Münchenski masakr, koji se dogodio tijekom Olimpijskih igara u Münchenu 1972. godine, predstavlja jedan od najmračnijih trenutaka u povijesti modernih Olimpijada i međunarodnog terorizma. Dana 5. i 6. rujna 1972., teroristička skupina Crni rujan, povezana s Palestinskom oslobodilačkom organizacijom (PLO), izvela je napad na izraelsku olimpijsku ekipu, uzimajući 11 sportaša i trenera za taoce i zahtijevajući oslobađanje palestinskih zatvorenika.
Ono što je započelo kao politički motivirana akcija završilo je tragičnom smrću svih talaca, petorice terorista i jednog njemačkog policajca.
Olimpijske igre u Münchenu 1972. godine bile su zamišljene kao "Olimpijada mira", organizirane kako bi pokazale oporavak Zapadne Njemačke od nacističke prošlosti i promovirale globalnu harmoniju. Međutim, događaj se odvijao u vrijeme visokih političkih napetosti na Bliskom istoku, posebice između Izraela i palestinskih skupina.
Arapsko-izraelski sukob eskalirao je nakon Šestodnevnog rata 1967. godine, a palestinske militantne skupine poput Crnog rujna, osnovane 1970. nakon izbacivanja PLO-a iz Jordana, tražile su načine za privlačenje globalne pozornosti na svoju borbu. Crni rujan, predvođen figurama poput Alija Hassana Salameha, ciljao je spektakularne akcije kako bi istaknuo palestinski otpor izraelskoj okupaciji.
Izrael je na Olimpijadu poslao ekipu od 15 sportaša i trenera, smještenih u Olimpijskom selu uz minimalnu sigurnost. Zapadnonjemačke vlasti, svjesne svoje povijesti, nastojale su izbjegavati militarizirani izgled igara, što je rezultiralo labavim sigurnosnim mjerama. Olimpijsko selo bilo je dostupno s malo ograničenja, a stražari su bili slabo naoružani, što je olakšalo teroristima planiranje napada.
U ranim jutarnjim satima 5. rujna 1972., osam terorista Crnog rujna, predvođenih Luttifom Afifom (poznatim kao "Issa"), provalilo je u Olimpijsko selo u Münchenu. Oko 4:30 ujutro, prešli su nisku ogradu i upali u zgradu na adresi Connollystrasse 31, gdje su bili smješteni izraelski sportaši. Teroristi su bili naoružani automatskim puškama AK-47, pištoljima i granatama, a pripremili su se proučavajući raspored sela i rutine sportaša.
U početnom napadu, hrvač Yossef Gutfreund pokušao je zaustaviti uljeze, ali je svladan. Trener dizanja utega Tuvia Sokolovsky uspio je pobjeći kroz prozor, dok su drugi pokušali pružiti otpor. Teroristi su brzo uzeli devet talaca, ali su dvojica sportaša, Yossef Romano i Moshe Weinberg, ubijeni tijekom borbe u prvim trenucima.
Romano, ranjen, podlegao je ozljedama nakon mučenja, dok je Weinberg ubijen pokušavajući zaštititi svoje kolege. Preostalih devet talaca – David Berger, Ze’ev Friedman, Yossef Gutfreund, Eliezer Halfin, Andre Spitzer, Amitzur Shapira, Kehat Shorr, Mark Slavin i Yakov Springer – bili su vezani i držani pod prijetnjom oružjem.
Teroristi su izdali zahtjeve, tražeći oslobađanje 234 palestinska zatvorenika iz izraelskih zatvora, uključujući osnivače Crnog rujna, te dvojice njemačkih terorista, Andreasa Baadera i Ulrike Meinhof iz Frakcije Crvene armije. Također su zahtijevali siguran prolaz iz Njemačke. Zapadnonjemačke vlasti, nespremne za ovakav napad, započele su pregovore kako bi dobile na vremenu, dok je svjetska javnost, putem televizijskih prijenosa, pratila krizu u stvarnom vremenu.
Njemačke vlasti, pod vodstvom ministra unutarnjih poslova Hansa-Dietricha Genschera i šefa bavarske policije Manfreda Schreibera, pokušale su pregovarati s teroristima. Crni rujan odbio je sve ponude za novčanu otkupninu ili zamjenu talaca, inzistirajući na oslobađanju zatvorenika.
