Nakon svih turbulencija koje gledamo svaki dan jasno je da se EU mora okrenuti sebi i vlastitom razvoju. Nije potrebno biti posebno pametan pa vidjeti da je poslovanje u EU skupo, prepuno raznih regulacija koje samo podižu ulazne troškove i da zapadni čovjek, navikao na visok standard, sada sve više gubi kontrolu nad vlastitim troškovima. Ukratko, zbog rasta cijena koji traje sada već pune tri godine, stanovništvo EU zapravo sve više gubi kupovnu moć.
To čak i nije najveći problem. Najveći problem je velika nesigurnost koja nije dobra za planiranje bilo koje dugoročne investicije ili životnih pitanja. Kao prvo, treba se uspostaviti jasna ravnoteža i osobe koje su zadužene za političko upravljanje trebaju sjesti jedni s drugima i tržištima dati jasnu poruku da će EU ostati stabilna i da ima plan za iduće razdoblje.
Svjedoci smo tektonskih ekonomskih promjena, svjedoci smo automatizacije poslovanja gdje glavnu ulogu igra umjetna inteligencija koja je tek počela s radom. Razvojem fizičkih robota koji će zamijeniti gotovo sve teške manipulativne poslove pa sve do uspostavljanja kompliciranih zdravstvenih dijagnoza za koje su prije samo kratkog vremena trebale godine, ako ne i desetljeća.
Što mi možemo zapravo brzo učiniti? Pod hitno krenuti s rezanjem svih suvišnih regulacija i zaustavljanjem donošenja novih. Sve ono što trenutačno poskupljuje proizvodnju ili poslovanje treba biti zaustavljeno ili barem pauzirano dok ne nađemo odgovarajući model.
Autoindustrija, nekoć perjanica EU industrije, sada je u potpunoj defenzivi bez ideja i novih rješenja. Kineska autoindustrija koja je godinama skupljala znanje sada samostalno proizvodi automobile koji su, ako ne bolji, onda barem jednake kvalitete po sličnim ili nižim cijenama.
EU, navikla na svoju moć, sada više nije u stanju napraviti neku auto inovaciju kao što je to bio zračni jastuk, ABS ili najsigurniji automobil na svijetu kao što je to bio jedan švedski brend. Također, elektroindustrija poput nekoć slavnih brendova koje smo svi mahom kupovali i imali kod kuće. Sve to sada proizvodi netko drugi i sve to razvija netko drugi dok se mi bavimo ponekad i trivijalnim politikama zaštite okoliša poput zakonske obveze stapanja čepa na plastičnim bocama.
EU treba prestati s politikom uzora drugima, već treba služiti svojim građanima, kojih ima preko pet stotina milijuna i koji još uvijek imaju značajnu kupovnu moć. Malo je nevjerojatno da EU još uvijek nije čvrsto postavila svoje uvjete za poslovanje s njom, već se vodi labavim politikama koje su trenutačno pa skoro na rubu ucjena.
Vratimo se samo malo u prošlost. Europa nije muzej i nije riznica, Europa je centralni dio modernog čovječanstva i treba preuzeti aktivnu ulogu u kreiranju politika te unaprijed reagirati i davati prijedloge.
U tragičnim ratovima na našim prostorima gdje se RH herojski branila od agresije i desetke puta moćnijeg neprijatelja, tadašnja EEZ bila je skoro pa nevidljiva. Politička snaga je bila mrtvo slovo na papiru, pritisak za završetak rata došao je iz smjera SAD-a. Ni tu EU nije prošla na ispitu.
Sada je novo doba, sada je vrijeme novih prilika. Vrijeme da EU postane lider, ne samo u zelenim politikama očuvanja okoliša, koje je bez ikakve dvojbe važno, nego i da se ulaže u istraživanje i razvoj i da se napravi velik tehnološki iskorak koje će svi slijediti.
Ne mogu se složiti da je to već izgubljena bitka jer nije, treba krenuti, i to jako. EU je primjer kako se gotovo trideset različitih nacija može ujediniti oko ideje mira i prosperiteta. Područje na kojem su započela čak dva svjetska rata sada je područje mira i područje slobodnog tranzita ljudi, roba i novca. Sve to je ogromno postignuće koje treba njegovati. Nama je sada gotovo pa nezamislivo da ratujemo s drugim državama oko bilo kojih pitanja, što znači da su temelji za uspjeh tu, postoje i opipljivi su. Samo treba krenuti.
Kako krenuti prema vrhu? Odgovor se krije u ulaganjima u istraživanje i razvoj. Ako pogledamo kroz posljednjih pedeset godina, sva tehnološka postignuća koja su promijenila sve dolaze od visokih tehnologija i ulaganja u njih. NASA i razvoj svemirskog programa donijelo je nove materijale od kojih neke koristimo svakodnevno, recimo memorijska pjena za madrace ili sustavi pročišćivanja i reciklaže vode.
Nama treba nova agenda i dogovor oko smjera gdje se želi doći i ako je moguće potrebno je smanjivati međusobne tenzije i fokus staviti na čvrstu, što više trgovinski i ekonomski povezanu EU.
EU je svakako najveći svjetski mirovni projekt koji je unatoč svim izazovima uspješan. Činjenica je da je Hrvatska imala velike izravne koristi od članstva te ih svi osjećamo svakog dana.
U pitanju nije samo novac već i standardi upravljanja resursima, mogućnosti koje su pred svima nama. Sve to koristimo svaki dan te smo se navikli na to i to je dobro, ali uvijek se treba prisjetiti da sloboda, slobodno tržište i demokracija nije nešto što je stiglo samo od sebe i da se za te vrijednosti treba boriti svaki dan. Potrebno je imati stav i potrebno je surađivati sa svima, EU ima budućnost ako se okrene sebi i ako postane onaj ideal zbog kojeg je i nastala.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala