HRVATSKU su ove godine obilježili katastrofalni požari, tragične pogibije, stravična ubojstva, a naravno ne smijemo zaboraviti spomenuti niti protekle parlamentarne izbore u kojima smo dobili novu/staru vlast.
Anno Domini 2007: Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste
Parlamentarni izbori - svi pobijedili, naivci izgubili
Na ovim parlamentarnim izborima čini se da su svi pobijedili, a samo rijetki naivci izgubili. HDZ je ostao na vlasti, SDP je postigao najveći uspjeh u povijesti, HSS i HSLS odlučuju o pobjedniku izbora i dolaze na vlast, pobijedile su i manjine o kojima ovisi nova parlamentarna većina... Tko je izgubio? Pa očito samo HNS, HSP i umirovljenici. Radimir Čačić ulupao je gomile para u propali projekt dolaska na vlast, Antu Đapića i njegove pravaše HDZ samljeo je HDZ-ov usisavač i u Saboru su ostali samo na jednom zastupniku, baš kao i penzioneri koji su svojem biračkom tijelu donijeli 14 milijardi kuna, a zauzvrat dobili tek jedan mandat.
No, onaj tko je ostvario najveći uspjeh, zabilježio je zapravo najveći neuspjeh. Zoran Milanović bio je još u pola devet u izbornoj noći uvjeren da će, po rezultatima izlaznih anketa, formirati vlast, da bi službeni rezultati sve okrenuli naopako. Tako je uspio izgubiti već dobiveno, zbog razloga o kojima se nadugačko razglabalo: odbijena predizborna koalicija s HNS-om, propast u dijaspori, mlitava kampanja, bauljanje s Ljubom Jurčićem, neuvjerljivost i ispratnost. Od deset psoto prednosti do deset mandata zaostatka u samo mjesec dana.
S druge strane, Ivo Sanader apsolutno sve podredio je pobjedi, makar s jednim mandatom viška, jer je znao da će u tom slučaju steći stratešku prednost i formiranju vlade.
U naručje mu je odmah skočila njegova "žuto-zelena" koalicija, Bandićev Rom, SDP-ov Šemso Tanković i ostale manjine. Koliko je god kampanja bila dosadna, uzbudljiv je bio postizborni period. Podigla se buka oko tumačenja Ustava, treba li mandat za sastavljanje vlade dobiti relativni pobjednik ili onaj s natpolovičnom većinom zastupnika, pri čemu su se Sanaderovi jataci pozivali na dobre demokratske običaje, zaboravljajući da je Ustav jedan od najboljih.
Izbori su otvorili i pitanje predizbornih anketa, koje više kreiraju javno mnijenje, nego što ga ispituju, kao i izlaznih anketa koje samo unose konfuziju. Na izborima je trijumfirao bipolarizam u kojem ključnu prevagu imaju oni s najmanje glasova. Zanimljivo je da je samo Vladimir Jordan dao ostavku na čelno mjesto u stranci umirovljenika, svi ostali elegantno su prešutjeli izborni debakl. A još je zanimljivije da opet samo HDZ nije predao podatke o troškovima i financiranju kampanje. Kako bilo, Sanader će ući u povijest kao prvi premijer s dva mandata i nakon Tuđmana novi šef HDZ-a s osam godina na vlasti. Ali prvi puta u koaliciji s drugim strankama.
Odlazak Ivice Račana
Otišao je iznenada, nekoliko mjeseci nakon dijagnosticirane boli u ramenu. Otišao je praćen medijskim lešinarstvom u kojem je uplakana objava Zrinke Vrabec da je Račan umro deset dana prerano bila samo šlag na torti. Nakon toga, događaji u SDP-u počeli su se odvijati neslućenom brzinom. Javnost se oduvijek pitala kakva će biti sranka bez Račana i sad je dobila neke odgovore. Rejting je skočio na preko 30 posto, u demokratskoj proceduri za nasljednika je izabran Zoran Milanović (Račanovo veliko razočaranje), stranka je u kampanju ušla s Ljubom Jurčićem kao reliktom Račanova vremena, ali bez Mate Arlovića kao njegova vjernog izvršitelja i liste za dijasporu kao taktičkog udara na HDZ. SDP je na kraju osvojio fenomenalnih 56 mandata, što je više rezultat bipolarizacije, nego stranačke snage, ali ipak nije došao na vlast. Osim toga, Račan se poslije izbora sigurno okretao u grobu slušajući kako ga svi Sanaderovi komentatori s desnice hvale kao velikog političara - samo zato što je 2003. godine priznao poraz. HDZ nikad do kraja nije prošao detuđmanizaciju, SDP je deračanizaciju obavio u par mjeseci.
