Nakon desetljeća u kojima su najbolji znanstvenici iz Europe masovno odlazili živjeti i raditi u SAD, gdje su pokrenuli eru inovacija, sada se događa obrnuto - američki znanstvenici masovno napuštaju zemlju.
Naime, povratak Donalda Trumpa u Bijelu kuću donio zaokret u američkoj znanstvenoj politici. U Europu su već došle prve američke znanstvene "izbjeglice".
>> Prve američke "znanstvene izbjeglice" stigle u Europu
Francusko sveučilište Aix-Marseille prošlog je tjedna predstavilo osam znanstvenika iz SAD-a koji se nalaze u završnoj fazi pridruživanja programu "Sigurno mjesto za znanost". Riječ je o inicijativi namijenjenoj znanstvenicima koji se boje ili su doživjeli rezanje sredstava pod Trumpovom administracijom.
Spencer Hakimian, osnivač hedge fonda Tolou Capital Management, na X-u je upozorio da bi SAD mogao ostati bez najmanje 250.000 znanstvenika u sljedećih nekoliko godina.
Ovdje se zasad radi samo o prognozi, no brojni pokazatelji i trendovi iz anketa i izvještaja upućuju na to da bi egzodus doista mogao biti velik.
Mračna prognoza se temelji na podacima akademskog časopisa Nature. Prema istraživanju časopisa, više od 1200 od otprilike 1650 znanstvenika koji su odgovorili u anketi, odnosno oko 75%, reklo je da razmišlja o odlasku iz Sjedinjenih Država, pri čemu su Europa i Kanada posebno popularne destinacije.
Znanstvenici na početku karijere predvode ovaj trend, a 80 posto ispitanika na poslijediplomskim studijima i 75 posto doktorskih studenata istražuje koje su im mogućnosti u inozemstvu.
Prema podacima koje je ranije objavio časopis Nature, broj prijava američkih istraživača za međunarodne znanstvene pozicije porastao je za 32 posto između siječnja i ožujka 2025. u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Broj korisnika sa sjedištem u SAD-u koji su pretraživali poslove u inozemstvu povećao se za 35 posto.
Trumpova administracija predložila je drastične rezove u financiranju znanosti, uključujući smanjenje budžeta Nacionalnog instituta za zdravlje (NIH) za oko 18 milijardi dolara (što predstavlja 40% manje sredstava) i Nacionalne zaklade za znanost za 5,1 milijardu dolara (57% smanjenja).
Dolazi i do masovnih otpuštanja i gašenja ključnih istraživačkih programa, a restriktivne imigracijske mjere otežavaju ostanak stranih znanstvenika. "Odljev mozgova se događa", napisao je znanstvenik Brian Romans na Blueskyu.
Znanstvena istraživanja tradicionalno su bila pokretač američkog gospodarskog rasta, a SAD je desetljećima bio globalni lider zahvaljujući ulaganjima i privlačenju najboljih talenata iz cijelog svijeta.
Ne čudi zato bi ovaj egzodus mogao imati "ožiljke koji će trajati desetljećima", kao što je zaključio Bloomberg u članku o odljevu mozgova koji je potakla Trumpova administracija. Steve Blank, inovacijski strateg sa Stanforda, ističe da je američka znanstvena dominacija bila rezultat dugoročnog partnerstva države i sveučilišta te da će erozija američke znanstvene radne snage imati posljedice na sposobnost inovacija.
Egzodus znanstvenika iz SAD-a nije samo unutarnji problem, već proces koji će preoblikovati globalnu znanost, ekonomiju i inovacije budući da se istraživačke institucije u Kanadi, Europi i Aziji utrkuju u privlačenju talenata koji odlaze iz SAD-a, piše CNN.
Mnogi ovih dana podsjećaju na Operation Paperclip, kada su SAD nakon Drugog svjetskog rata privukle stotine vrhunskih njemačkih znanstvenika i time postale globalni znanstveni lider. Sada, dok američki znanstvenici masovno odlaze iz zemlje, povlače se oštre paralele - Amerika više ne privlači, nego gubi talente.
Prof. dr. sc. Livia Puljak, voditeljica Centra za medicinu i zdravstvenu zaštitu pri Hrvatskom katoličkom sveučilištu, radila je nekoć tri godine u SAD-u pa nam je komentirala kako bi taj egzodus mogao imati dugoročne posljedice.
Objasnila je kako američka znanost funkcionira drugačije nego u Hrvatskoj gdje većina znanstvenika ima ugovor na neodređeno vrijeme.
"U SAD-u većina znanstvenika radi na privremenim ugovorima i njihov opstanak u akademskom sustavu uvelike ovisi o vanjskom financiranju koje moraju osigurati prijavama na natječaje za znanstvene projekte. Iz tih projekata istraživači onda financiraju dio svoje plaće, sve troškove svojih istraživanja i troškove osoblja, uključujući tehničare, doktorande i poslijedoktorande koji provode ta istraživanja.
Takav sustav je odličan za znanstvenu izvrsnost SAD-a jer to znači da se znanstvenici stalno moraju truditi da budu najbolji, a kad više nisu najbolji, onda ih – nema. Neće dobiti novi ugovor kad im stari ugovor istekne. Tako je s voditeljima istraživanja", govori i dodaje da su zato znanstvenici u SAD-u iznimno posvećeni poslu jer znaju da su lako zamjenjivi.
"Potpunim gubitkom projekata i projektnog novca u SAD-u znanstvenici ostaju bez izvora prihoda i mogućnosti za nastavak istraživanja. Ako je cijelu vašu plaću financirao projekt, ostajete bez posla i prihoda kad se projekt ukine", dodaje.
"Za mnoge to znači prisilni odlazak iz struke ili migraciju u zemlje koje će im omogućiti stabilne uvjete rada. Takav sustav znanost čini izuzetno ranjivom na političke odluke i ekonomske promjene", govori.
Kaže da masovni odljev znanstvenika iz bilo koje zemlje predstavlja ozbiljan udarac za znanstveni i tehnološki razvoj.
"Znanost se ne razvija preko noći. Obično je potrebno barem desetak godina rada u znanosti da bi čovjek prikupio dovoljno znanja i iskustva kako bi mogao pisati uspješne znanstvene projekte i voditi svoju istraživačku skupinu.
To nije samo ulaganje u formalno obrazovanje nego i u infrastrukturu, projekte, radno okruženje i međuljudske odnose. Kada takvi ljudi napuste sustav, zemlja gubi mnogo više od jedne radilice – gubi znanje, iskustvo, uspješne mentore, nositelje projekata, inovacije i međunarodnu vidljivost", dodaje.
Pitamo je kako bi egzodus američkih znanstvenika mogao utjecati na globalnu znanstvenu scenu, osobito na Europu.
"Ako se egzodus iz SAD-a nastavi, mogao bi ozbiljno promijeniti globalnu znanstvenu kartu. Europa bi mogla profitirati ako prepozna priliku i ponudi tim znanstvenicima uvjete za rad – uključujući slobodu istraživanja, sigurnost zaposlenja i dugoročna ulaganja. Takav priljev stručnjaka mogao bi ojačati europske istraživačke institucije, potaknuti nove suradnje i povećati konkurentnost u odnosu na druge regije", kaže.
Što se tiče Hrvatske, ističe da se nada kako će i Hrvatska izvrsnim znanstvenicima ponuditi priliku da izaberu nas, ali i da moramo biti realni, svjesni svojih ograničenja i sporosti našega sustava.