ESPORT je budućnost zabavne industrije. Globalni fenomen koji nezaustavljivo raste iz godine u godinu, kako po broju publike tako i po prihodima. Golem rast zahtijeva i kvalitetan kadar koji će ga podržati i omogućiti, ali ga u esportu na globalnoj razini kronično nedostaje. Profesionalni igrači zarađuju i na desetke tisuća dolara mjesečno, a natječu se za milijunske nagradne fondove. Međutim, kakva je situacija u Hrvatskoj? Može li se od esporta živjeti, bilo kao tim i igrač ili kao esport profesionalac u industriji?
>Švicarski navijači prekinuli utakmicu zbog esporta, bacali kontrolere na teren
>Samo prošli mjesec Fortnite je igralo više od 73 milijuna igrača
U Hrvatskoj je teško uspjeti u bilo čemu. To je činjenica, a esport nažalost nije iznimka. Hrvatska, kao i regija, već debelo zaostaje za najvećim silama u esportu. Profesionalni gameri prepoznati su u velikom broju razvijenih zemalja, koje esport evente vide kao obogaćivanje turističke ponude i priliku za izdvajanje iz jednoličnosti. Visoki politički dužnosnici profesionalnim gamerima koji predstavljaju zemlju prije odlaska na velika natjecanja požele sreću, a potom i čestitaju na dobrim rezultatima. Loša ekonomska situacija u Hrvatskoj dodatno guši progresivno razmišljanje i ostavlja ga po strani dok spašava propale državne i privatne tvrtke, koje su uništile iste političke strukture koje ih danas spašavaju. Tko će u takvoj situaciji razmišljati o tamo nekom esportu?
Industrija vrijedna milijardu dolara
Međutim, upravo bi država trebala prepoznati i priznati esport, oformiti pravne okvire unutar kojih bi mogao rasti i razvijati se. Ipak, poučeni iskustvom vrlo smo skeptični oko bilo kakvih odluka državnog vrha pa tako i ove, iako će do toga eventualno morati doći. Hrvatski mediji sve češće pričaju o esportu i koliko zarađuju globalno poznati profesionalni gameri. Često se ističu i milijunski nagradni fondovi najvećih esport turnira na svijetu. Čak i objave za medije vezane za neko esport događanje u Hrvatskoj sadržavaju podatke kako nagradni fond za The International 8 iznosi 25 milijuna dolara i da je finale League of Legends World Championshipa pratilo više gledatelja nego finale NBA lige. Brojkama se da lako manipulirati, a tim navodima često nedostaje kontekst u kojem bismo ih zaista razumjeli. Činjenica je da će esport industrija uskoro vrijediti milijarde dolara. Prema nekim financijskim analizama, tu granicu od milijardu dolara prihoda probila je već prošle godine. Zbog prirode industrije, točnu brojku vjerojatno nikad nećemo znati. Zato se razlike u analizama prihoda na globalnoj razini kao i projekcijama za budućnost uvelike razlikuju.
Kakva je situacija u hrvatskom esportu?
Kakva je situacija u Hrvatskoj, ne znamo. Nema konkretnih podataka, ali nije zapanjujuća. Kad pročita rezultate pojedinog događaja netko bi mogao pomisliti kako su brojke zaista impresivne, ali istina je daleko od toga. Esport je u Hrvatskoj još u začetku. Hrvatski igrači i timovi od prošle godine imaju priliku sudjelovati u dvije regionalne lige, koje su jedan od koraka prema održivom esportu. Ali samo jedan, a potrebno ih je puno. Timovi koji sudjeluju u tim ligama često nemaju nikakvu pravnu osnovu. Igrači nisu vezani profesionalnim ugovorima, a oni koji se za to i odluče nailaze na brojne probleme. Probleme koje bi djelomično trebala urediti i regulirati država.
Tako se u ovom trenutku u Hrvatskoj teško može govoriti o profesionalnim gamerima jer po svojoj definiciji oni to nisu. Esport timovi su ili produžetak pojedine tvrtke ili pravno,u najboljem slučaju postoje kao udruga mladih. Iznimke postoje. Nevjerojatni talenti u pojedinom esportu pronaći će svoj put do globalne scene, poput Luke "Perkza" Perkovića, Ivana "Sport Billyja" Koturića, Vedrana "Vece" Jelavića i drugih Hrvata koji su napravili zapažene rezultate u vrhunskom esportu. Ima ih, kao i u sportu, ali domaći esport je za njih napravio vrlo malo ili ništa. Uglavnom je njihov put bio teži nego Dancima, Šveđanima, Nijemcima...