Afera Vepar
Kraj godine obilježila je Afera Vepar nakon koje je Mladen Markač lišen slobode, a Ivica Kirin podnio ostavku. Oni su, subotnje poslijepodne 22. prosinca, proveli u "božićnom lovu" na Bilogori, iako je haški optuženik morao biti na svojoj kućnoj adresi u Tućanovoj ulici u Zagrebu, ako je mislio poštivati pravila Haškog suda, što je ekskluzivno objavio Index. Ova ostavka Ivice Kirina možda je najsramotnija blamaža u povijesti Sanaderove Vlade, bivše, a možda i buduće. Cijeli kontekst ove blamaže posebno je simpatičan nakon izborne kampanje u kojoj je Sanader u dramatičnoj noći jurio u zagrljaj ogorčenim Vukovarcima nakon presude oficirima JNA, te u kojoj se skoro "potukao" s predsjednikom Mesićem da bi se izborio za obraćanje Glavnoj skupštini UN-a, gdje je Haag optužio za nedostatak osjećaja za žrtve, za nekompetentnost i tko zna što još. Kad je objavljena presuda Šljivančaninu, Sanader je jasno rekao da, ako takva presuda ostane, da "taj sud više nema svoju svrhu". Ali sada je taj isti Sanader, takvom istom sudu koji - ponavljamo - "više nema svoju svrhu", izručio hrvatskog generala.
Tko je Maestro, a tko su Gruntovčani?
Ni pola godine od spektakularne akcije Uskoka i Državnog odvjetništva u Hrvatskom fondu za privatizaciju još nije otkriven Maestro. Akcija koja je trajala godinu dana, u kojoj je na mito potrošeno skoro milijun eura i angažirano 150 policajaca i 20 agenata i obrađeno 40 tisuća informacija dovela je do uhićenja tri potpredsjednika u Fondu - Tri tenora - ali ne i samog dirigenta. Korupcija u HFP-u temeljila se na određivanju nižih cijena pri prodaji državnih nekretnina ili dogovaranja uvjeta natječaja za prodaju nekretnina, ili su pak partnerima u poslu otkrivane povjerljive informacije o cijenama dionica ili tvrtkama čije dionice HFP prodaje. Korumpirani djelatnici Fonda koristili su povjerljive informacije da bi na burzi kupovali ili prodavali dionice tvrtki u vlasništvu HFP-a.
Nakon što se prašina slegla, na razvalinama Fonda započela je politička bitka. Dok su Ivo Sanader i njegovi ministri ubirali zasluge za takvu akciju, tvrdeći kako se ona ne bi dogodila bez antikorupcijske klime koju je stvorila ova Vlada, opozicija je svim silama udarila na ministre izravno nadređene potpredsjednicima HFP-a. Tvrdilo se da oni snose, ako nikakvu drugu, a ono barem političku odgovornost za kriminal u njihovu resoru. No, trag nije otišao ni do predsjednika HFP-a Grge Ivezića, a kamoli do članova Vlade. U njihovu obranu, sasvim iznenađujuće, uskočio je i predsjednik Stjepan Mesić. Kao i u mnogim drugim akcijama, još čekamo da se u pravosudnu mrežu uhvati neka krupna riba.
Na sličan način okončana je i spektakularna akcija u zagrebačkoj Gruntovnici gdje je uhićeno nekoliko službenika i odvjetnika, pa čak i građana koji su za sitnu lovu tražili uslugu. Malo se zagrebalo po površini kriminala i korupcije, dok su debele naslage još uvijek ostale netaknute. U borbi protiv korupcije državna tijela očito imaju točno određenu granicu koju ne prelaze.
