HAJDUK je u šesnaestini finala SuperSport Hrvatskog kupa izbacio Koprivnicu (1:4). Iako je igrao protiv četvrtoligaša, trener Gonzalo Garcia ništa nije želio prepustiti slučaju. Na teren je poslao gotovo najbolju momčad predvođenu dvostrukim strijelcem Markom Livajom, kojem su podršku činili Ante Rebić, Adrion Pajaziti, Hugo Guillamón i ostale zvijezde.
Na suprotnoj strani stajao je vodeći klub Treće NL Sjever pod vodstvom trenera Sergeja Milivojevića. Momčad složena izdanaka Slavenove škole nogometa i kvalitetnih amaterskih igrača, od kojih je mnogima susret s Hajdukom jedan od najvećih u karijeri, imala je jedno vrlo poznato ime - Marka Leškovića.
Marko Lešković je 34-godišnji stoper rođen u Našicama. Prošao je Osijekovu školu nogometa i igrao za prvu momčad, bio na posudbi u Suhopolju, a Rijeka ga je dovela 2013. godine. U klubu s Kvarnera osvojio je Kup pa otišao 2016. godine nakon što nije želio produljiti ugovor. Javio se Dinamo, ponudio, prema Transfermarktu, 1.5 milijuna eura i Lešković je postao igrač zagrebačkog kluba.
Do 2021. godine osvojio je tri titule, jedan Kup i jedan Superkup te jednu sezonu proveo na posudbi u Lokomotivi. Kao slobodan igrač otišao je u indijske Kerala Blasterse, gdje se zadržao do 2024. i prelaska u Slaven Belupo. Iako je trebao biti pojačanje koprivničkog kluba, ozlijedio se i propustio gotovo cijelu prošlu sezonu.
Vratio se ove sezone kao igrač na posudbi u Koprivnici, Slavenovu bratskom klubu, gdje s 34 godine predvodi mladu momčad u borbi za treći rang hrvatskog nogometa.
Lešković je u intervjuu za Index govorio o utakmici protiv Hajduka, vremenu provedenom u Osijeku, Rijeci i Dinamu, teškoj ozljedi iz 2018. kada ga je suparnik udario nogom u čeljust, nogometnim godinama u Kini pa i četirima nastupima za hrvatsku reprezentaciju, od kojih je prvi bio protiv Argentine na čijem je čelu bio Lionel Messi.
Ove sezone igrate za Koprivnicu, kamo ste otišli iz Slaven Belupa. Riječ je o klubovima koji imaju izravnu suradnju. Kako ste se snašli u Trećoj NL Sjever, odnosno četvrtom rangu hrvatskog nogometa s obzirom na to da ste cijelu karijeru proveli u vrhunskom nogometu?
Zasad je stvarno sve super, složili smo dobru mladu talentiranu ekipu s par iskusnijih igrača i sa stožerom i svima u klubu odlično guramo.
Najveća utakmica Koprivnice ove sezone bila je protiv Hajduka u šesnaestini finala Hrvatskog kupa. Dobro ste igrali do izravnog crvenog kartona Erika Riđana, kada ste ostali s desetoricom na terenu. Vaš se suigrač nije slagao s procjenom glavnog suca Filipa Cindrića, koji ga je poslao van iz igre. Što vi mislite, je li to bio prekršaj za isključenje?
Tu smo utakmicu odigrali na visokom nivou i ostaje žal za crvenim kartonom koji, naravno, nije bio, ali to je nogomet, greške se događaju. Više nam je žao dva mlada dečka koji su imali priliku igrati protiv Hajduka, a morali su napustiti igru što zbog crvenog, što zbog izmjene nakon toga.
Vi ste dobili žuti karton te ste u jednoj situaciji burno reagirali prema glavnom sucu. Čini se da vam je bilo jako stalo do ove utakmice, što je zanimljivo s obzirom na to da ste u karijeri odigrali niz "većih" utakmica. Kako to komentirate?
Na terenu se takve stvari događaju stalno, nisam bio zadovoljan s nekoliko situacija koje sam smatrao da su išle na našu štetu pa sam jednostavno morao reagirati.
Rođeni ste u Našicama i profesionalnu karijeru započeli ste u Osijeku. Koji vam je bio najdraži trenutak iz perioda u Osijeku, prije nego što ste 2013. otišli u Rijeku?
Tata me doveo u Osijek sa sedam godina s mojim sada vjenčanim kumom i tamo sam proveo prelijepe trenutke i upoznao vrhunske ljude s kojima se i danas družim. Ako bih morao izdvojiti neki trenutak, to je kad smo igrali finale Kupa s Dinamom i tada smo za promašeni penal ostali bez trofeja.
To je bila sjajna sezona i jedna od mojih prvih u seniorskom nogometu. Mogu zahvaliti Stanku Mršiću koji mi je prvi dao pravu šansu.
Poslije se dogodila situacija da je klub upao u financijske probleme i nekoliko nas je bilo prodano u Rijeku kako bi klub mogao preživjeti.
