ŽRTVE takozvane Specijalne uskočke satnije iliti Branimirove osječke bojne kojom je zapovijedao Branimir Glavaš, a kako je nepravomoćno je presudio Željko Horvatović, bili su najnormalniji građani Osijeka i vodili najnormalnije živote prije nego što su ubijeni. Donosimo vam dijelove obrazloženja nepravomoćne presude protiv Branimira Glavaša, Ivice Kranjaka, Gordane Getoš Magdić, Zdravka Dragića, Tihomira Valentića i Dine Kontića.
Tri izabrana dijela odnose se upravo na te njihove žrtve - Čedomira Vučkovića, Svetislava Vukajlović, Branka Lovrića, pravnika u Hrvatskoj pošti, Alije Šabanovića, zaposlenika u građevinskom poduzeću "Gradnja", Milutina Kutlića, onkologa u Kliničkoj bolnici Osijek (gdje danas kao specijalist opće kirurgije i traumatologije radi Glavašev stranački kolega Vladimir Šišljagić, op.a.), Bogdana Počuče, koji je radio kao grafičar u tiskari Glasa Slavonije - "Štampi", a bio je i pobjednik nekoliko međunarodnih šahovskih turnira, ženske osobe čiji identitet nije utvrđen te Radoslava Ratkovića koji je uspio preživjeti metak u glavu i bacanje u Dravu, a koji je prije rata radio kao električar u KB-u Osijek.
Sudac Željko Horvatović, kojega je Ivo Sanader etiketirao kao predizbornog pomagača SDP-a, u nekoliko je navrata u svojoj detaljnoj sudskoj presudi opisao mučenja civila i obrazložio zašto nije povjerovao službenim objašnjenjima da je Čedomir Vučković bio terorist. Sanader je spomenuo i visinu kazne kao dio predizborne zavjere. U garaži je tada navodno bio i Đorđe Petković čije tijelo nikada nije pronađeno.
Horvatović je objasnio i zašto smatra da leševi srpskih civila koji su plivali Dravom ruku svezanih selotejpom nisu žrtve bezimene i bezlične "pete kolone" što je tvrdio aktualni potpredsjednik Hrvatskog Sabora, predsjednik regionalnoga Kriznog stožera u ljeto 1991. godine, a zatim i Vladin povjerenik za taj grad Vladimir Šeks. Te su žrtve imale svoja imena, prezimena, poslove, obitelji i živote, sve dok im ih nisu, presudio je Horvatović - dakako nepravomoćno, nakon premlaćivanja oduzeli nepravomoćno osuđeni krvnici Dragić, Valentić i Kontić. U toj je skupini navodno bio i Mirko Sivić čiji je proces odvojen od Glavaševog.
Zločin protiv čovječnosti za koji su nepravomoćno osuđeni Getoš Magdić, Krnjak, Dragić, Valentić, Kontić i njihov vođa Glavaš najočigledniji je upravo na primjeru Čedomira Vučkovića koji je umro u mukama - s kiselinom koja mu je izjedala lice, ždrijelo i želudac, brojnim udarcima koje su mu nanijeli kundacima, šakama i bejzbol palicama i konačno mecima kojima ga je pogodio Krunoslav Fehir.
Krunski svjedok je svjedok, čiji je iskaz u potpunosti prihvaćen, najprije odlučio o događajima u Sekretarijatu porazgovarati s policijom, a nakon njenog nedjelovanja i s medijima. Trebao je ostati anoniman, no njegov ga je vlastiti otac izdao kazavši svima da upravo on tereti Glavaša.
Zahvaljujući Hrvatskom Saboru Glavašu nije skinut imunitet u slučaju pritvora, što je nakon tog ključnog, četvrtog skidanja imuniteta medijima objašnjavao upravo Osječanin Vladimir Šeks.
Nakon toga odnosi HDZ-a i HDSSB-a naglo cvatu pa stranka tada oslobođenog optuženika za ratne zločine podupire kontroverzne zakone kojima se odupiru manjinski predstavnici u Saboru - Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojeg srpski predstavnici u Saboru, SDSS, smatraju protuustavnim, Zakon o golf igralištima i slično. Na Glavaša se, primjerice, kod donošenja ovog drugog čekalo da dođe iz Osijeka kako bi imali dovoljno ruku u zraku. Nije imao drugog posla u Zagrebu taj dan.
Zahvaljujući Vladi, s druge strane, Glavaš neće moći biti doveden u Hrvatsku kako bi ga se natjeralo da izvrši desetogodišnju kaznu zatvora, osim u eventualnom slučaju otmice kakva je bezuspješno provedena na štetu bivšeg člana Predsjedništva BiH Ante Jelavića, ujedno i na štetu bosanskohercegovačkog pravosuđa.
Ana Benačić
Foto: sken Slobodni tjednik, Novi list