Tragedija na Kornatu
Hrvatskom je ove godine vladalo s preko 800 požara, opožarena površina bila je veća od 159 tisuća hektara, policija je podnijela 18 kaznenih prijava i uhitila 12 osoba, ali ljudskih žrtava nije bilo sve do 30. kolovoza. Tada je 13 vatrogasaca krenulo gasiti požar na Kornatima, a preživio je samojedan, Frane Lučić. Mediji su mjesecima kalkulirali o tome kako su izginuli, tko je kriv, tko ih je poslao u akciju i nije im na vrijeme krenuo u pomoć. Glavni zapovjednik Dražen Slavica prolazio je pravi linč obitelji žrtava i svojih sugrađana, uhićen je pa pušten na slobodu, nagađalo se da je za tragediju kriv helikopter MORH-a, zatim da su im se zapalili benzinski tankovi na leđima, da bi na krau preživjeli Lučić objasnio kako je za sve kriv vjetar koji je naglo promijenio smjer i vatrenu stihiju okrenio prema gasiteljima, koji su se našli u vatrenom obruču iz kojeg se nisu mogli izvući. Lučić je spustio masku i prošao kroz masku, izvukavši se s teškim opeklinama.Drugi preživjeli odlazili su jedan po jedan u splitskoj bolnici.
Službeno izvješće o uzrocima tragedije, međutim, do danas nije još dovršeno. Tragedija je otvorila i pitanje zaštio je jedan od četiri kanadera u to vrijeme posuđen Grčkoj, najavljeno je da se ukidaju dobrovoljne vatrogasne postrojbe koje su slale maloljetnike u gašenje, ali žalosna je činjenica da je trebala jedna ovakva tragedija da se ozbiljno shvati organizacija protupožarnih snaga.
Slučaj Zagorec
Bila je to prava medijska poslastica. Potjera državnog vrha za čovjekom kojega je mafijaš Hrvoje Petrač optužio za krađu dragulja, u nadi da će ih on odvesti do tajnih računa u inozemstvu, pretvorila se u pravu farsu koje nije bio pošteđen gotovo nitko u vlasti. Bilo je to valjanje u blatu kakvo dugo već nije viđeno. Zagorec je pobjegao u Beč, gdje je uhićen i pritvoren, ali ubrzo i pušten s milijun eura jamčevine. dok se čekala odluka suda o izručenju Hrvatskoj, Zagorec je preko svojih jataka navukao predsjednika Mesića da uđe u pregovore o razmjeni usluga: podaci o računima za pomoć pri sudskom procesu.
Mesić šalje svog savjetnika Sašu Perkovića na razgovor sa Zagorcem, tamo prizaje da mu je život u opasnosti, Zagorec snimku razgovora daje kao dokaz protiv izručenja, ali nije mu pomoglo. Izručenje je odobreno, no u Hrvatskoj je nastala panika oko tobožnjih 25 tona Sanaderova zlata, Mesić je trpio kritike zbog naivnosti, nazivajući Zagorca čak i Tuđmanovim izvanbračnim sinom. A jedan od najslađih detalja bilo je Petračevo pismo Ivi Pukaniću u kojem on nabraja što će robijaši sve radiit Zagorcu u zatvoru, što je njegovu bivšem prijatelju Zagiju dalo dodatni argument da zatraži odgodu izručenja. Saga se nastavlja.
Haška presuda vukovarskoj trojci
Hrvatska se digla na noge. Miroslav Radić je oslobođen, Veselin Šljivančanin osuđen an pet godina, a Mile Mrkšić na 20 za ubojstvo 194 hrvatska zarobljenika na Ovčari 1991. godine. Pravda time nije zadovoljena. No pravo donekle jest. Naime, krivnju za tako male kazne ne snosi samo sudsko vijeće, nego i Tužiteljstvo koje je pogrešno sastavilo optužnicu koja nije bila odgovarajuće potkrijepljena dokazima.
