IVAN RAKITIĆ (37) objavio je kraj blistave nogometne karijere. Rakitić je jedan od najboljih i najtrofejnijih nogometaša u povijesti Hrvatske. Profesionalna karijera trajala mu je 20 godina. Igrao je za Basel (s kojim je osvojio švicarski kup), Schalke, Sevillu (dvije Europa lige), Barcelonu (po četiri La Lige i Kupa kralja te jednu Ligu prvaka), Al Shabab i Hajduk.
Što se tiče reprezentacije, igrao je za sve mlade selekcije Švicarske te za U-21 i seniorsku Hrvatsku. Osvajač je srebra s SP-a 2018. Za Hrvatsku je odigrao 106 utakmica i postigao 15 golova. Za službenu stranicu Seville, kluba za kojeg je najviše vezan, u kojem je bio kapetan i gdje je u dvije gaže proveo ukupno sedam godina, Rakitić je podvukao crtu pod bogatu karijeru.
"U mladosti sam morao odlučiti između Švicarske u kojoj sam rođen i Hrvatske, jer su mi roditelji Hrvati. Teško mi je bilo jer nisam znao što učiniti, ali poguralo me je srce i odlučio sam se za reprezentaciju zemlje iz koje potječe moja obitelj", prisjeća se i dodaje o igranju za Hrvatsku:
"Imati priliku igrati to finale Svjetskog prvenstva 2018., to je bilo mnogo toga: više od sto utakmica (106), trinaest godina... Bilo je puno emocija, uživao sam u posebnim trenucima. Dijelom svog srca i dalje osjećam pripadnost Švicarskoj. Igrati za svoju zemlju je nešto drugačije i posebno. Hrvatska nije osvojila najvažniji trofej, ali je osvojila srca cijelog svijeta."
Sevilla piše: "Nakon što je odigrao ukupno 887 službenih utakmica, postigao 125 golova, zabilježio 141 asistenciju i osvojio 17 trofeja (13 s Barcelonom, 2 sa Sevillom, po jedan sa Schalkeom i Baselom), rekao je da se osjeća "sretan i ponosan na sve što je doživio, vrlo zahvalan" i spreman "suočiti se sa svime što dolazi, s jednom novom fazom".
Sevilla ističe da se Rakitić odmah zaljubio u taj klub i grad: "Postao mu je kapetan, drugi stranac koji je dobio tu čast nakon Maradone." O vremenu u Sevilli - prvo od siječnja 2011. do ljeta 2014., kad je prešao u Barcelonu, a zatim od 2020. do 2024. - i o svojoj "vječnoj ljubavi" prema Sevilli i andaluzijskoj prijestolnici, prisjetio se Rakitić kako je čim je stigao, tadašnji sportski direktor Ramón Rodríguez 'Monchi' upoznao ga je s njegovom suprugom Raquel Mauri iste te večeri:
"Došao sam jer sam htio upoznati drugačiji svijet i to je bio savršen trenutak. Nije lako doći na novo mjesto i na kraju postati dio obitelji, to je nešto predivno", naglasio je Rakitić, koji smatra da je "najemotivniji trenutak" u karijeri "podizanje trofeja Europa lige u Torinu" 2014., nakon pobjede nad Benficom na penale. "Nikad u nogometu nisam osjetio bolju povezanost nego u Sevilli te godine, to je bila prava obitelj, ludilo; bila je radost dolaziti svako jutro u svlačionicu, žao nam je bilo što sezona završava, željeli smo biti zajedno. Bila je to posebna godina."
Posebno se emotivno prisjetio svog suigrača Joséa Antonija Reyesa, koji je poginuo u prometnoj nesreći 2019., a s kojim je osvojio Europsku ligu u Torinu. "Bio sam jako blizak s njim. Uvijek je govorio da ćemo je osvojiti. Bio je jedinstven. Kad si bio na dnu, znao te nasmijati. Nevjerojatno je bilo podići trofej s njim, za mene je bio kao brat i znam da je gdje god da je, uz mene", rekao je.
O odlasku u Barcelonu, rekao je da mu je bilo "jasno" da će "otići iz Seville samo ako dođe nešto tako veliko", o čemu je razgovarao s Monchijem. O povratku u Sevillu, dodao je da je bez da išta kaže supruzi, počeo "gurati da se vrati", da bude "opet kod kuće" i da "bude važan i upiše se u povijest".
"Rekao sam Jesúsu (Navasu) da nam fali još samo jedan trofej zajedno, i sve se događa s razlogom", prisjetio se, referirajući se na ispunjeno obećanje, osvajanje posljednje UEFA Europske lige 2023. u Budimpešti, njegove druge i sedme za klub, pobjedom na penale protiv Rome.
"Veza od prvog dana sa Sevillom i klubom bila je čudesna. Nisam se rodio kao sevillista, ali ću takav umrijeti. Hvala nogometu, hvala na svemu. Vidjet ćemo što nam život nosi dalje", zaključio je.