Gerald Rudolph Ford Jr. (rođen 14. srpnja 1913. u Omahi, savezna država Nebraska, umro 26. prosinca 2006. u Rancho Mirageu, Kalifornija) ušao je u povijest kao jedini čovjek koji je postao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a da prethodno nije pobijedio ni na predsjedničkim ni na potpredsjedničkim izborima.
Njegov dolazak u Bijelu kuću bio je posljedica najveće političke krize u modernoj američkoj povijesti, afere Watergate, a mandat će zauvijek ostati obilježen jednom od najkontroverznijih predsjedničkih odluka: pomilovanjem Richarda Nixona.
Iako ga mnogi pamte upravo po tome, Fordova životna priča puno je zanimljivija od nekoliko burnih godina provedenih u Ovalnom uredu.
Djetinjstvo obilježeno novim početkom
Ford je rođen kao Leslie Lynch King Jr. Njegovi su se roditelji razveli svega nekoliko tjedana nakon njegova rođenja zbog nasilnog ponašanja oca, a majka se kasnije udala za trgovca Geralda Rudolffa Forda iz Michigana. Mladi Leslie odrastao je pod očuhovim prezimenom, iako je službeno ime Gerald Rudolph Ford Jr. uzeo tek 1935. godine.
Odrastanje u Grand Rapidsu u Michiganu oblikovalo je njegov karakter. Bio je izvrstan učenik, ali još više sportaš. Posebno se isticao u američkom nogometu, gdje je kao član momčadi Sveučilišta Michigan osvojio dva nacionalna prvenstva. Nakon studija dobio je ponude profesionalnih klubova, no odbio ih je kako bi nastavio obrazovanje i upisao studij prava na Sveučilištu Yale.
Ratno iskustvo i ulazak u politiku
Tijekom Drugog svjetskog rata služio je u američkoj mornarici. Bio je časnik na nosaču zrakoplova USS Monterey, koji je sudjelovao u operacijama na Pacifiku. Ratno iskustvo dodatno je učvrstilo njegov ugled ozbiljnog i discipliniranog čovjeka.
Po završetku rata vratio se odvjetničkoj karijeri, ali ubrzo se okrenuo politici. Godine 1948. izabran je u Zastupnički dom američkog Kongresa, gdje će ostati punih 25 godina. Među kolegama je stekao reputaciju razumnog, pragmatičnog i poštenog republikanca koji je radije tražio kompromise nego političke sukobe.
Watergate ga je doveo do Bijele kuće
Američka politička scena početkom sedamdesetih godina bila je uzdrmana nizom skandala. Potpredsjednik Spiro Agnew 1973. podnio je ostavku zbog optužbi za utaju poreza i primanje mita. Predsjednik Richard Nixon tada je, uz potvrdu Kongresa, imenovao Forda novim potpredsjednikom.
Nitko nije mogao pretpostaviti da će već godinu dana poslije Ford položiti predsjedničku prisegu. Nakon što je istraga o aferi Watergate dokazala Nixonovu umiješanost u prikrivanje provale u sjedište Demokratske stranke, predsjednik je 9. kolovoza 1974. podnio ostavku kako bi izbjegao opoziv. Istoga dana Gerald Ford postao je 38. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država.
U svom prvom obraćanju naciji izgovorio je rečenicu koja je postala simbol tog razdoblja: "Naša duga nacionalna noćna mora je završila."
Odluka koja ga je obilježila
Samo mjesec dana nakon preuzimanja dužnosti Ford je donio odluku koja će definirati njegovu političku ostavštinu. Potpisao je potpuno i bezuvjetno predsjedničko pomilovanje Richarda Nixona za sva moguća kaznena djela koja je mogao počiniti tijekom predsjedničkog mandata.
Velik dio javnosti smatrao je da je između dvojice predsjednika postojao tajni dogovor. Ford je to cijelog života odlučno odbacivao, tvrdeći da je želio poštedjeti zemlju dugotrajnog suđenja bivšem predsjedniku i omogućiti Americi da se okrene budućnosti.
Odluka je tada izazvala golemo nezadovoljstvo i nagli pad njegove popularnosti. Mnogi povjesničari smatraju da ga je upravo pomilovanje stajalo pobjede na predsjedničkim izborima 1976., kada ga je tijesno porazio demokrat Jimmy Carter. Ipak, desetljećima kasnije dio političkih analitičara počeo je na taj potez gledati kao na državničku odluku koja je pomogla smiriti duboko podijeljenu zemlju.
Dva atentata u samo 17 dana
Fordov mandat obilježili su i dramatični sigurnosni incidenti. Tijekom rujna 1975. na njega su izvršena čak dva pokušaja atentata, u razmaku od samo 17 dana.
Prvi je pokušaj izvela Lynette "Squeaky" Fromme, sljedbenica vođe sekte Charlesa Mansona. Njezin pištolj nije opalio, a agenti Tajne službe odmah su je svladali. Nekoliko tjedana poslije predsjednika je pokušala ubiti Sara Jane Moore, no promašila je metu zahvaljujući slučajnom prolazniku koji je u posljednjem trenutku odgurnuo njezinu ruku.
Ford je oba pokušaja preživio bez ozljeda.
Ugled koji je rastao nakon odlaska iz politike
Nakon poraza na izborima 1976. Ford se povukao iz aktivne politike, ali je ostao jedan od najcjenjenijih bivših predsjednika. Demokrati i republikanci često su ga opisivali kao čovjeka kojem je poštenje bilo važnije od političke koristi.
Preminuo je 26. prosinca 2006. u 93. godini života. Bio je jedan od najdugovječnijih američkih predsjednika, a njegova se ostavština s vremenom počela promatrati drukčije nego za njegova mandata. Iako nije bio karizmatičan poput Kennedyja ni politički dominantan poput Reagana, Gerald Ford ostao je zapamćen kao predsjednik koji je preuzeo zemlju u jednom od njezinih najtežih trenutaka i pokušao vratiti povjerenje u institucije nakon krize koja je uzdrmala američku demokraciju.