Ispovijest bivšeg uhljeba: "Primao sam 17 tisuća kuna i nisam radio ništa"

Foto: Facebook

ALEN BAŠČEVAN, nekoć član HSLS-a, danas ORaH-a, prošli je tjedan spontano i iskreno progovorio o "uhljebljivanju" u lokalnoj samoupravi. On je u televizijskom sučeljavanju rekao da je kao dožupan Bjelovarsko-bilogorske županije osjetio svu apsurdnost i čari uhljebljivanja, primao 17 tisuća kuna plaće, a nije radio ništa.

"Nakon petnaestak godina rada u jednoj zdravstvenoj ustanovi dobio sam ponudu da se kandidiram na izborima za dožupana Bjelovarsko-bilogorske županije kao kandidat HSLS-a. Naivno i euforično, pun želje da utječem na stanje u 'svom dvorištu', prihvatio sam ponudu i uspio na izborima. Već drugi dan mandata, koji je počeo 2009. i trajao do 2013., 'tresnuo sam na dupe'. Ne mogu reći da me sav taj kič i bižuterija nisu zaslijepili - ured od 50-ak kvadrata, tajnica, velika fotelja...

Čak su mi ponudili da promijenim sasvim solidan uredski namještaj, jer da to rade svi dožupani kada preuzmu ured i funkciju. Nisam to prihvatio, a vrhunac dekadencije je bio moj uvid u plaću, kartice i službeno vozilo. Nisam se mogao požaliti na plaću koju sam imao na prethodnom poslu, ali ova je bila skoro trostruko veća," rekao je Baščevan zasluživši na društvenim mrežama podršku zbog istupa, ali i pokudu jer je nastavio obnašati očito redundantnu dužnost i primati novac. 



Baščevan je u telefonskom razgovoru za Index prokomentirao svoj istup i njegove posljedice.

"Moj istup u toj emisiji je bio spontan, ali ja o tome zapravo govorim već tri godine, iako je sada, kako se čini, glavno pitanje 'što ti sad lupaš, zašto nisi otišao kući'? Ja ne pratim posebno forume, ali vidim da se oko svega pokrenula mašinerija i artiljerija, kako ljevice tako desnice i da ljudi pitaju zašto nisam otišao. Ne znam, znam da sam o tome govorio barem jednom tjedno i ukazivao da to nije normalno. Ja više nisam isključivo u politici, tehnički radim u ORaH-u jer mislim da se nešto može napraviti, iako u posljednjim danima, zbog ove histerije, počinjem propitkivati takav stav. Ja sada opet radim nešto u poljoprivredi, s ocem, ja sam se dakle vratio poljoprivredi."


Komentare na društvenim mrežama na stranu i očito je da ste vi, za razliku od mnogih, imali unutarnji moralni i etički sukob?

"Razmišljate o svemu, ja imam dvije malene curice, ali meni je toga bilo dosta, ja sam se četiri godine tukao s županom koji je... njemu je bilo svejedno. On je mene (nakon iznošenja primjedbi) pitao: 'Dobro pa što ti radiš'? Ja sam mu rekao: 'Gledaj, ovo nije normalno, ako na bankomatu možeš podići pet tisuća kuna, a tvoja plaća iznosi šest, ti odeš na bankomat digneš pet i tisuću ti ostane. Zamislite sad, ja odem s jednog posla na drugi i idem četiri puta na bankomat po plaću, to ne može razumjeti nitko tko u tome nije bio. Ja nisam siromašan, mi imamo poljoprivredu i supruga je liječnica, mi nismo gladni kruha, ali to nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Meni je jasno da bih ja bio pravi lik da sam otišao, da sam rekao; ja neću trošiti ili primati novac za svoj nerad. Biti prvak Hrvatske u polaganju vijenaca."

Kao čovjek koji je odlučio odgovoriti iznutra, kakav je onda vaš stav o smanjenju lokalne, javne samouprave?