Sud je (prilično cinično) zaključio da oficiri nisu “naredili” likvidaciju, već su samo omogućili teritorijalcima da nesmetano pobiju 194 osobe. Sud je zaključio i da nije bila riječ o organiziranom zajedničkom pothvatu. U antihaškoj histeriji rijetki su bili glasovi razuma. U predizborno vrijeme najviše se okoristiio Sanader, koji je jurio u Vukovar, pa u New York gdje je pred Glavnom skupštinom optužio Haag da ne štiti žrtve, a najavljivao je i uhićenja oficira JNA i njihovo suđenje u Hrvatskoj. Od svega toga, naravno, neće biti ništa, ali šefu HDZ-a trebalo je nacionalističko bildanje. Ostaje tek utjeha da je to bilo samo jednog od suđenja za Ovčaru i Vukovar i da će idući procesi donijeti malo više pravde.
Sanader i njegovi satovi
Netko misli da je Ivo Sanader na jednom od predizbornih skupova skinuo sat s ruke da ne bi pokisnuo ili da mu ga ne bi drpili kao Bushu u Albaniji, ali prava je istina da ga je skinuo kako ne bi podsjetio birače da ima kolekciju satova vrijednu nekoliko stotina tisuća eura. Koju, treba li to posebno naglašavati, nije prijavio u imovinskoj kartici. Možda je zaboravio, možda je mislio da ne treba, a možda je, kao svojedobno i Ankica Tuđman, mislio da satovi nisu imovina. Pa je prijavio samo stari renault 8 iz 1967. godine. Uglavnom, otkriven je na naslovnici Nacionala, novina u vlasništvu istog jednog pasioniranog kolekcionara skupih satova, Ive Pukanića, nakon čega je krenula tipična lavina poluistina i laži iz Banskih dvora. Tako je za jedan od neprijavljenih satova rekao da ga je kupio prije dolaska na vlast, iako je model izašao 2004. godine. Onda se tvrdilo da je jedan dobio kao državnički dar, ali nije ga pohranio u Vladi. Onda je Ratko Jezik-kao-lopata Maček izvalio onu čuvenu definiciju da se politikom smije baviti smao onaj tko ima kuću, dva auta i 50 tisuća eura ušteđevine. Po Sanaderovoj imovinskoj kartici premijer bi bio prvi na listi za odstrel.
Tajkunov sin pijan ubio djevojku
Prometna nesreća u kojoj je teško alkoholizirani Hrvoje Žužić usmrtio jednu vozačicu iskorištena je za linč vlasnika Soliduma i jednog od najvećih donatora kampanje Stjepana Mesića. Otkriveno je da za dio trgovačkog centra nije imao građevinsku dozvolu, da je sa sinom maltretirao konobaricu, a sin je na ročište doveden u lancima na rukama i nogama. U priči koja bi se vrlo lako mogla ekranizirati, sudu je bio nedostupan Žužićev suvozač, a tajkunov sin na kraju je osuđen na pet godina zatvora. Majka ubijene bolno je prokomentirala da "njezina kćer nije pregažena kokoš".
Afera Čučić
Kao da blamaža s pretučenom i maltretiranom suprugom Magali Boers nije bila dovoljna, bivši veleposlanik u Bruxellesu Ljubomir Čučić ovoga ljeta oteo je svoje dvije djevojčice i skrivao ih od majke i policije. Danima je uspaničena majka tragala za djecom, Čučić je priveden pa pušten, otkrilo se da mu je odvjetnica Nataša Pifar Mihelić ujedno i ljubavnica, počelo se čak sumnjati u najgore, da bi na kraju policija otkrila djevojčice u stanu Marijane Pekas, za koju se isprva pogrešno mislilo da mu je još jedna ljubavnica. Djeca su vraćena majci, Čučić je osuđen na godinu dana zatvora zbog zlostavljanja supruge, a Nataša Pifar stupila je u štrajk glađu iz solidarnosti prema svom Ljubi koji je prekinula nakon tjedan dana.
