BOŽO MALJKOVIĆ rođen je 20. travnja 1952. godine u Otočcu nakon čega se ubrzo preselio u Srbiju, a kroz svoju je bogatu karijeru izgradio status jednog od najtrofejnijih i najutjecajnijih trenera europske košarke. Premda je kao strateg osvajao naslove diljem Europe, u Španjolskoj, Francuskoj i Grčkoj, ključni dio njegove biografije i danas se veže uz ono što je napravio krajem 80-ih godina u Splitu, tadašnjoj Jugoplastici.
Maljković je u Split stigao 1986. godine kao potpuno nepoznato trenersko ime, no već u svojoj prvoj sezoni na klupi pokazao je da dolazi s jasnom vizijom. Bio je poznat po beskompromisnoj disciplini, perfekcionizmu i inzistiranju na fizičkoj spremi i obrani, što nije uvijek lako prolazilo kod mlade i izuzetno talentirane generacije koju je zatekao u Splitu.
No upravo je u tom suživotu stroge trenerske ruke i izvanserijskog talenta nastala jedna od najlegendarnijih momčadi u povijesti europske košarke. Maljković je uspio posložiti sustav u kojem su Toni Kukoč, Dino Rađa, Velimir Perasović, Zoran Savić i mnogi drugi mogli ne samo rasti, već i dominirati.
Pod njegovim vodstvom Jugoplastika je 1989. godine osvojila svoju prvu titulu europskog prvaka, pobijedivši u finalu Maccabi Tel Aviv. To je bila prva od tri uzastopne europske titule koje je Split osvojio, od toga dvije pod Maljkovićem – jer je nakon drugog trijumfa napustio klub. Unatoč kratkom razdoblju u Splitu, njegov utjecaj na klub i europsku košarku bio je dubok i trajan.
"Mi nismo igrali samo da bismo pobijedili, igrali smo da pokažemo da smo najbolji u svemu", rekao je jednom Maljković, čime je sažeo filozofiju koja ga je vodila kroz čitavu karijeru.
Nakon Splita, nastavio je nizati uspjehe – s Limogesom je 1993. godine osvojio Euroligu protiv jakih favorita, a s Panathinaikosom je 1996. ponovno postao prvak Europe. Bio je i trener Real Madrida, Barcelone, Unicaje i reprezentacije Slovenije, a jedno vrijeme i sportski direktor Crvene zvezde. Njegov trenerski opus obilježen je trofejima, ali i jasnim stilom igre i rada – čvrsta obrana, taktička disciplina i bez kompromisa s egom zvijezda.
Maljković nikada nije bio trener koji je osvajao simpatije javnosti šarmom ili populizmom, ali nitko mu nije mogao osporiti stručnost. Bio je trener koji je od igrača zahtijevao maksimum i koji je, kada su ga poštovali i slušali, s njima dosezao vrh Europe.
Božidar Maljković ostaje upamćen kao čovjek koji je izgradio temelje dinastije Jugoplastike, kluba koji je s njegovim pečatom dominirao europskom scenom i postao najbolja europska ekipa ikada. Taj period nije bio samo vrhunac njegove karijere, nego i trenutak kada je iz jedne male dvorane u Splitu krenuo val koji je zauvijek promijenio europsku košarku.