"Svi tu idu kroz nekakve ekonomske analize, treba li to ili ne, je li financijski održivo. Ja govorim iz ovog drugog svijeta, ja sam bio u njemu. Je li treba 21 županija, 427 općina nije uopće važno, znam što ne treba, ne treba da ja dođem na posao da bih popio kavu i pročitao novine. Još nisam bio dobar (poslušnik), pa me nigdje nije delegirao, a nije mi prema zakonu mogao oduzeti to mjesto jer sam izravno izabran. Ja uistinu ništa nisam morao raditi, čak nisam morao niti dolaziti na posao, ali jesam, zato što je to red i jer sam tako odgojen. Javnost treba na sve skupa pogledati s druge strane. Odgovor na pitanje zašto ne treba (velika administracija i uprava) je najbolje dati iznutra. Ja sam bio zamjenik župana, takvih nas je u Hrvatskoj bilo 55, plus manjinci. Zamjenik župana je samo jedan segment, svi ti zamjenici načelnika, zamjenici gradonačelnika, tri-četiri dogradonačelnika.. svi mi smo predstavnici jedne nezdrave i neracionalne stvari. To je nenormalno, a ta plaća je uvijek drugog u mjesecu, 2009. sam postao zamjenik župana, već smo bili u krizi, a nema šanse da je plaća bila trećega.

Vi dakle držite da bi se u raspravi o fenomenu uhljebljivanja morala naglašavati ta moralna dimenzija?
   
"Da, neodrživo je, a to možeš samo usporediti ako si radio nešto sa strane, kao što sam ja radio u Daruvarskim toplicama ili kao što radim u poljoprivredi, gdje kad se nešto dogodi, recimo padne led na usjeve, ti bez toga ostaneš. Živiš, kao što ljudi kod nas žive, u iskušenju i iščekivanju. Ali ovdje, među uhljebima, toga nema. Ti ne radiš i znaš da drugog sjeda i da ideš na bankomat gdje zbog limita četiri dana dižeš plaću. To nije normalno, i neka me svi sada, ako žele, razvale. Kažu, 'što sad ti hoćeš, dobio si milijun kuna plaće a tu sereš', neka, jer netko treba vrisnuti. Sve ovo što govore Ćorići, Grčići, sve je to ljudima nerazumljivo. Oni govore, da, trebaju županije, trebaju ova ili ona mjesta jer ona distribuiraju i transferiraju novac, a ja pitam otkud i kuda?"

Mirela Holy se požalila na medijsku blokadu, jesu li u pravu oni koji sugeriraju da je vaš istup osmišljen s ciljem da se ona probije?

"Ne, rekoh, to je  bilo potpuno spontano, ja ovo ne radim radi ORaH-a. Istina, ja sam voditelj kampanje ORaHA i Izbornog stožera, ali to radim jer Mirela zna da sam bio u politici i da znam organizirati posao. Moj istup je bio slučajan, niti tempiran, niti navigiran. Mislim da je dosta prepričavanja i uvijenih rasprava u rukavicama, zašto bi trebalo ili ne bi trebalo. Vidimo sada, pred same izbore, da svi govore da ipak trebaju županije i sve općine, al' možda načelnik ne bi trebao imati svoj auto, tajnicu, pročelnicu... možda ne, možda da - fuj. U međuvremenu, cijelo moje selo gleda tog načelnika, kako se vozi u Octaviji u odjelu, a on u životu ništa ne treba znati nego gdje je koja međa i je li groblje pokošeno. Ne treba njemu pročelnik za gospodarstvo ili druge djelatnosti i to netko treba otvoreno reći. To je osnova svega u ovoj zemlji, ljudi padaju u komu i depresiju kad vide da rade po cijele dane, a ovaj uhljeb prođe pored njega autom."

Kad bi u jednoj rečenici mogli navesti sukus vašeg istupa, što bi rekli?

"Sukus je da sam se ja vratio u poljoprivredu i da sam već drugi dan kao dožupan reagirao na plaću koji sam podizao četiri, dobro, ne baš četiri, ali tri puta i još malo mjesečno. Možda je sve to malo mutno, eto ga, četiri godine primao plaću i govorio da to nije normalno, možda sam se trebao odreći toga, ali barem sam govorio i govorim o tome," rekao je Baščevan za Index. 

 

Komentare možete pogledati na ovom linku.

Pročitajte više

 
Komentare možete pogledati na ovom linku.