RADIMIRU ČAČIĆU nisu svidjela neka pitanja u intervjuu Dnevniku plus u ponedjeljak navečer. Koga briga? To je samo njegov problem.
> HRT: Čačić nije vikao ni prijetio, razgovor je bio topao i duhovit
Puno je veći problem što se javnosti ne sviđaju neki njegovi odgovori. I neki njegovi potezi u Vladi.
Pa ipak, neka se i to napokon dogodilo: da se jedan vladajući dužnosnik naljutio nakon intervjua u Dnevniku Hrvatske televizije. To je skoro nezapamćen događaj kojeg ćemo u napadu benevolentnosti pripisati demokratizaciji HTV-a.
Ministri odlazili pjevajući
Proteklih godina, pa i desetljeća, predsjednici, premijeri, i ministri uglavnom su zadovoljni odlazili s Prisavlja. No sada je Aleksandar Stanković uspio sa samo par gotovo rutinskih pitanja o bahatosti i moralu toliko iznervirati Prvog potpredsjednika Vlade da je ovaj bahato (a kako drugačije?) najavio da više nikad neće dati intervju Hrvatskoj televiziji.
Je li to napredak? Ili tek izuzetak koji potvrđuje pravilo?
Privođenje novinara
Sudeći po informacijama s Prisavlja koje govore da je glavni urednik HTV-a Bruno Kovačević prije nekoliko dana nakon intervencije iz centrale Čačićeva HNS-a "priveo" par svojih novinara na saslušanje, jasno je da se na Prisavlju još uvijek drže pravila k'o pijan plota.
HNS se pobunio, Kovačević je poslušao. Što će biti sada nakon što se pobunio Čačić?
Zvuči nevjerojatno, ali ni nakon dvadeset godina koliko mu nabijaju na nos tu njegovu bahatost, Čačić još nije uspio smisliti suvisli odgovor na to pitanje. Kad se već nije potrudio korigirati ponašanje.
Bahata dobrobit
Umjesto toga, već opjevanom bahatošću poručio je novinaru i urednicima javne televizije da je on čovjek koji "radi za dobrobit naše djece i domovine", te da se nakon ovakvih pitanja više nikad neće odazvati pozivima da gostuje u njihovu programu.
I to je njegovo pravo. Njegovo je pravo da se ljuti zbog novinarskih pitanja.
Ali isto tako, pravo je novinara i čitave javnosti da se ljute zbog Čačićevih odgovora.
Nismo uzeli, nego su nam dali
Recimo, zbog tvrdnje kako Vlada još uvijek nema gotove projekte. Ili objašnjenja kako HNS nije ništa uzeo, već su njemu građani na izborima "dali pravo" da zasjedne na čela javnih poduzeća. Zaboravivši pritom da su onda to isto pravo dali i HDZ-u, pa se Čačić svejedno snebivao na novinarske opaske i bahato tvrdio: "Pa nismo vam mi HDZ".
Čačićevo je pravo i da se ljuti što ga je Aco Stanković klistirao pitanjima o Zlatku Koračeviću. Ali isto tako, javnost se ima pravo ljutiti zbog njegova upornog odbijanja da osudi Koračevićevo zamrzavanje povlaštene saborske mirovine prije imenovanja na čelo HEP-a.
Prekršena obećanja
Da ne spominjemo opet Srećka Ferenčaka, kao i prekršenog predizbornog obećanja Kukuriku koalicije da ministri neće biti imenovani u nadzorne odbore poduzeća u kojima država ima vlasnički udio.
Pa su Čačić i Slavko Linić imenovani u Nadzorni odbor Ine.
Kao što se vidi, nije nikakav problem što se Čačiću ne sviđaju pitanja. On je tu da na njih odgovara, i da odgovara iskreno i suvislo. Jednako tako, kao izabrani dužnosnik on nije ovdje da postavlja novinarima uvjete o tome kakva pitanja će mu postavljati. I sigurno nije tu da urednicima drži lekcije i prijeti da se više neće odazivati na pozive za intervjue.
Toga smo se nagledali proteklih godina.
Dajte nam promjene
Sada bismo za promjenu voljeli vidjeti javnu televiziju s koje ministri odlaze razbješnjeni novinarskim pitanjima. Kao što je oduvijek trebalo biti.
Nažalost, čini se da ćemo i dalje gledati kako urednici na javnoj televiziji postrojavaju svoje novinare zbog intervencija iz neke od vladajućih stranaka. Ili da, kao Bruno Kovačević, "prijetnje i podizanje glasa" proglašavaju "toplim i duhovitim razgovorom".
I koga onda briga što se Radimir Čačić ljuti na tvrdnje da su "isti kao HDZ". Mi se ljutimo onda kad god jesu.
Ostale komentare autora pročitajte ovdje