Godine 2015. tadašnji sportski direktor Rijeke Ivan Mance rekao je da ste vi igrač za Serie A. Je li bilo poziva iz najjačih talijanskih klubova?
Bilo je puno priča o klubovima kroz moju karijeru, ali više je bilo priča nego stvarnih ponuda. A to su dvije različite stvari.
Ipak niste otišli u Italiju, već u Dinamo 2016. godine za 1.5 milijuna eura. Pisalo se da vas je trener Matjaž Kek potjerao iz momčadi jer niste htjeli produljiti ugovor s Rijekom. Što se dogodilo?
U Rijeci sam ušao u zadnju godinu ugovora i nisam htio pristati na uvjete iz novog ugovora koji mi je ponuđen. Nakon toga su mi zabranili trenirati s prvom ekipom i nakon nekog vremena javio se Dinamo i doveo me. Moram reći da sam imao stvarno odličan odnos s trenerom Kekom i jako ga cijenim.
U Dinamu ste bili od 2016. do 2021. godine, s tim da ste bili i na posudbi u Lokomotivi. Osvojili ste tri titule, jedan Kup i jedan Superkup. Što pamtite iz tog perioda? Koga biste izdvojili kao najboljeg igrača s kojim ste igrali u Dinamu?
U Dinamu sam, nažalost, imao jako puno pehova i pet operacija koje uvijek ostave traga. Ali ja se uvijek sjećam samo lijepih trenutaka i svih naslova i trofeja koje smo osvojili, pa i onog Dinamovog proljeća nakon dugih godina u Europi. To su bili sjajni trenuci.
Bilo je odličnih igrača: moj cimer Danijel Zagorac, kapetan Arijan Ademi, doktor nogometa Bruno Petković, sjajni Dani Olmo... Da ne zaboravim nekoga, bilo je stvarno puno odličnih igrača.
U travnju 2018. doživjeli ste tešku ozljedu, kada vas je igrač zaprešićkog Intera Mato Grgić udario nogom u čeljust prilikom voleja. Završili ste i na operaciji. Kako su tekli tjedni i mjeseci nakon te ozljede? Koliko je bilo bolno i je li vas poslije bilo strah igrati?
Da, na Uskrs sam doživio nesreću. Umjesto lopte, igrač Intera pogodio je moju glavu i slomio mi vilicu. Brzo sam se vratio nogometu nakon operacije. Nije me bilo strah poslije.
U rujnu 2021. otišli ste u indijske Kerala Blasterse i ondje se zadržali do ljeta 2024. godine, upisavši 53 nastupa i jedan gol. Kako je došlo do tog odlaska? Što vas je najviše iznenadilo u indijskom nogometu, koji je hrvatskoj publici nepoznat?
U Indiju sam otišao k treneru Ivanu Vukomanovića koji me jako želio i koji poznaje mog agenta Velibora Kvrgića. Njihova liga je podjednaka, fizički zahtjevna, ali po talentu i kvaliteti indijski igrači i dalje zaostaju za Europom. Iznenadilo me da su jako pristupačni i dobronamjerni, imam samo lijepa iskustva s kime god sam se tamo susreo.
Došli ste u Slaven Belupo u ljeto 2024. Nažalost, ozlijedili ste se i prošle sezone upisali svega tri nastupa. Kako ste se osjećali u tom periodu izvan terena?
Došao sam u Slaven i, nažalost, doživio sam tešku ozljedu na treningu koja me udaljila cijelu jesen s terena. Složila se dobra grupa ljudi i imali smo odličnu atmosferu i super rezultat. Bilo mi je lijepo biti dio te priče, jedino mi je žao što nisam više mogao pomoći na terenu.
Imate četiri nastupa za hrvatsku reprezentaciju, a debitirali ste pod Nikom Kovačem 12. studenog 2014. u porazu od Argentine (2:1). Opišite nam kako je bilo igrati protiv Lionela Messija, koji je u toj utakmici bio strijelac i asistent, i to nakon što je Hrvatska povela golom Anasa Sharbinija.
Utakmica protiv Argentine bila je nešto posebno. Poveli smo i igrali odlično iako je skoro cijela ekipa tada bila iz HNL-a. Argentina je igrala u najjačem sastavu. Sergio Aguero je zabio rukom i Messi iz penala za preokret. Bila je to jedna od najjačih reprezentacija svijeta, a mi smo se odlično prezentirali i odigrali odličnu utakmicu.
Mislite li da ste zaslužili i koji nastup više za Hrvatsku s obzirom na to da ste bili među rezervama u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo, a priliku ste dobili u četiri prijateljske utakmice?
Puno sam puta bio dio reprezentacije i upisao sam četiri nastupa, na što sam jako ponosan. Činjenica da sam bio dio te ekipe čini me sretnim. Da sam zaslužio više igrati, vjerojatno bih igrao više.
Imate 34 godine. Postoji li plan dokad ćete igrati nogomet?
Sad sam u godinama u kojima je teško dugoročno planirati. Ove sezone je cilj s Koprivnicom ući u viši rang natjecanja. Zasad se odlično osjećam. Zdravlje me služi i sve dok je tako, igrat ću nogomet. Koliko traje, traje.