Foto: Anita Bukljaš/Index
NASLJEDNIK tzv. kralja salame Đure Gavrilovića, Georg Gavrilović i njegov sin Georg mlađi podnijeli su tužbu protiv Hrvatske arbitražnom sudu u Parizu tražeći odštetu od 300 milijuna eura i povrat nekretnina za koje smatraju da im pripadaju, a radi se o 446 stanova u Hrvatskoj i nekoliko lokala.
U Udruzi tvrde kako su oni, bivši radnici ove tvornice koju su sami izgradili, a koju je potom preuzeo Gavrilović, opljačkani i izbačeni na cestu.
Sve je tvrde počelo kad se 1991. godine Georg Gavrilović vratio iz Austrije tražeći da mu se vrati tvornica koja pripada njegovoj obitelji i koju su im oduzeli partizani.
"Međutim, postoji ugovor do kojeg trebamo doći, a iz kojeg je vidljivo da je Georg stariji još 1967. godine bio isplaćen za tu tvornicu u iznosu od 14 milijuna američkih dolara, sa 13 posto dionica i nešto zlata. Kako je ta tvornica već propadala, radnici su pored stare tvornice 1967. godine izgradili novi pogon.
Nakon toga se Đuro Gavrilović odrekao brenda i recepture, potom je otišao u Beč i pokrenuo novi biznis koji propada te se sedamdesetih godina vraća u Petrinju i zapošljava u tvornici gdje je radio do penzije. Njegov sin, Georg Gavrilović 1991. godine koristi situaciju kada je u jeku bio povrat imovine te uz pomoć rođaka Žarka Domljana, tada politički istaknute osobe, želi tvornicu natrag. Sve je izvedeno sredinom 1991. godine kroz lažnu najavu da će Jugobanka i beogradski Genox podignuti hipoteku nad tvornicom. Uskoro se proglašava stečaj, novac više iz tvrtke iz nekog razloga ne sjeda na tadašnji SDK, nego se skuplja u vrećama, a uskoro se osniva pet novih tvrtki Gavrilovića. Uskoro, 11. studenog 1991. godine Georg Gavrilović kupuje tvornicu za 3,3 milijuna njemačkih maraka. No, iako ugovor postoji, ne i dokaz da je novac uplaćen", kažu u Udruzi.
Dodaju kako je tadašnji predsjednik Franjo Tuđman 1996. godine zatražio da se napravi revizija prodaje, te je podignuta kaznena prijava, ali nikada ništa više od toga nije poduzeto, a da se sve zataška zatražio je 2000. godine Slavko Linić, kažu u Udruzi.
"Mi radnici smo podizali skupe kredite i imali male plaće kako bi izgradili tvornicu"
U razgovoru za Index supruga predsjednika i suosnivačica Udruge Štefica Škobić kaže kako su bivši radnici Gavrilovića osnovali Udrugu kako bi se radnici koji su stvorili tvornicu obeštetili te da se kaznilo one koji su ih doveli u stečaj.
"Tvornica Gavrilović nije imala nikakve uvjete za stečaj. Želimo da hrvatski narod napokon dozna istinu. U medijima ispada da je Đuro, tj. njegov sin, dobio svoju imovinu, što nije točno. Stari Đuro je još 1967. godine u potpunosti isplaćen. I kad je njegov sin Georg zatražio ponovno povrat imovine vidjelo se da nema što tražiti jer više ništa nije u posjedu njegove obitelji. Postoji i sudska presuda u kojoj stoji da Gavrilovići nisu mogli dokazati svoju imovinu.
Radnici su ti koji su od 1961. do 1991. izgrađivali novu tvornicu i pogon i odrekli se tri mjesečne plaće, davali su zajam, podizali skupe kredite i imali male plaće, a sve kako bi se pogon pokrenuo i radio. Na kraju nam je 1991. sve oduzeto i izbačeni smo na cestu. Budući da je tad počeo rat, nastojali smo sačuvati živu glavu i kad smo shvatili da smo opljačkani već je bilo kasno", rekla je za Index Štefica Škobić.
"Đuri Gavriloviću za dionice od 80.000 dolara plaćeno 7,5 milijuna dolara"
Pero Trkulja, potpredsjednik ove Udruge, također je u razgovoru za Index detaljno ispričao što se sve događalo s tvornicom Gavrilović posljednjih 40-ak godina.
"Ja sam u Gavriloviću radio 23 godine, a 20 godina sam bio direktor najvećeg SOUR-a u Gavriloviću. Otkako je Gavrilović preuzeo 1991. tvornicu, mi radnici smo ostali bez četiri plaće, otpremnine i dionica. Izbačeni smo na cestu i sad ni na portu ne smijemo doći", počeo je priču Trkulja.
Istaknuo je kako je tvornica Đure Gavrilovića bila u centru Petrinje i sastojala se od tri stare šupe. No, 1957. godine su radnici krenuli s projektom izgradnje nove tvornice i pogona koji su se dorađivali sve do 1990. godine.
