Nakon nacističke invazije na Poljsku 1. rujna 1939., grad Krakov postao je središte njemačke Generalne gubernije - okupacijske administracije pod vodstvom Hansa Franka. Do tada je Krakov imao bogatu židovsku zajednicu od oko 68.000 ljudi. Međutim, nacistički režim odmah je započeo s ugnjetavanjem Židova, zabranjujući im pristup javnim mjestima, uvodeći obavezne oznake (bijela traka s plavom Davidovom zvijezdom) i prisiljavajući ih na prisilni rad.
U ožujku 1941. osnovan je krakovski geto u četvrti Podgórze, gdje su Židovi prisilno preseljeni iz svojih domova. Na malom prostoru, u uvjetima strašne prenapučenosti, gladi i bolesti, bilo je zatvoreno oko 15.000 ljudi. Geto je služio kao privremeni sabirni centar prije deportacija u koncentracijske logore i logore smrti.
Jedan od najkrvavijih događaja u povijesti Holokausta u Poljskoj bio je brutalna likvidacija krakovskog geta, koju su izveli nacisti pod zapovjedništvom SS-Hauptsturmführera Amona Götha, poznatog po svojoj okrutnosti. Operacija je bila dio šire nacističke strategije Endlösung (Konačno rješenje židovskog pitanja), koja je značila istrebljenje europskih Židova.
13. ožujka 1943. u ranim jutarnjim satima, njemački vojnici, SS i policija opkolili su geto.
Židovi su podijeljeni u dvije skupine:
SS-ovci su nasumično ubijali ljude na ulicama, pucajući u žene, djecu i starce. Mnogi su ubijeni na stubištu svojih kuća. Mnogi Židovi pokušali su se sakriti u podrumima i skrovištima, ali su ih nacisti otkrili i pogubili. Do 14. ožujka navečer geto je bio uništen, a preživjeli su završili u logorima. Ukupno je tijekom ove akcije ubijeno oko 2000 Židova, dok su ostali deportirani u logore smrti ili prisilnog rada.
Oskar Schindler rođen je 28. travnja 1908. u Svitavama (današnja Češka). Pripadao je sudetskim Nijemcima i u mladosti se bavio poslovima trgovine i industrije. Bio je ambiciozan, oportunistički nastrojen te se 1939. pridružio Nacističkoj stranci (NSDAP). Nakon nacističke invazije na Poljsku, Schindler je došao u Krakov u potrazi za poslovnim prilikama. Uz pomoć korupcije i poznanstava u SS-u, preuzeo je tvornicu Emalia, koja je proizvodila metalne proizvode i posuđe za Wehrmacht. Kako bi osigurao jeftinu radnu snagu, zaposlio je Židove iz krakovskog geta.
Schindler se isprva obogatio koristeći prisilni rad Židova, ali je postupno počeo svjedočiti njihovim strašnim uvjetima i nacističkoj brutalnosti. Ključni trenutak bio je likvidacija krakovskog geta 13. ožujka 1943., kada je, prema povijesnim izvorima, osobno svjedočio kako Amon Göth i njegovi ljudi nasumično ubijaju muškarce, žene i djecu.
Taj događaj duboko je potresao Schindlera. Shvatio je da više ne može biti samo pasivni promatrač te je odlučio iskoristiti svoj utjecaj i bogatstvo kako bi spasio što više Židova. Koristeći mito i veze u SS-u, dogovorio je da njegova tvornica postane "neophodna za ratne napore", čime je spriječio deportaciju svojih radnika u logore smrti. Tvornica Emalia postala je sigurno utočište za Židove, gdje su imali bolje uvjete i izbjegavali pogubljenja.
Kada su 1944. započeli zatvaranje logora Plaszów i deportacije preostalih Židova u Auschwitz, Schindler je poduzeo još jedan veliki korak - izradio je popis 1200 Židova (poznat kao Schindlerova lista) koji su bili preseljeni u njegovu novu tvornicu u Brünnlitzu (današnja Češka).
Iako je tvornica trebala proizvoditi streljivo za Wehrmacht, Schindler je namjerno usporavao i sabotirao proizvodnju kako bi zaštitio svoje radnike. Tijekom zadnjih mjeseci rata trošio je vlastito bogatstvo kako bi osigurao hranu i lijekove za Židove pod njegovom zaštitom.
Nakon završetka rata 1945., Schindler i njegova supruga Emilie morali su pobjeći iz Čehoslovačke jer su ih smatrali bivšim nacistima. Preselili su se u Argentinu, a kasnije se Schindler vratio u Njemačku, no nikada nije uspio ostvariti poslovni uspjeh. Unatoč teškom životu nakon rata, Židovi koje je spasio nikada ga nisu zaboravili. 1963. godine Yad Vashem ga je proglasio Pravednikom među narodima - najvećom počašću za nežidove koji su riskirali živote kako bi spasili Židove tijekom Holokausta.
Umro je 9. listopada 1974. u Njemačkoj, ali je, prema vlastitoj želji, pokopan u Jeruzalemu.