Izrael, pod premijerom Goldom Meir, odbacio je mogućnost popuštanja, smatrajući da bi to potaknulo daljnje terorističke akcije. Umjesto toga, Izrael je ponudio pomoć svojih specijalnih snaga, ali njemačke vlasti, ograničene ustavnim zabranama angažmana vojske u civilnim operacijama, odbile su izravnu intervenciju.
Nakon višesatnih pregovora, teroristi su pristali na prijedlog da budu prebačeni zrakoplovom iz Münchena u Kairo, uz taoce. Njemačke vlasti isplanirale su spasilačku operaciju na vojnom aerodromu Fürstenfeldbruck, gdje su teroristi i taoci prebačeni helikopterima navečer 5. rujna.
Plan je uključivao postavljanje snajperista i policijskih snaga prerušenih u posadu zrakoplova, ali operacija je bila loše organizirana. Njemačka policija imala je samo pet snajperista, nedovoljno za osam terorista, i nedostajalo im je odgovarajuće naoružanje i komunikacija. Informacije o broju terorista bile su netočne, a plan je bio osmišljen na brzinu.
Oko 22:30 sati, na aerodromu Fürstenfeldbruck započela je katastrofalna spasilačka akcija. Kada su teroristi shvatili da su upali u zasjedu, otvorili su vatru na policiju i taoce. U kaotičnoj pucnjavi, teroristi su pobili svih devet preostalih talaca, koristeći automatsko oružje i granate.
Pet terorista je ubijeno, dok su trojica – Jamal Al-Gashey, Adnan Al-Gashey i Mohammed Safady – uhićena. Njemački policajac Georg Wolf poginuo je tijekom sukoba. Pogreške u planiranju, uključujući nedostatak oklopnih vozila, neadekvatnu obuku snajperista i lošu koordinaciju, dovele su do tragičnog ishoda.
U početku su mediji, temeljem netočnih informacija njemačkih vlasti, izvijestili da su taoci spašeni, što je izazvalo kratkotrajnu euforiju. Istina je objavljena tek kasnije, izazvavši šok i bijes diljem svijeta. Olimpijske igre nastavljene su nakon jednodnevne pauze, što je izazvalo kritike zbog nedostatka osjetljivosti prema žrtvama.
Münchenski masakr imao je dalekosežne posljedice. Zapadna Njemačka suočila se s kritikama zbog loše pripremljene spasilačke operacije i nedovoljnih sigurnosnih mjera tijekom Olimpijade. Kao odgovor, Njemačka je osnovala elitnu protuterorističku jedinicu GSG 9, koja je kasnije postala uzor za slične jedinice diljem svijeta.
Izrael je pokrenuo operaciju "Božji gnjev", predvođenu Mossadom, kako bi pronašao i eliminirao članove Crnog rujna odgovorne za napad. Većina organizatora, uključujući Alija Hassana Salameha, ubijena je u narednim godinama, iako su akcije izazvale kontroverze zbog kolateralnih žrtava.
Trojica uhićenih terorista oslobođena su 29. listopada 1972. godine u zamjenu za taoce iz otetog zrakoplova Lufthanse, što je izazvalo bijes Izraela i dodatno zakompliciralo odnose s Njemačkom. Napad je naglasio ranjivost međunarodnih događaja i doveo do pooštravanja sigurnosnih mjera na Olimpijskim igrama i drugim globalnim okupljanjima.
Münchenski masakr ostao je simbol terorističke prijetnje i složenosti bliskoistočnog sukoba. Inspirirao je brojne knjige, dokumentarce i filmove, uključujući Spielbergov "München" iz 2005. godine, koji istražuje moralne dileme izraelske odmazde.
Spomen-ploča u Olimpijskom selu i službeno priznanje od Međunarodnog olimpijskog odbora 2016. godine obilježavaju sjećanje na žrtve. Događaj je također promijenio globalni pristup borbi protiv terorizma, naglašavajući potrebu za međunarodnom suradnjom i specijaliziranim snagama.