Među organizatorima esport događaja često nalazimo zajednice igrača i udruge, vrlo rijetko tvrtke. Ima ih, ali može ih se nabrojati na prste jedne ruke. Valiance i One Game Agency prve padaju na pamet, ali esport turniri u njihovoj organizaciji su često globalni, ne nacionalni. Odnedavno se toj priči priključio i Good Game Global, ali s drugačijim konceptom B2B networkinga uz esport za tech i medijske tvrtke.
PSG, Schalke 04 i City ulažu u esport, a hrvatski klubovi?
Profesionalni sportski klubovi posljednjih godina često ulažu u esport i potpisuju profesionalne gamere i timove kako bi ih predstavljali na esport natjecanjima. U Hrvatskoj smo vidjeli jedan takav slučaj, onaj NK Rudeša, dobro najavljen i promoviran, ali samo je nestao bez objašnjenja nakon raskida suradnje s Baskonia Alaves Grupom. I to pokazuje kakav je odnos prema esportu u Hrvatskoj, a iz kluba nije izašla niti jedna službena informacija o tome. Na službenim stranicama i dalje su navedeni igrači koji već mjesecima ne igraju za Rudeš Esport, a isti taj "brend" je navodno sponzor i određenih medijskih rubrika, iako ne postoji. KK Cedevita je trebala ući u esport uz partnerstvo s Team Ancestralom. Na pozornici Reboot InfoGamera 2017. potvrdili su tu namjeru i tada očekivali realizaciju do kraja godine. Godinu dana kasnije, ništa se nije dogodilo, a upravo se spominjanjem KK Cedevite u različitim tekstovima i objavama pokušava popraviti slika hrvatskog esporta. Posljednji sportski klub koji je javno pokazao interes za esport je NK Osijek. Na koji će to način pokušati učiniti tek ćemo doznati.
Esport profesionalci
Radnici u esport industriji žive slično kao i igrači. Često se zapravo radi o volonterima. Svatko s Facebook stranicom za svoj tim i nekoliko dresova nazvat će se esport organizacija, a sebi dodati CEO i proglasiti se izvršnim direktorom. Nekoliko entuzijasta volonterski će raditi vizuale i pisati tekstove, ali profesionalizma i zarade nema ili je vrlo mala i u sivoj zoni. To je činjenica. Tvrtke koje se bave organiziranjem esport događaja imaju kapaciteta zaposliti nešto ljudi i tada uglavnom volonteri postaju honorarci, ali i dalje govorimo o vrlo malim brojkama i često o tek privremenom angažmanu. Kada nema esport turnira u tijeku, komentatori i analitičari su nezaposleni, aktivnost je značajno niža i samim time opada i broj angažiranih ljudi. Oni sposobniji pronaći će način kako raditi za inozemne tvrtke. Kao novinari, fotografi, komentatori... I njih je vrlo malo.
Esport više hobi nego posao
U Hrvatskoj je esport i dalje više hobi nego posao. Čak i kada se naknade primaju, one su uglavnom vrlo niske i služe više kao džeparac ili dodatan izvor prihoda. Profesionalci u esportu su rijetkost, a malo je i tvrtki koje ih zapošljavaju. Plaće variraju ovisno o poslu, ali živjeti od esporta u Hrvatskoj vrlo je teško. Ostanemo li svi, uključujući i državu, inertni, to će se mijenjati vrlo sporo. Svijest o esportu se diže, postoje zainteresirane tvrtke i brendovi, ali hrvatskom esportu nedostaje materije. Lake i brze zarade nema, tako koncipirani projekti brzo propadaju. Prodaju se priče i napuhane brojke, a ne stvarni rezultati, i s time domaći esport ostaje sa sve manje opcija.
S druge strane, entuzijazam u esportu je nevjerojatan. Kada vide volontere na nekom esport događaju, ljudi iz drugih industrija često navode kako takvu želju i volju nigdje nisu vidjeli. Kada dožive jedan amaterski regionalni turnir, pričaju o nevjerojatnoj energiji i ljubavi koja nadilazi pitanje novčane isplativosti. Problem je što to nije održivo. Volonterima bi trebao biti otvoren put prema poluprofesionalizmu i profesionalizmu, ali njega nema. Esport je specifična industrija u kojoj je za uspjeh potrebno određeno iskustvo i znanje, koje se zasad ne stječe u obrazovnom sustavu ili klasičnim putem. Za uspjeh treba iskustvo iz upravljanja financijama i ljudima, koje u esportu kronično nedostaje. Ne samo hrvatskom nego i globalnom. Esport organizacije i developeri danas dovode ljude iz zabavne i sportske industrije te zajedničkim snagama pokušavaju odgovoriti na najveće izazove koje im nove industrija postavlja. Esport može i ne mora biti sam sebi svrha. Može služiti primarno kao marketinški alat i medij, ali i kao zaseban entitet koji će vratiti investiciju i ostvariti profit. Kompanije i brendovi trebaju definirati u koju grupu spadaju, a zatim i kako će to realizirati.
