Načelno, radni odnos na mjestu pomoćnice ravnatelja Sektora za autorsko i srodna prava DZIV-a, koje sam obavljala od 2004 do 2008, prestao mi je 2008, ne zato što sam bila "zviždačica", već zato, smatram, što me je ravnatelj DZIV-a Topić Željko doživljavao konkurencijom. Ujedno, nisam bila predsjednica Vijeća stručnjaka (za naknade na području autorskog prava i srodnih prava), jer nitko tko radi u državnoj upravi, ne smije biti imenovan u navedeno Vijeće (pa tako to nije smjela biti od 2005-2008 ni Romana Matanovac Vučković kao zamjenica ravnatelja DZIV-a, kao što to od 2010 do danas nebi smjela biti ni jedina inspektorica za autorsko i srodna prava DZIV-a), sukladno službenom obrazloženju Vlade RH, uz čl. 164 Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
U Priopćenju za javnost, ravnatelj DZIV-a, Željko Topič, naveo je niz neistina. Prva od njih je "da vodim svoju osobnu kampanju protiv Zavoda vođena isključivo vlastitim interesima i ambicijama, prikazujući isto kao navodnu borbu protiv nezakonitosti u radu Zavoda, te da su mi se u posljednje vrijeme pridružile interesne grupe koje svoj poslovni interes vide u nepoštivanju autorskih i srodnih prava..." S tim u svezi, ravnatelj je zanemario nekoliko činjenica: da je protuzakonitom procedurom ukinuo Sektor za autorsko i srodna prava DZIV-a 2008 i time posljedično moje radno mjesto, da me je oklevetao pred nadzornim Ministarstvom znanosti i Vladom RH i to tajio od mene, te da me je u vrijeme odobrenog godišnjeg odmora, dao iseliti iz moje radne sobe, pa se nakon povratka sa "godišnjeg odmora" nisam imala više gdje vratiti u DZIV, saznavši da sam retroaktivno razriješena (!) od Vlade RH, temeljem Topićeve inicijative.
Službeno obrazloženje u Rješenju bilo je da je zbog promjene ustroja DZIV-a, ukinut Sektor za autorsko i srodna prava i posljedično moje radno mjesto. Bivša Vlada RH, koja potvrđuje ustroje tijela državne uprave, pa tako i DZIV-a, nikada nije dala nalog inspekciji Ministarstva uprave, mada sam to zatražila, da provjeri da je ravnatelj DZIV-a protuzakonitom procedurom, donio štetni ustroj DZIV-a u području autorskog i srodnih prava. Moje razriješenje bilo je protivno propisanoj proceduri, kojom procedurom su bili razriješeni ostali pomoćnici ravnatelja, čime sam bila diskriminirana u odnosu na ostale. Naknadno i slučajno, saznala sam da je ravnatelj uputio Vladi RH dodatni dopis po pitanju moga razriješenja, pun neistina, zbog čega sam pokrenula protiv njega kazneni postupak za klevetu. Ravnatelj je krivnju za moje razriješenje, u postupku klevete, prebacio na bivšeg Predsjednika Vlade RH Ivu Sanadera, iznijevši da je to bilo njegovo diskreciono pravo, s čime ravnatelj nema ništa ! Zašto bi bivši Predsjednik Vlade RH proveo moje razriješenje, suprotno proceduri razriješenja ostalih pomoćnika DZIV-a, a da mu ravnatelj nije dostavio klevete o meni, koje nadzorno Ministarstvo znanosti i Vlada RH nisu provjeravali, a nisu provjeravali, jer je Topić 3 godine plačao tadašnjeg nadzornog ministra znanosti (plačajući mu korištenje Audia 6, sa cca 500 000,00 kuna) ! Ravnateljeva bivša zamjenica Romana Matanovac Vučković, u travnju 2011, lažno je svjedočila u navedenom postupku klevete, a motiv za takav iskaz, smatram, leži u činjenici da je ista godinama ostvarivala 4 primanja: 3 od DZIV-a i 1 na Pravnom fakultetu. Naravno da imam interes privesti kraju ovaj slučaj protuzakonitog, prevarnog i diskriminirajućeg prestanka moga radnog odnosa, te izaći s istinom u javnost, jer sustav državnog nadzora nije funkcionirao. S ovim slučajem, sramotnim za državnu upravu, upoznata je i međunarodna stručna javnost, u području prava javne posudbe, novoga prava značajnog za književnike, s kojim pravom sam se jedina bavila u DZIV-u. Motiv zašto me je Topić oklevetao i prevarno iselio iz DZIV-a u vrijeme odobrenog mi godišnjeg odmora, doživljavajući me konkurencijom, leži, smatram, u