Dana 10. srpnja 1942. godine američke snage pronašle su gotovo neoštećeni japanski lovac Mitsubishi A6M Zero na otoku Akutan, koji pripada Aleutskim otocima na Aljaski. Ovaj događaj, poznat kao "Akutanski Zero", bio je značajan trenutak u Drugom svjetskom ratu jer je omogućio Sjedinjenim Američkim Državama da prouče i razumiju jedan od najnaprednijih japanskih zrakoplova tog doba, što je imalo dalekosežne posljedice za zračne bitke na Pacifiku.
Japanski lovac A6M Zero bio je ključni element japanske mornaričke avijacije na početku rata. Poznat po svojoj iznimnoj pokretljivosti, velikom doletu i sposobnosti uzlijetanja s nosača zrakoplova, Zero je dominirao zračnim borbama u prvim mjesecima rata na Pacifiku, uključujući napad na Pearl Harbor 7. prosinca 1941. godine. Amerikanci su bili svjesni superiornosti Zera u odnosu na njihove lovce poput F4F Wildcata, ali nisu imali detaljnih informacija o njegovoj konstrukciji i performansama.
Tijekom japanske invazije na Aleutske otoke u lipnju 1942., kao dijela strategije za odvraćanje pažnje od glavnog napada na Midway, japanske snage zauzele su otoke Kiska i Attu. U jednoj od ovih operacija japanski pilot Tadayoshi Koga, leteći u svom Zeru, sudjelovao je u napadu na obližnju američku bazu Dutch Harbor. Tijekom misije njegov zrakoplov pogođen je protuzračnom paljbom, što je oštetilo hidraulički sustav i uzrokovalo curenje ulja. Koga je pokušao prisilno sletjeti na otok Akutan, koji su Japanci smatrali pogodnim za evakuaciju svojih pilota. Međutim, tijekom slijetanja kotači njegovog zrakoplova zapeli su u močvarnom tlu, uzrokujući prevrtanje aviona. Koga je smrtno stradao, vjerojatno slomivši vrat, ali zrakoplov je ostao gotovo netaknut.
Američka posada hidroaviona PBY Catalina, kojom je upravljao poručnik William "Bill" Thies, 10. srpnja 1942. uočila je olupinu Zera tijekom izviđanja iznad Akutana. Sljedećeg dana američki tim poslan je na mjesto nesreće kako bi istražio pronalazak. Pronašli su zrakoplov koji je, osim manjih oštećenja, bio u iznenađujuće dobrom stanju. Tijelo pilota Koge pronađeno je u kabini, a američke snage pokopale su ga s vojnim počastima na otoku, poštujući pravila rata.
Oporavak zrakoplova bio je složen zadatak zbog močvarnog terena i udaljene lokacije. Američki tim, predvođen mornaričkim stručnjacima, pažljivo je rastavio zrakoplov i transportirao ga na obližnji brod. Od tamo je Zero prevezen u zračnu bazu North Island u San Diegu, Kalifornija, gdje je započelo detaljno ispitivanje.
Nakon što je zrakoplov popravljen i osposobljen za let, američki inženjeri i piloti započeli su s testiranjem u rujnu 1942. godine. Zero je analiziran u zračnoj bazi Anacostia, a kasnije u Wright Field u Ohiju. Testovi su otkrili ključne prednosti i slabosti Zera:
Zero je bio iznimno lagan, težine oko 2.400 kg, što mu je omogućavalo izvrsnu pokretljivost i brzinu penjanja. Njegov motor Nakajima Sakae 12 od 950 konjskih snaga, u kombinaciji s aerodinamičnim dizajnom, davao mu je prednost u manevarskim borbama na malim visinama. Domet od preko 3.100 km bio je daleko veći od američkih lovaca tog doba.
Zbog svoje lake konstrukcije Zero je imao minimalnu oklopnu zaštitu za pilota i vitalne dijelove, poput spremnika goriva koji nisu bili samozaptivajući. Ovo ga je činilo ranjivim na čak i laku paljbu. Također, na većim visinama i pri velikim brzinama Zero je gubio učinkovitost u usporedbi s američkim lovcima.
Američki piloti, uključujući poznatog ispitivača Eddieja Sandersa, letjeli su Zerom u simuliranim borbama protiv američkih zrakoplova poput F4F Wildcata, P-38 Lightninga i P-51 Mustanga. Ovi testovi pomogli su u razvoju novih taktika za borbu protiv Zera, poput izbjegavanja manevarskih borbi i korištenja prednosti u brzini obrušavanja i naoružanju.
Pronalazak Akutanskog Zera imao je značajan utjecaj na tijek rata na Pacifiku. Na temelju analize američki inženjeri i piloti razvili su strategije za neutraliziranje Zera. Na primjer, piloti su učeni da koriste "boom-and-zoom" taktiku, gdje bi se obrušavali na Zero iz veće visine, ispaljivali rafal i brzo uzdizali, izbjegavajući sporu, manevarsku borbu u kojoj je Zero imao prednost.
Osim toga, saznanja iz testiranja Zera utjecala su na dizajn novih američkih lovaca, posebice Grumman F6F Hellcata, koji je uveden 1943. godine. Hellcat je bio brži, bolje oklopljen i teže naoružan od Zera, a njegova konstrukcija omogućavala je učinkovitu borbu protiv japanskih lovaca. Do kraja rata Hellcat je bio zaslužan za obaranje oko 5.000 japanskih zrakoplova, uključujući mnoge Zeros.
Pronalazak je također imao psihološki učinak na američke snage, podižući moral nakon početnih poraza na Pacifiku.