Kako dalje?
Hrvatski esport prvo će morati priznati vlastite grijehe i pogreške, prihvatiti trenutnu situaciju, a tek onda krenuti dalje. Svi involvirani, od igrača, timova i organizacija s jedne strane pa do organizatora, kompanija i brendova s druge strane, morat će raditi na sustavnom razvoju i održivosti čitave scene, ako žele ostvariti željene rezultate. Timovi i organizacije kvalitetnijom ponudom i promocijom, brendiranjem, radom s igračima i stvaranjem kvalitetnog sadržaja. Organizatori s partnerima i sponzorima u organizaciji transparentnih domaćih i regionalnih liga i turnira, kojima će prenijeti svoju poruku ciljanoj publici te pružiti timovima određenu sigurnost i promociju. Zato i nije toliko važno koliko iznosi nagradni fond za pojedini turnir, nego koliko milijuna sati sadržaja su gledatelji konzumirali. Na kraju dana, i tih toliko spominjanih 25 milijuna dolara za najveći Dota 2 turnir na svijetu nisu osigurali Valve kao vlasnik igre ni sponzori, nego casual igrači zaljubljeni u igru koji žele podržati nešto takvo. To je ono što esport ima i to ne treba iskorištavati, nego na temelju toga dalje graditi.
Ako ste došli do kraja teksta očito vam je esport vrlo zanimljiva tema i pitate se možete li u njemu zaraditi kao pojedinac i odakle uopće početi. U slučaju da tek želite krenuti javite se nekom timu ili zajednici igrača i ponudite pomoć. Dobri rezultati neće proći nezapaženo, a prilikom sljedećeg angažmana bit će ključno vaše prijašnje iskustvo. Pratite globalne trendove, pokušajte ih razumjeti i prilagoditi. Pitajte za pomoć one iskusnije, često će vam pomoći. Kada smatrate da imate što za ponuditi ili ako ste već u toj situaciji, javite se svima. Šaljite mailove i životopise bez zadrške svima onima za koje smatrate da bi vas mogli zaposliti i objasnite kako vi možete doprinijeti. Prikažite im dosadašnji rad i netko će vas poslušati, u Hrvatskoj ili izvan nje. Dotad vam ne preostaje ništa drugo nego dalje brusiti znanje i vještine na bilo koji način.
Slična je priča i ako pokušavate uspjeti kao igrač ili tim. Prvo si postavite realne ciljeve. Nećete do kraja godine igrati The International ili CS:GO major. Dajte si vremena i radite na sebi. Igranje neće biti dovoljno. Gledajte vlastite odigrane mečeve i bavite se vlastitim pogreškama. Kopirajte od boljih i gradite na tome. Sve što je potrebno su vrijeme i volja, sadržaja danas na internetu ima više nego dovoljno. Činjenica je i da neki jednostavno nisu stvoreni za to da uspiju u esportu kao igrači, ali ako ste zaljubljeni esport igračko će vam iskustvo pomoći u daljnjem radu, ako se za to odlučite. Dobri rezultati ne znače da ste uspjeli. Osvajanjem regionalnih i domaćih turnira nećete moći financirati tim. Radite na promociji, kako igrača tako i cijelog tima. Stavljanje imena sponzora na majicu je neučinkovito, jednosmjerno i nezanimljivo. Ponudite interaktivan sadržaj u obliku streama, videosadržaja i društvenih mreža. Uglavnom pet igrača sačinjava tim, rasporedite si dužnosti i prionite poslu. U svakom koraku postoji netko koga možete lijepo pitati za pomoć. Zvuči naporno? Nemate vremena uz školu, faks i posao još pisati neke objave ili snimati tips&tricks video? Šteta, ali to je realnost.
Zapravo, put do uspjeha je gotovo uvijek isti. Proaktivno djelovanje uz talent i puno rada dat će rezultate. Hoćete li ih u hrvatskom esportu kvalitetno unovčiti? Zasad teško. Ako ste kapacitet za globalne rezultate za vas straha ionako nema.