Hormuški tjesnac, kroz koji prolazi petina svjetske nafte, pretvara se u novu frontu rata nakon što su Sjedinjene Države i Izrael pokrenuli zajedničke napade na Iran. Činjenica da je sukob sada zahvatio jedno od najvažnijih energetskih uskih grla na svijetu pokazuje ne samo koliko je situacija izmakla kontroli nego i koliko je Amerika podcijenila Iran.
Iranska Revolucionarna garda još je na početku sukoba, 2. ožujka, objavila da je zatvorila Hormuški tjesnac, poručivši da će zapaliti svaki brod koji pokuša proći. Iako formalna blokada nikada nije proglašena, jedan od najvažnijih naftnih puteva svijeta dobrim dijelom se našao u stanju paralize.
Kako su za CNN rekla dva izvora upoznata s američkim obavještajnim izvješćima, iranske snage posljednjih su dana postavile nekoliko desetaka mina u ovom kanalu, iako operacija zasad nije velikih razmjera. Američko Središnje zapovjedništvo jučer je objavilo da je uništilo 16 brodova za polaganje mina u blizini ovog kanala.
Danas su tri broda pogođena projektilima u Hormuškom tjesnacu. Oštećeni su tajlandski, japanski i brod pod zastavom Maršalovih Otoka. Ukupan broj napadnutih brodova porastao je na 14.
Iran vrlo dobro zna što radi. Tjesnac između Irana i Omana najvažniji je energetski prolaz na svijetu budući da kroz njega prolazi oko petina globalne trgovine naftom. Prijetnjama blokadom i napadima na brodove Iran udara na ključne slabe točke Zapada, globalno gospodarstvo i energetsku sigurnost.
Time ujedno pokazuje da Amerika ne može u potpunosti zaštititi ni brodove, ni globalni pomorski promet, ni samu svjetsku ekonomiju, osim ako se zaštitom ne smatra Trumpov savjet posadama tankera da jednostavno "pokažu malo hrabrosti" i nastave ploviti kroz Hormuški tjesnac.
Hormuški tjesnac tako postaje ključna točka sukoba i razlog zbog kojeg analitičari upozoravaju da bi ovaj rat mogao imati posljedice koje bi potresle, pa i srušile pojedina svjetska gospodarstva. Ugrožene su i ključne rute globalne trgovine jer tim prolazom ne prolaze samo tankeri s naftom nego i veliki dio kontejnerskog prometa.
Razvoj događaja pokazuje koliko su Trump i njegovi savjetnici podcijenili način na koji će Iran reagirati na sukob, donosi New York Times. Teheran je odgovorio znatno agresivnije nego tijekom lipanjskog dvanaestodnevnog rata, lansirajući salve projektila i dronova na američke vojne baze, gradove u arapskim državama na Bliskom istoku te izraelska naseljena područja.
Američki dužnosnici morali su u hodu mijenjati planove, od hitne evakuacije diplomatskih predstavništava do pripreme političkih mjera za smanjenje cijena goriva.
Ministar obrane Pete Hegseth u utorak je priznao da je žestoka iranska reakcija protiv susjednih država donekle iznenadila Pentagon. "Ne mogu reći da smo nužno očekivali da će reagirati baš na taj način, ali znali smo da je to mogućnost", rekao je Hegseth na konferenciji za novinare u Pentagonu.
Američki demokratski senator Chris Murphy tvrdi da administracija predsjednika Donalda Trumpa nema jasan plan za Hormuški tjesnac. "Nemaju nikakav plan. Ne mogu ulaziti u detalje o tome kako Iran može blokirati prolaz, ali dovoljno je reći da sada ne znaju kako ga ponovno sigurno otvoriti. Ovo je neoprostivo jer je taj dio katastrofe bio potpuno previd", napisao je.
Povjesničar Tvrtko Jakovina kaže za Index da je u ovom sukobu Hormuški tjesnac bitna točka. Pitamo ga je li Amerika podcijenila Iran.
"Možda Trump nije očekivao da će Iran ovako djelovati, možda su očekivali njegovi savjetnici, ali često se događa da političari nemaju dovoljno sluha za one koji ih savjetuju. Moguće je da je Izrael bolje razumio ovu dinamiku, ali Izrael ima drukčije ratne ciljeve. Izrael se može zadovoljiti i kaosom u Iranu ili destabilizacijom zaljevskih zemalja.
Teško je reći jesu li ih podcijenili. Procijenili su očito da je Iran oslabljen, da se radi o državi s unutarnjim problemima i nemirima. Zato je zaključak očito bio: ako ne sada, kada? Izrael je zato inzistirao na ovom potezu, a Amerika je poslušala.
