DIDI, pravim imenom Waldyr Pereira, rođen je 8. listopada 1928., a preminuo 12. svibnja 2001. godine. Potekao je iz siromašne obitelji u Campos dos Goytacazesu, 150 kilometara sjeverno od Rio de Janeira. Kao dječak prodavao je kikiriki kako bi pomogao obitelji, a nogomet je igrao na ulicama. S 14 godina zamalo je ostao bez desne noge zbog teške infekcije koljena nakon ozljede. Liječnici su razmatrali amputaciju, no uspio se oporaviti i ubrzo je počeo igrati za lokalne klubove.
Profesionalnu karijeru započeo je u Americano FC-u, a proslavio se u Fluminenseu i posebno u Botafogu, gdje je postao jedan od najvažnijih igrača u povijesti kluba. Didi je bio poznat po smirenoj igri, iznimnoj tehnici i sposobnosti da dirigira igrom s pozicije veznog. Njegov najpoznatiji doprinos nogometu bio je izum udarca "folha seca" (eng. knuckleball) – lopta bi letjela visoko, a zatim naglo padala, što je često zbunjivalo vratara. Zbog ovog udarca bio je i vrhunski izvođač slobodnjaka.
Bio je ključna figura brazilske reprezentacije koja je osvojila Svjetska prvenstva 1958. i 1962. godine. Na prvenstvu u Švedskoj 1958. izabran je za najboljeg igrača turnira, ispred tada mladog Peléa i briljantnog Garrinche. Njegova sposobnost kontrole ritma utakmice bila je presudna za igru te legendarne generacije.
Didi je ušao u povijest i kao prvi strijelac na slavnoj Maracani – prvi gol na tom stadionu zabio je 1950. godine u susretu između selekcija Carioca i São Paula, na dan njegova otvaranja. Kratko je nastupao za Real Madrid i osvojio Europski kup (današnju Ligu prvaka) 1960. godine. Ipak, zbog nesuglasica s Alfredom Di Stéfanom nije se dugo zadržao u Španjolskoj te se vratio u Brazil.
Nakon igračke karijere posvetio se trenerskom poslu. Vodio je Peru na Svjetskom prvenstvu 1970., gdje je reprezentacija stigla do četvrtfinala – rezultat koji se i danas smatra jednim od najvećih u povijesti peruanskog nogometa.