PROFESORICA Mirela Španjol Marković, trener retorike i poslovne komunikacije, te vlasnica konzultantske tvrtke Ciceron opisala je novu retoriku budućeg premijera Zorana Milanovića naglašavajući kako ćemo svjedočiti nečemu čemu nismo navikli te da Milanoviću treba pružiti šansu. Njeno razmišljanje prenosimo u cijelosti:
"U novim nastupima Zoran Milanovića vidi se promjena u načinu na koji će komunicirati s javnošću u sljedeće 4 godine. Zoran Milanović imao je 4 godine vremena da sazre i politički i komunikacijski i ljudski. Uostalom, svi smo se mi promijenili u te 4 godine. Stoga ta promjena ne čudi, a kao komunikacijskog analitičara veseli me što je ona pozitivna - Zoran Milanović naučio je živjeti sa svojim egom, koji je nužno izražen kod ljudi koji se bave javnim poslom - liderima u politici, biznisu, novinarima, svim poslovima koje nose odgovornost i javni angažman.
"Milanović odavno nije arogantan i buntovan, po prvi puta netko unosi priznanje za pogreške"
Ono što u njegovoj retorici čini promjenu je to što je osvijestio kakav dojam ostavlja na ljude, i da ga sad ne može instantno mijenjati. No, Zoran Milanović može mijenjati sebe i svoje reakcije na prihvaćanje tog dojma i to je naučio. Prihvatio je krimen prvog dojma kojeg je ostavio prije 4 godine kao mladog, perspektivnog, modernog ali pomalo arogantnog političara i ne bori se protiv njega, ne dokazuje suprotno, ne svađa se. On već odavno više nije arogantan i buntovan. Ali snaga prvog dojma ne može se samo tako promijeniti. U našim ladicima još uvijek tamo smješten, Zoran Milanović se u međuvremenu malo povukao, odrastao, uozbiljio se, aroganciju je obuzdao, ego potjerao u kut i naučio živjeti s tim imidžem.
Naravno da ga nije nestalo, i sigurno će biti trenutaka kad će pritisnut stresom, partnerima jake osobnosti i pritiscima javnosti ego pobjeći iz kuta, no ovoga puta čini se dozirano i pod kontrolom. Još će neko vrijeme proći prije nego javnost shvati da pred sobom ima samouvjerenog, ali i samokritičnog vođu, budućeg premijera koji u najnovijim intervjuima prvi puta u praksu hrvatske političke komunikacije unosi priznanje za pogreške.
"Navikli smo na vulgarizme, pa nam je nevjerojatno da imamo premijera koji se koristi eufemizmima"
Nenaviklima na takvo ponašanje, Hrvatima se čini da je previše blag, suzdržan, premekan. Da previše oprašta i podilazi političkim protivnicima dok ih retorički svrstava u "protivnike", a ne "neprijatelje", dok priznaje da je pogriješio ne čestitavši Ivi Sanaderu na pobjedi na prošlim izborima.
Navikli smo na ostrašćenu, masnu retoriku optužbi, teških riječi, pa i vulgarizama u javnom govoru. Čini se da još uvijek ne vjerujemo da imamo premijera koji se koristi eufemizmima, umjesto "bolnih rezova" govori o "dijeti", prihvaća svoje mane i samokritičan je i suzdržan.
"Ukroćeni Milanović zaslužuje šansu"
Priznajem, kao stručnjaku za retoriku i ja bih voljela više strasti, motivirajućeg tona, retoričkog erosa u pobjedničkom trenutku, jer je pobjednička noć trenutak kad smijemo i trebamo pokazati emocije, kad se održavaju veliki govori koji ulaze u povijest. Ovaj govor međutim nije bio takav - želeći izbjeći likovanje, održao je suzdržan, dostojanstven, oprezan i pomalo hladan govor, kojim je neke oduševio, a neke razočarao. No, ostaje činjenica da ćemo se zajedno s transformacijom premijera u državnika odmjerene retorike i nastupa i sami morati mijenjati u očekivanjima. Govoreći o retorici, bit će to zaokret ka racionalnijoj, umjerenoj, prigušenijoj retorici od kakve smo se odvikli od vremena Račana.
Ali na kraju će ipak vjerodostojnost i rezultati biti ti koje ćemo ocjenjivati. Ukroćeni Milanović zaslužuje šansu, koju stalno traži od nas."