NEZAPAMĆENO zanimanje javnosti, barem kada se radi o pitanjima od interesa Amnesty Internationala, pobudila je točna informacija kako su na dubrovački aerodrom slijetali američki avioni koji su u sklopu "rata protiv terorizma" prevozili pogrešno osumnjičene na skrivena mučilišta širom svijeta.
Zrakoplov koji je sletio u dva navrata u Hrvatsku u izvješću se opisuje kao onaj kojim je njemački državljanin Khaled al Masri, pogrešno osumnjičen za terorizam, prebačen iz Skoplja u Afganistan u siječnju 2004. i kojeg je međunarodna humanitarna udruga Human Rights Watch identificirala kao "zrakoplov kojeg je CIA koristila za prebacivanje nekoliko zatočenika u i iz Europe, Afganistana, Bliskog istoka u 2003 i 2004. i koji je slijetao u Poljsku i Rumunjsku u okviru izravnih letova iz Afganistana u 2003. i 2004."
"Avione koji prevoze otete ljude širom svijeta prati međunarodno tajništvo Amnesty Internationala iz Londona koji ima mandat za takav nadzor. Oni preko dobro organizirane mreže istražitelja, insajdera iz vlasti i novinara istražuju i prosljeđuju podatke. Također traže informacije od vlasti. U ovom slučaju, Annie Fitzgerald iz londonske središnjice, tražila je podatke od američkih vlasti", izjavio je za Index Edin Tuzlak, tajnik ureda Amnesty Internationala za Hrvatsku.
Informacija da je avion, koji je osim Khaleda al Masria prevozio i brojne druge nesretnike koji su imali nesreću da se nađu na putu Bushevih novih križara, sletao u Dubrovniku, imali su već dulje vrijeme."Raspolažemo podacima kako su se tim avionom, koji je slijetao na dubrovački aerodrom, prevozili i mnogi drugi oteti, nasilno odvedeni i mučeni ljudi, ali sama činjenica da je u avionu bila jedna ili više osoba i da se on koristio hrvatskim teritorijem i hrvatskim zračnim lukama je veoma zabrinjavajuća i zato nas ne čudi ovakvo zanimanje javnosti", rekao je Tuzlak.
"Amnesty International je u svom izvješću iz studenog prošle godine Hrvatsku svrstao među CIA black sites", upozorava on. To u slobodnom prijevodu znači da smo još jedna od američkih vazalskih prčija kakve postoje širom svijeta i u kojima čak i notorna CIA može obavljati svoje prljave rabote. Naravno da onda u javnosti dotične zemlje vlast to prikazuje "strateškim partnerstvom u borbi protiv terorizma", jer naravno, što bi Amerika bez naše "regionalne sile".
Izjavu glasnogovornika Vlade Ratka Mačeka kako Hrvatska nema nadzor nad civilnim zrakoplovima i kako nije mogla izvršiti kontrolu američkog letećeg kazamata koji se kočoperio na pisti u Ćilipima, u Amnestyju smatraju indikativnom, barem što se tiče neupućenosti Vlade u međunarodne konvencije: "To nije točno. Čikaška konvencija navodi kako letovi privatnih zrakoplova, kao što je ovaj američki, ne podliježu autorizaciji vlasti.
Međutim, postoji odredba "ukoliko postoje opravdani razlozi može se izvršiti inspekcija". Činjenica da je avion koji je bio u dubrovačkoj zračnoj luci isti, onih registarskih oznaka kao i onaj kojim je iz Makedonije u Afganistan letio .... i da je služio za transfer ljjudi u treće zemlje radui mučenja. Gdje su onda bile neke od brojnih hrvatskih tajnih službi?
"Hrvatska je potpisnica UN-ove i Europske konvencije protiv mučenja, kojima se od država potpisnica zahtjeva i da se suprotstave mučenju. Ne krivimo nikoga na dubrovačkom aerodromu, jer nije njihov posao da vrše inspekciju, za to su zadužene civilne vlast, pa ako hoćete i tajne službe", ističe Tuzlak.
Zrakoplov koji je prevozio zarobljenike u vlasništvu je privatne kompanije, a posljednjih nekoliko godina obavio je čak 396 letova, a posebno je bio aktivan 2003. i 2004. kada je zabilježio 46 letova. Zanimljivo je kako je avion više puta tijekom posljednjih godina preregistriran.
Amerikanci za prijevoz uznika koriste civilne zrakoplove, ne samo zato što privlače manje pozornosti od vojnih, nego zato što civilni ne podliježu "autorizaciji od strane nacionalnih vlasti, dok se državni avioni moraju prijaviti. Pri tome se misli na vojne, trgovačke i policijske zrakoplove."
Kako se Amerikanci toliko spominju u njihovim izvješćima, zanimalo nas je kakva je suradnja Amnestya sa, primjerice američkim veleposlanstvom u Hrvatskoj? "Baš nikakva. Zato što nikad nisu odgovorili na naše upite, dopise, a nedavno smo im poslali peticiju koju smo organizirali protiv mučenja koje Amerikanci provode nad nedužnim ljudima optuženima za terorizam", kažu u uredu AI-a za Hrvatsku.
"Nadamo se da će se ove informacije iskoristiti u pozitivnom smislu, jer je javnost protiv ovakvih akcija. Pa barem nam je u Hrvatskoj, gdje su rane od rata još svježe, dosta mučenja nedužnih. Ne želimo da sve ostane na medijima i neslaganju javnosti, vrijeme je da Vlada provede istragu", poručuju iz hrvatskog Amnestyja.
Tekst i foto: Zvonko Alač