Kamen iz Rosette jedan je od najznačajnijih arheoloških nalaza u povijesti, artefakt koji je omogućio dešifriranje egipatskih hijeroglifa i razotkrio tajne jedne od najstarijih civilizacija svijeta. Pronađen krajem 18. stoljeća, ovaj kamen postao je simbol znanstvenog trijumfa, otvarajući vrata u svijet drevnog Egipta koji je stoljećima bio zamračen nerazumijevanjem.
U ljeto 1799. godine, tijekom Napoleonove vojne ekspedicije u Egiptu, francuski vojnici radili su na obnovi utvrde blizu grada Rosette, danas poznatog kao Rašid, na delti Nila. Tijekom radova naišli su na veliku kamenicu od crnog granodiorita, visoku nešto više od metra i tešku gotovo 800 kilograma. Na površini kamena nalazio se natpis ispisan na tri različita pisma: egipatskim hijeroglifima, demotskom pismu i starogrčkom.
Ovaj pronalazak odmah je privukao pozornost znanstvenika koji su pratili Napoleonovu vojsku. Shvatili su da kamen može biti ključ za razumijevanje hijeroglifa, pisma koje je u to vrijeme bilo nerazumljivo jer je znanje o njegovom značenju izgubljeno stoljećima ranije.
Nakon poraza Francuza u Egiptu, kamen je prema uvjetima primirja predan Britancima. Od 1802. godine izložen je u Britanskom muzeju u Londonu, gdje se nalazi i danas, privlačeći posjetitelje iz cijelog svijeta.
Natpis na kamenu iz Rosette zapravo je dekret izdan u Memfisu tijekom vladavine Ptolemeja V., vladara helenističkog Egipta. Tekst slavi vladareve doprinose, poput obnove hramova i smanjenja poreza, te je bio namijenjen javnom izlaganju kako bi se proširila vijest o kraljevim djelima.
Ono što kamen čini izuzetnim jest činjenica da je isti tekst ispisan na tri različita pisma: hijeroglifima, svečanim pismom drevnog Egipta korištenim za religijske i službene svrhe; demotskom pismu, pojednostavljenoj verziji egipatskog pisma korištenoj u administraciji; te starogrčkom, jeziku vladajuće ptolemejske dinastije, koji je bio razumljiv znanstvenicima 18. stoljeća.
Budući da je starogrčki tekst bio razumljiv, znanstvenici su pretpostavili da sva tri pisma prenose istu poruku, što je kamen učinilo idealnim alatom za pokušaj dešifriranja hijeroglifa.
Dešifriranje hijeroglifa predstavljalo je ogroman izazov koji je zahtijevao više od dva desetljeća rada i uključivao napore brojnih znanstvenika. Ključni proboj ostvario je Jean-François Champollion, francuski filolog i orijentalist, koji je započeo proučavanje kamena početkom 19. stoljeća. Koristeći starogrčki tekst kao osnovu, Champollion je usporedio riječi i fraze s hijeroglifima i demotskim pismom, tražeći uzorke.
Presudni trenutak dogodio se 1822. godine kada je Champollion shvatio da hijeroglifi nisu samo simbolički, već često imaju fonetsku vrijednost, predstavljajući zvukove. Analizirajući imena kraljeva, poput Ptolemeja i Kleopatre, koja su bila upisana u kartuše – ovalne okvire koji označavaju kraljevska imena – uspio je identificirati fonetske znakove. Ovaj uvid omogućio mu je da počne razumijevati strukturu jezika. Dvije godine kasnije Champollion je objavio sustav za čitanje hijeroglifa, čime je svijetu omogućio pristup tisućama drevnih egipatskih tekstova.
Iako je kamen pronađen 1799. godine, proces dešifriranja trajao je do 1822. godine, što znači da je trebalo više od dva desetljeća da se hijeroglifi počnu razumijevati. Tijekom tog razdoblja znanstvenici poput Thomasa Younga iz Engleske pridonijeli su djelomičnim otkrićima, poput prepoznavanja fonetskih elemenata u demotskom pismu, ali Champollionov rad bio je ključan za konačni uspjeh. Njegova upornost i genijalnost omogućili su da se hijeroglifi prevedu, otvarajući novo poglavlje u proučavanju drevnog Egipta.
Kamen iz Rosette daleko nadilazi svoj fizički oblik; postao je simbol znanstvene upornosti i otkrića. Njegovo dešifriranje označilo je početak moderne egiptologije, omogućivši čitanje natpisa na grobnicama, hramovima i drugim spomenicima, čime je otkriveno bogatstvo informacija o religiji, politici i svakodnevnom životu drevnih Egipćana. Bez ovog artefakta velik dio te povijesti ostao bi nedostupan.
Danas kamen iz Rosette stoji u Britanskom muzeju kao jedan od najposjećenijih izložaka, privlačeći milijune posjetitelja koji se dive njegovoj povijesnoj važnosti. Inspirirao je i izraz "Rosettin kamen", koji se koristi za opisivanje ključa za rješavanje složenog problema. Iako su se Egipat i druge zemlje zalagale za povratak kamena, on ostaje u Londonu, podsjećajući na moć znanja i suradnje u razotkrivanju tajni prošlosti.
Kamen iz Rosette nije samo arheološki artefakt već i kulturni fenomen. Njegovo otkriće potaknulo je zanimanje za drevni Egipat, što je dovelo do daljnjih istraživanja i otkrića, poput grobnice Tutankamona u 20. stoljeću. Povezan je i s neobičnim anegdotama: natpis na kamenu nije potpuno očuvan, posebno hijeroglifski dio, što je dodatno otežalo dešifriranje, dok je Champollionova opsesija kamenom gotovo ugrozila njegovo zdravlje. Ipak, njegov rad promijenio je povijest, dokazujući da čak i najveće tajne mogu biti razotkrivene uz dovoljno znanja i predanosti.