"Ta nova tvornica napravljena je isključivo iz sredstava radnika, niti je u nju uložila država niti itko drugi. Gradnju smo počeli 1961. godine, a tvornica je iz starih šupa preseljena u novu tvornicu 1965. godine. Radnici su izgradili to svojim novcima i skupim kreditima banaka i dograđivali sve do 1990. kad je u prosincu te 1990. godine u pogon puštena nova klaonica svinja. To je bila investicija vrijedna 30 milijuna maraka.
Samo da napomenem da je pokojni Đuro Gavrilović bio samo 13-postotni dioničar u staroj tvornici, a vrijednost tih dionica je bila 80.000 dolara, a 1967. su ti isti radnici koji su izgradili tvornicu pokojnom Gavriloviću isplatili 7,5 milijuna dolara odštete za vrijednost koja je bila 80.000 dolara. Izgradili smo tvornicu koja je prema ocjenama američke inspekcije bila među u tri najbolje tvornice mesnih prerađevina u svijetu, a po tehnologiji, higijeni i stručnom vodstvu prva u svijetu", kaže Trkulja.
"Gavrilovićev šogor Žarko Domljan pomogao Gavriloviću da nam otme tvornicu"
Ubrzo dolazi 1991. godina i tad sve kreće nizbrdo.
Georg Gavrilović i njegova žena su, tvrdi Trkulja, preko Žarka Domljana, koji je bio tad oženjen za Gavrilovićevu sestru, uspjeli dočepati se tvornice, a stari radnici koji su izgradili tvornicu su izbačeni na ulicu.
"U javnost su plasirani spinovi da je Đurin sin Georg Gavrilović 1991. platio za tvornicu 3,3 milijuna maraka i to u isto vrijeme dok je tvornica posjedovala gotove proizvode, sirovine, repro materijal i ambalažu u protuvrijednosti 120-130 milijuna maraka. Neka pokaže račun jer nije platio ni kune tvornicu.
On je 11. studenog 1991. preuzeo tvornicu, a ustvari ju je preuzeo još u lipnju 1991. zahvaljujući Agenciji za upravljanje državnom imovinom.
Mi od tada vodimo bitku. Kad je država tužila Gavrilovića i tražila poništenje kupovine, mi smo bili umješači. Poslije smo i mi sami protiv njega podigli tužbe. Međutim Slavko Linić je 11. rujna 2000. obmanuo Račanovu Vladu i država je povukla tužbu protiv Gavrilovića i radnicima su time odcijepljene sve mogućnosti da bi ostvarili svoja prava", naglasio je Trkulja.
Istaknuo je kako je Georg Gavrilović nakon preuzimanja tvornice prodao i unovčio sve što je mogao. Također navodi kako budući da nije kupio ni pokretnu ni nepokretnu imovinu nego samo ime, nije upisan kao vlasnik i ima sudsko rješenje da nije vlasnik nikakve imovine tvornice Gavrilović.
"Još će građani Hrvatske morati platiti 300 milijuna eura Gavriloviću"
"On je nakon Oluje pa do danas unutra ilegalno. Tvornica Gavrilović je s nekad 53 tisuća tona proizvedenih mesnih prerađevina, nakon Georgova preuzimanja spala na 8000 tona i to uglavnom sa sirovinama koje uvozi iz Španjolske, Argentine i to smrznutih iz robnih rezervi kojima su istekli rokovi trajanja. Puris kojeg je također dobio od Linića za kunu je nakon godinu i pol doveo do likvidacije. Sad tuži Hrvatsku arbitražnom sudu gdje traži odštetu od 300 milijuna eura jer se nije mogao upisati u imovinu i ostvariti dobit.
Sad će biti lijepo kad Hrvatska, odnosno mi porezni obveznici to platimo. Arbitraža će se sigurno godinu dana voditi i veliko je pitanje kako će završiti. Naša Udruga je 28. kolovoza ove godine podnijela USKOK-u krivičnu prijavu u kojoj smo imenom i prezimenom naveli aktere koji su doveli Gavrilović u stečaj, prodaju i pljačku", zaključuje Trkulja.
Još je i dodao kako je nakon stupanja na snagu Zakona o reviziji, njegova Udruga 2003. godine Šimi Krasić podnijela zahtjev za revizijom privatizacije Gavrilovića.
"Oko devet mjeseci je to stajalo kod Linića u ladici i ništa se nije dogodilo. Na posljednjem satu zadnje sjednice Sabora Račanove Vlade nabrojeno je samo da koliko je izvršeno revizija tvrtki i pokazalo se da je privatizacija Gavrilovića bila protuzakonita, no nijedna Vlada do danas nitko nije pokrenula krivični postupak protiv aktera te privatizacije", kazao je Trkulja.