No time je pokrenut rat čije ćemo posljedice osjećati još dugo. Zasad ih vidimo prije svega kroz rast cijena energenata, ali vrlo je vjerojatno da će se pojaviti i druge posljedice", kaže.
Dodaje da se Iran pokazuje borbenim, što se uostalom moglo i pretpostaviti.
"Iran predstavlja ozbiljniju stratešku prijetnju zapadnim interesima nego što je to nekad bio, primjerice, Egipat. U ovom trenutku zapravo gledamo sukob triju snažnih vjersko-političkih polova. S jedne strane je SAD, vjerski najnabrijanija zapadna zemlja, i Izrael, koji ima radikalno desnu vladu. S druge strane je Islamska republika. Zato je teško očekivati polovična rješenja", rekao je.
Jakovina kaže da procjena uspjeha napada uvelike ovisi o tome kako su postavljeni ciljevi.
"Sve ovisi o tome kako su postavljeni ciljevi. Ako je cilj bio oslabiti iranski nuklearni program, može se tvrditi da je to možda i postignuto, kako tvrdi Trump. No teško je vjerovati da je to mogao biti jedini cilj tako velikog napada.
Teško je govoriti o uspjehu ako se sve svodi samo na privremeno usporavanje nuklearnog programa, jer je to premalen rezultat s obzirom na posljedice koje nosi napad na zemlju s oko 90 milijuna stanovnika", kaže.
I jedan od najpoznatijih svjetskih politologa i povjesničara, Francis Fukuyama, u nedavnom je intervjuu ocijenio da je Trump pogrešno procijenio kako će Iran reagirati na američko-izraelski napad i upozorio da bi se rat mogao pretvoriti u dug i opasan sukob. Fukuyama kaže da je Trump u rat ušao s očekivanjem brze i odlučne pobjede.
Fukuyama je rekao i da Trump, nakon što je postalo jasno da ono što je ostalo od iranskog vodstva nema namjeru kapitulirati te da bi se sukob mogao odužiti tjednima, nije reagirao kao oprezan politički lider. Prema njegovim riječima, razumniji vođa u takvoj bi situaciji pokušao smanjiti očekivanja i postaviti ostvariv ratni cilj.
U takvoj situaciji nameće se pitanje ne samo koji je stvarni cilj ove operacije nego i hoće li Sjedinjene Države u jednom trenutku pokušati izaći iz sukoba. Kako rat traje, a Iran pokazuje da nema namjeru kapitulirati, sve je otvorenije pitanje hoće li Washington nastaviti s eskalacijom ili pokušati politički zatvoriti sukob.
U tom smislu treba spomenuti i nevjerojatnu izjavu glasnogovornice Bijele kuće Karoline Leavitt, koja je rekla da rat završava onda kada Washington odluči da je pobjeda ostvarena. Izjava je to koja također sugerira da SAD očajnički traži izlaz iz kaosa kojeg su napravili.
"Operacije će završiti kada vrhovni zapovjednik procijeni da su vojni ciljevi ostvareni i u potpunosti realizirani te da je Iran u poziciji potpune i bezuvjetne predaje, bez obzira na to hoće li oni to izreći ili ne", rekla je.
Financial Times piše kako će Trump uskoro proglasiti kraj rata s Iranom. Taj trenutak, međutim, neće imati mnogo veze s time je li njegova misija doista ostvarena, što god ta misija zapravo bila, nego s time koliko političke i ekonomske boli Trump može podnijeti.
NYT ističe da je potraga za izlazom iz sukoba postala posebno hitna tijekom vikenda, dok su cijene nafte nastavile rasti, a američka vojska trošiti velike količine skupog streljiva.
Na pitanje hoće li Trump pokušati pronaći izlaz iz sukoba, Jakovina kaže da je politički izlaz uvijek moguć. No upozorava da jednom kada rat počne, više ga nije lako kontrolirati.
"Moguće je pokušati proglasiti kraj ili pronaći politički izlaz. Ali jednom kad započnete rat, nemate uvijek kontrolu nad time kako će se on dalje razvijati. To se sada upravo događa i ne znamo je li sukob uopće moguće brzo zatvoriti.
Jedna od njih bit će ono što će se dalje događati unutar Irana. Očito postoji velik broj radikaliziranih ljudi i pitanje je u kojoj je mjeri režim zapravo oslabljen. Ranije se govorilo o demokratskim snagama unutar Irana, o društvenim promjenama.
Danas to više nitko ne spominje. To ostavlja loš dojam. SAD može proglasiti kraj rata, ali pitanje je je li to stvarno kraj kakav su SAD željele i kakve je posljedice taj rat proizveo“, zaključuje.