Bandićeve afere: Kupska ulica i Vrbani
Milanu Bandiću doslovno se počelo rušiti tlo pod nogama. Srušio se dio Kupske ulice blizu gradilišta nove zgrade HEP-a jer se s kopanjem išlo preduboko i bez ikakvih mjerenja, a stanari novog naselja Vrbani III godinu dana pili su vodu zagađenu mineralnim uljima. Stanari Kupske iseljeni su dok se ulica ne renovira, stanari Vrbana i dalje vodu uzimaju iz hidranta, a nitko jošu Bandićevom feudu nije zbog svega toga odgovarao. Ni izvođači, ni nadležna tijela, ni grad, a najmanje njegov ultrapopularni gradonačelnik. Bandić u Zagrebu može raditi sve što poželi, kao uostalom i Sanader u Hrvatskoj, pa da iopet na izborima svi glasaju za njega. Cijene komunalnih usluga vinule su se u nebo, 240 tisuća građana plaća skuplje karte ZET-a da bi se 600 tisuća moglo voziti besplatno, devastira se centar grada, vlada građevinska mafija - i nikom ništa. Bandić pod drugima jamu kopa, ali nikad u nju ne pada.
Pad helikoptera u Vukovaru
U srpnju je troje ljudi izgubilo život u padu vojnog helikoptera u Vukovaru. Ni pet mjeseci nakon toga još se nisu razjasnili uzroci nesreće. Neki mediji objavili su da krivnja leži u neoriginalnim rezervnim dijelovima koji su se ugrađivali u ruski Mi-8, no ministar obrane Berislav Rončević to je demantirao. Međutim, nije do danas otkrio što je bio uzrok pada u kojem su zamalo poginuli i načelnik Glavnog stožera Slavko Barić, umirovljeni general Damir Krstičević i brigadni general Zvonko Peternel.
Najteže ubojstvo u Hrvatskoj
Damir Voschion (46) hicima iz pištolja i udarcima tupim predmetom ubio je svog oca Renata, brata Deana, njegovu suprugu Natašu, dvomjesečnog Maura i sedmogodišnju Karlu, zato što je želio spriječiti "da se više kote". Dosad još neviđeni obiteljski masakr u Puli uznemirio je Hrvatsku koja nije mogla vjerovati u taj monstruozni čin. Ubojica je bio poznat po prijavama za remećenje javnog reda i mira, a prijeti mu maksimalna kazna zatvora.
Pogibija Toše Proeskog
Makedonski slavuj Toše Proeski poginuo je 16. listopada na autocesti Zagreb - Lipovac u teškoj prometnoj nesreći u kojoj se njegov terenac, kojim je upravljao njegov prijatelj, zabio u kamion. U moru kvazi pjevača koji preplavljuju glazbeno tržište, Toše Proeski oduvijek je bio poznat kao nevjerojatni talent i pravi profesionalac. Za sebe je često govorio kako "postoji zbog publike", dok su mu kritike uvijek bile manje važne. Jedan je od rijetkih izvođača na našim prostorima koji je imao odvojene diskografske projekte za svaku zemlju bivše Jugoslavije, a u svakoj od njih redovito je dobivao najvažnije glazbene nagrade. Omiljen među kolegama glazbenicima i obožavan od strane tisuća obožavatelja, Toše Proeski bio je i ostat će jedan od najsvjetlijih trenutaka pop glazbe na ovim prostorima.
Ubojstvo mafijaša Zečevića i mafijaško-HTV-ovske veze
Snajperski hitac u glavu Davora Zečevića trebao je pokrenuti rat u zagrebačkom podzemlju, ali umjesto toga pokrenuo ga je tamo gdje smo se najmanje nadali: na Hrvatskoj radioteleviziji. Mafijaša Zečevića likvidirao je još uvijek nepoznati atentator, a njegovo tijelo su pronašli njegova djevojka, HTV-ova novinarka, Ivana Šikić i Dinamov napadač Boško Balaban.
Tomislav Klauški
Foto: Index/AFP/Barkun.hr/Press novine