu premija rizika povećava cijenu proizvoda.
Ponuda i potražnja
Nadalje, tržište jako ovisi o ponudi i potražnji. Teško je planirati koliko posaditi nekog poljoprivrednog proizvoda za sljedeću godinu, a kamoli predvidjeti kolika će biti potražnja za cijelo jedno desetljeće. Ako rasadnici posade previše stabala, a za deset godina potražnja ne bude koliko su očekivali, onda će cijena biti niska i mnoge od njih otjerati u stečaj.
Ako pak zasade premalo i za deset godina potražnja bude jako velika, onda će se mnogi kupci revoltirani visokom cijenom prebaciti na plastična drvca, što znači pad kupaca narednih nekoliko godina jer se jednom kupljeno plastično drvce duže koristi. Nemoguće je pronaći ravnotežu, a problemi zbog manjkova i viškova su jako veliki.
Hrvatska i trgovina božićnim drvcima
Proizvođači u Hrvatskoj nisu baš skloni dugoročnim nasadima pa se tako domaća poljoprivreda orijentira na sadnju pšenice i kukuruza, dok kronično nedostaje nasada voća, a to vrijedi i za božićna drvca. Hrvatska ih većinom uvozi, čak 1395 tona godišnje prema podacima HGK. Ukupna vrijednost uvoza iznosi 2.4 milijuna kuna, a uvozi se najviše iz Danske, Nizozemske i Češke. Do prije svega nekoliko godina stvarnost je bila sasvim različita i Hrvatska je do 2015. izvozila više božićnih stabala nego što ih je uvozila. Danas je izvoz toliko zanemariv da praktički ne postoji.
Božićna drvca nisu imuna na inflaciju i probleme u svjetskoj trgovini, pa se procjenjuje prosječni rast cijene od 10% do 30% u odnosu na prošlu godinu. Potražnja zadnjih godina raste, a ponudu muče problemi kao i ostatak gospodarstva. Pandemijska 2020. povećala je potražnju za božićnim drvcima, a to se očekuje i ove godine.
Kada se sve uzme u obzir, ispada da cijena uopće nije previsoka. Dapače, treba čuditi što nije i veća. Ipak se radi o ozbiljnom poslu koji zahtijeva dugoročno planiranje i snošenje velikog rizika.
*Index koristi third party aplikacije za realizaciju anketa, kako bi smanjili mogućnost manipulacije anketom od strane korisnika, ali i potpuno odagnali mogućnost Indexovih manipulacija rezultatima. Svejedno, online ankete ne mogu se smatrati znanstveno utemeljenima, niti vjerodostojno predstavljaju većinu hrvatske populacije. Index, naime, relativno rijetko posjećuju potpuni idioti, koji pak u ukupnoj hrvatskoj populaciji imaju značajan udio.