KRAJEM prosinca prošle godine sud u Donjem Miholjcu donio je odluku kojom je skrbništvo nad 11-godišnjim dječakom dodijelio ocu, budući da majka, kako je pokazala serija psihijatrijskih vještačenja, pati od paranoidne šizofrenije. Donesena je i privremena mjera kojom se naređuje trenutačno oduzimanje dječaka majci, kao i ovrha, ali majka dijete ne želi predati. Sud, policija i centar za socijalnu skrb nisu u stanju ili nisu voljni dječaka izvući iz objektivno opasne situacije, a konačni rezultat bi mogao bit poguban.
Podaci o roditeljima i djetetu su poznati redakciji.
Presuda s kraja prosinca kulminacija je sedam godina dugog postupka o skrbništvu, vjerojatno jednog od bizarnijih slučajeva hrvatskog pravosuđa. U njoj je sud, na temelju nekoliko službenih psihijatrijskih vještačenja i na prijedlog nadležnih institucija, prvenstveno Centra za socijalnu skrb u Donjem Miholjcu, odlučio da bi dopuštanje potvrđeno bolesnoj majci da zadrži skrbništvo nad djetetom bilo kontraproduktivno i opasno po dijete.
Kad su joj dostavili presudu, majka uletjela u sudnicu i poderala ju
Majka nije pokazala slaganje s presudom. Kako pokazuje kasniji sudski spis, majka je nakon što su joj dostavili odluku, uletjela u ured suca, "demonstrativno poderala odluku suda i porušila spise i pobacala po podu sudnice, a nakon toga vičući izašla iz sudnice, zalupila vrata i izašla iz zgrade suda". Otac je dobro znao da majka presudu neće prihvatiti olako, a za to je imao i dobre razloge. U svibnju 2009. godine također je bila donesena privremena mjera kojom se odlučilo privremeno oduzimanje skrbništva majci i odvođenje dječaka na stacionarnu obradu u psihijatrijsku kliniku. Majka se tada zabarikadirala u obiteljsku kuću, što je dovelo do višesatnog natezanja majke s djelatnicima suda, policije, centra i bolnice.
Centar za socijalnu skrb stoga je podnio zahtjev za izdavanjem privremene mjere kojom bi se dječak istog trenutka oduzeo majci i predao na skrb ocu. Centar je prije podnošenja mjere saznao da postoje okolnosti slične onima iz 2009. godine, te naveo kako smatra da "postoji izgledna mogućnost ugrožavanja zdravlja i života djeteta". Sud je privremenu mjeru prihvatio 13. siječnja, a žalba koju je majka podnijela na privremenu mjeru ne odgađa njeno izvršenje. Sljedećeg dana sud je prihvatio i prijedlog za ovrhu, u kojemu se majci nalaže da odmah omogući predaju djeteta ocu.
Dječaka se može i mora odvojiti od majke
Majka to nije učinila, a policija i sud nisu u stanju ili nisu voljni odvojiti dječaka od majke. Pravno gledano, policija nema ovlasti silom odvojiti dječaka, ali ima ovlasti stvoriti potrebne preduvjete za mirno odvođenje dječaka. To se zasad nije napravilo, iako postoje svi potrebni pravni dokumenti, u kojima je doslovno navedeno da je dječak sa svakim danom koji provodi kod majke u sve većoj opasnosti.
Trenutni događaji su samo kulminacija osam godina dugog slučaja i tri godine dugog parničnog postupka u kojemu otac uzaludno pokušava odvojiti dječaka od majke s dijagnosticiranim mentalnim poremećajem. Postoji ne jedno, nego tri različita vještačenja u kojima stoji kako majka pati od paranoidne šizofrenije i kako predstavlja sve veću i sve izraženiju opasnost za mentalno zdravlje dječaka. Medicinskim rječnikom, dječak pokazuje znakove induciranog psihičkog poremećaja. Kad se pročitaju dijelovi vještačenja u kojima se vidi kako dječak ponavlja paranoične stavove koje je evidentno čuo od majke, sasvim je lako zaključiti da je boravak uz njenu stalnu skrb iznimno štetan po njega. Majka je na trenutke išla tako daleko da je dječaka uvjeravala kako ga otac seksualno zlostavlja, iako za to nije imala nikakvo uporište.
Potrebno je djelovati hitno
Čak i uz micanje od majke, dječak će morati proći prilično dugačko i naporno razdoblje psihičkog oporavka. Konačni uspjeh ovisit će o srkbi koju će dobiti kad se makne iz stravično teške situacije u kojoj se sad nalazi. Daljnje odgađanje provođenja sudskih naloga stoga je dodatno štetno, jer je majka pokazala da se u kriznim trenucima ponaša najmanje stabilno. O cijelom slučaju tijekom godina obaviješteni su ministarstva pravosuđa i zdravstva, inspekcijske službe, državni tajnici, DORH, pravobraniteljica za djecu, predsjednica saborskog Odbora za obitelji, mladež i sport, predsjednik Republike, pa čak i udruga sudskih vještaka i Državno sudbeno vijeće.
Kroz sve godine postupka nitko nije bio pretjerano voljan djelovati odlučno i preskočiti birokratsku proceduru kako bi omogućio dječaku da se makne iz po njegovo mentalno zdravlje opasne situacije. Krajnje je vrijeme da se bilo koja od navedenih institucija aktivno uključi u ovaj slučaj i omogući provođenje sudskih odluka, ali i djeluje u najboljem interesu dječaka. U suprotnom će svi koji ne budu djelovali snositi svoj dio odgovornosti za njegovo stanje.
"Dječaku se može pomoći samo ako se pomogne njegovoj majci. Postupci Centra za socijalnu skrb i drugih službi nisu išli na korist mom djetetu, već su imputirali zdravlje bolesnoj osobi. Sve su scene, sve nevolje, sva natezanja izašla iz užasne pogreške – majka se ne može pridržavati društvenih normi, pravila uljuđenog ponašanja, privremenih mjera i sudskih presuda, savjeta liječnika i psihologa, te svojim postupcima izaziva podsmjeh u svojoj životnoj i radnoj cjelini i stvara socijalnu, emocionalnu i zdravstvenu tetovažu koju će moj sin nositi cijeloga života, sve zbog pogrešaka cijelog sustava", rekao je za Index dječakov otac.