njegovoj bojazni da je mogao (i trebao) biti smjenjen početkom 2008, nakon saznanja djelatnika DZIV-a o nizu njegovih protuzakonitosti. Ravnateljeve financijske i radnopravne protuzakonitosti, utvrđene su početkom 2008, temeljem inspekcijskih nadzora Ministarstva financija i Ministarstva uprave, uz njegovo prikrivanje kaznenog djela prvog ravnatelja DZIV-a, te otkrića da je mjesečno plaćao nadzornog ministra, "kupivši" time svoj drugi mandat ravnatelja DZIV-a (nadzorni ministar predlaže imenovanje/razriješenje ravnatelja DZIV-a Vladi RH). Bivša Vlada RH zatražila je od kasnijeg nadzornog Ministarstva gospodarstva, rada i poduzetništva (MGRP) nadzor svega navedenog, uz odgovor i meni, koji nikada nisam dobila. Ovaj slučaj predmet je rješavanja 2 zahtjeva pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu: Topićevog imenovanja za ravnatelja DZIV-a i moga radnog odnosa. Ravnateljeve aluzije na moje ambicije odnose se na moju kandidaturu za ravnateljicu DZIV-a iz 2008, podnesenu nakon što je ukinuo moj Sektor i moje radno mjesto (nakon 12 godina, bez valjanog obrazloženja, protivno vlastitim najavama EU o potrebi povečanja izvršitelja u području autorskog i srodnih prava DZIV-a, te protivno preporukama neovisnih stručnjaka EU, također o potrebi povečanja izvršitelja u navedenom području), te nakon saznanja za gore navedene ravnateljeve protuzakonitosti. Nakon ovoga obrazloženja, jasno je što je uzrok, a što je posljedica. Pojavljivanje interesnih grupa, za koje sam saznala nakon članka u Index-u, ukazuje, smatram, na šire nezadovoljstvo i potrebu izmjena/dopuna Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP), nakon 9 godina primjene i nakon što su uočeni određeni problemi u njegovoj primjeni, a što je i na tragu najave DZIV-a 2005 u pismu Ministarstvu financija da će na nedorečenosti ZAPSP-a svoje mišljenje dati i Vijeće stručnjaka, koje to nije učinilo.
Ujedno, u Priopćenju za javnost, ravnatelj je naveo neistinu da se "slijedom optužbi gđe. Stilin Zavod već nebrojeno puta očitovao kako nadležnim institucijama koje su provjeravale navedene navode, tako i medijima". Dana 20. 3. 2012 primila sam Promemoriju, dokument koji je, sada bivše, nadzorno MGRP nad radom DZIV-a, uputilo novom nadzornom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta (MZOS), iz kojeg proizlazi da MGRP nije učinilo nikakav nadzor (ni upravni, ni proračunski) nad radom DZIV-a, u razdoblju svoje nadležnosti (od 13.3.2008 do 22.12.2011). Osim toga, prvi ravnateljev dopis koji sam primila istovremeno kada i Vlada RH i MGRP, bio je 3,5 godine nakon moga razriješenja (31.8.2011), pa govoriti o nebrojeno očitovanja DZIV-a, koja očitovanja nisam ni vidjela, a tiču se moga slučaja (Vlada RH je u svojim dopisima tražila da se odgovori upute i meni), ukazuje na nastavak ravnateljeve manipulacije i iznošenje neistina. I na kraju, navod ravnatelja u Priopćenju za javnost "da kao i u svakoj situaciji do sada DZIV je spreman svim nadležnim institucijama podastrijeti sve činjenice i dokumente iz kojih mogu provjeriti neutemeljenost svih navedenih optužbi i insinuacija", u okolnostima kada takvih situacija provjere/nadzora od strane MGRP prema DZIV-u nije bilo u proteklom 4 godišnjem razdoblju, što je MGRP i potvrdilo u navedenoj Promemoriji, ukazuje da je odgovornost i to kaznena odgovornost ravnatelja DZIV-a (zloupotreba položaja i ovlasti, davanje mita i dr. iz čl. 337, čl. 348,.. Kaznenog zakona – NN 110/97,..) i svih onih koji su propustili dužni nadzor nad DZIV-om (nesavjestan rad u službi iz čl. 339 Kaznenog zakona) jedino rješenje ovog slučaja. Izgradnja demokracije i pravne države pretpostavlja primjenu zakonskih odredbi za sve.
Temeljem članka 41. Zakona o medijima, molim objavljivanje ovog ispravka, u istoj rubrici, istom veličinom slova teksta i naslova, te da se ispravak i informacija na koju se odnosi označi i poveže linkom.