U kasno ljeto 1814. godine Washington je doživio jedan od najdramatičnijih trenutaka u svojoj povijesti. Dana 24. kolovoza britanske trupe umarširale su u američku prijestolnicu i zapalile niz ključnih zgrada, među kojima i Bijelu kuću. Ovaj događaj, poznat kao "Burning of Washington", odigrao se usred Rata 1812. (War of 1812. je naziv rata), sukoba između Sjedinjenih Država i Velike Britanije koji je trajao od 1812. do 1815. godine.
Rat je počeo zbog dugotrajnih napetosti između dviju zemalja. Britanci su ograničavali američku trgovinu i oduzimali mornare s američkih brodova, a istodobno su podupirali indijanska plemena koja su se protivila širenju američkih naseljenika na zapad.
Sve je to izazvalo bijes u Sjedinjenim Državama, koje su 1812. godine objavile rat. Još jedan važan motiv Britanaca za napad na Washington bila je osveta: godinu dana ranije američke snage spalile su grad York, današnji Toronto, na tadašnjem britanskom teritoriju u Kanadi.
Nakon bitke kod Bladensburga, koja se pokazala katastrofalnom za američku obranu, britanski general Robert Ross poveo je svoje trupe ravno u Washington. Grad je bio gotovo nezaštićen, a stanovnici i vladini dužnosnici pobjegli su u panici. Predsjednik James Madison povukao se u obližnji Brookeville u saveznoj državi Maryland, gdje je prenoćio u kući lokalnog kovača. Tako je maleni gradić na jednu noć postao privremena prijestolnica Sjedinjenih Država.
Dok je predsjednik bio u bijegu, Britanci su metodično uništavali simbole američke vlasti. Zapalili su Capitol, gdje su izgorjele i Kongresna knjižnica, i dvorane u kojima su zasjedali zastupnici. Plamen je progutao i zgradu Ministarstva rata, Ministarstva državnih poslova te Blagajnu.
Posebno snažan dojam ostavilo je paljenje Bijele kuće, tada poznate kao Predsjednička palača. Britanski vojnici ušli su u nju, poslužili se večerom koja je bila pripremljena za američkog predsjednika i zatim podmetnuli požar.
U kaotičnim trenucima evakuacije posebno se istaknula prva dama, Dolley Madison. Znajući da će Britanci ući u palaču, dala je u posljednji čas spasiti najvrjednije predmete. Među njima je bila i slavna slika Georgea Washingtona, koja je postala simbol otpora i brige za američku povijest. Zahvaljujući njezinoj odlučnosti, portret je sačuvan i danas zauzima počasno mjesto u Bijeloj kući.
Ironijom sudbine, Washington nije potpuno izgorio samo zahvaljujući prirodnim silama. Ubrzo nakon što su Britanci zapalili grad, nad prijestolnicom se sručila snažna oluja praćena gromovima i vjetrovima nalik tornadu.
Obilna kiša pomogla je ugasiti požar, ali je istodobno i natjerala Britance na povlačenje. Njihova namjera ionako nije bila trajna okupacija, već simbolična kazna za američko razaranje Yorka i pokazivanje britanske moći.
Sljedećih dana predsjednik Madison vratio se u razrušeni Washington. Zgrade su bile u ruševinama, a Kongres je morao zasjedati u privremenim prostorima. Ipak, unatoč šoku i poniženju, američki politički i vojni vrh pozvao je narod na daljnju obranu. Rat će potrajati još nekoliko mjeseci, a završit će mirovnim ugovorom u Gentu krajem 1814., iako vijest o miru nije odmah stigla do svih bojišta.
Paljenje Bijele kuće i Capitola urezalo se u američku kolektivnu svijest kao jedno od najponižavajućih iskustava u povijesti zemlje. No iz pepela je iznikla i odlučnost da se prijestolnica obnovi i učvrsti. Obnova Bijele kuće trajala je nekoliko godina, a današnji izgled zgrade uvelike je rezultat tih radova.
Iako je rat završio bez jasnog pobjednika, epizoda iz kolovoza 1814. ostala je simbol ranjivosti, ali i otpornosti jedne mlade nacije koja je tek gradila svoj identitet.