OTTO BARIĆ rođen je u Einskappelu u Austriji 19. lipnja 1933. godine, a preminuo je u Zagrebu 13. prosinca 2020. godine. Kao nogometaš je "Her Otto", kako su mu tepali, igrao za Metalac i Lokomotivu, a nakon završetka igračke karijere započeo je trenersku u Lokomotivi.
Najveće trenerske uspjehe ostvario je u Austriji gdje je s Rapidom iz Beča je osvojio tri austrijske Bundeslige te doveo momčad do finala Kupa pobjednika kupova 1985. godine. Devet godina kasnije je sa Salzburgom došao do novog europskog finala.
Dinamo je vodio u dva navrata (1979. - 1980. i 1996. - 1997.), a hrvatsku reprezentaciju od 2002. do 2004. godine. U 24 utakmice na klupi Hrvatske ostvario je 11 pobjeda, osam remija i pet poraza. Reprezentaciju Hrvatske vodio je na Euru 2004. godine kada nije uspio proći skupinu s vjerojatno najlošijom generacijom Hrvatske od samostalnosti, ali je bio blizu senzacije protiv Francuza.
Na Euru je izvukao užasno tešku skupinu. Hrvatska je na bodove mogla računati jedino protiv Švicarske, dok su Francuska sa Zidaneom, Henryjem, Trezeguetom, Vieirom, Desaillyjem te Engleska sa Scholesom, Gerrardom, Lampardom, Beckhamom, Rooneyem, Terryjem... bile prejake.
Prva utakmica protiv Švicarske je završila bez golova uz dominaciju Hrvatske i nekoliko propuštenih prilika. Hrvatska je, dakle, morala napraviti nemoguće: vaditi se protiv strašne Francuske, s kojom su joj svi predviđali porciju. Barić je išao na pobjedu, koju bi vjerojatno i uzeo da Tudor nije zabio autogol, a obrana poklonila gol Trezeguetu, pa je završilo 2:2. Hrvatska je vodila golovima Rapaića i Prše. Kasnije je vodio i albansku reprezentaciju, nakon čega je 2007. godine završio trenersku karijeru.
U jednom je razdoblju bio sportski direktor Austrije Salzburg, direktor Dinamove omladinske škole, trener amaterske reprezentacije Jugoslavije i asistent Miroslavu Blaževiću na klupi Hrvatske na Europskom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine.
U svojoj bogatoj kolekciji trofeja Barić je s Wacker Innsbruckom osvojio dva naslova prvaka Austrije (1971., 1972.), s bečkim Rapidom tri naslova prvaka Austrije (1983., 1987., 1988-), četiri Kupa (1983-, 1984., 1985., 1987.) i dva Superkupa (1987., 1988.).
Sa Sturmom je osvojio jedan naslov prvaka Austrije (1990.), s Casino Salzburgom dva naslova prvaka Austrije (1992., 1994.), austrijski kup (1993.) i ostvario plasman u finale Kupa UEFA-e (1994.), dok je sa zagrebačkim Dinamom osvojio naslov prvaka Hrvatske (1997.) i Kup (1997.).
Na klupi Stuttgarta je ostvario plasman u finale njemačkog kupa (1986.), sa Zagrebom je ostvario plasman u Prvu ligu (1976.), a s amaterskom reprezentacijom Jugoslavije osvojio naslov prvaka Balkana (1976.) i naslov europskog prvaka (1978.).