OSIJEK je prije tri tjedna službeno objavio kako Federico Coppitelli više nije trener prve momčadi. Već neko vrijeme bilo je izvjesno kako ta suradnja nema budućnost, a nekoliko je razloga za to. Još od kraja prošle godine, kada je sportski direktor Jose Boto napustio Osijek, talijanski strateg nije imao pravu podršku kluba, što je donekle i razumljivo jer ga je upravo Boto doveo i stao iza njega.
Coppitelli je u drugom dijelu sezone vodio Osijek u devet utakmica i pritom ostvario svega dvije pobjede, obje protiv Dinama, uz dva remija i pet poraza. Naravno da je to povuklo pitanje njegova ostanka, pa je za novog trenera doveden Simon Rožman, no od starta je bilo očigledno da sama promjena na klupi neće biti dovoljna za pomak u pozitivnom smjeru. To su pokazale i posljednje tri utakmice koje je Rožman vodio.
Osijek je u njegovu debiju na klupi poražen od Istre u 27. kolu SHNL-a, zatim je ispao u polufinalu Kupa od Slaven Belupa, da bi u posljednjem susretu doživio totalni debakl protiv Šibenika koji ga je svladao s 4:1. Klub s Drave tako je u posljednjih osam prvenstvenih utakmica osvojio svega jedan jedini bod.
Rezultat toga je osmo mjesto na ljestvici s pet bodova ispred pretposljednje Gorice i šest ispred posljednjeg Šibenika. Postoji realna mogućnost da će se Osijek u završnici sezone boriti za ostanak u prvoligaškom društvu, što je na početku sezone bilo poprilično iluzorno očekivati.
Početkom aktualne sezone Osijek je odlučio okrenuti novu stranicu. Na mjesto sportskog direktora doveden je Boto, a s njim je došao Coppitelli i nekolicina novih igrača. Bilo je jasno kako bi momčad trebala izgledati i tko su nositelji igre.
Ramon Mierez i Darko Nejašmić trebali su biti okosnica ekipe, no obojica su iznenada napustila Osijek u ranoj fazi sezone. Coppitelli je na pripremama uigravao momčad s njima, a onda su svi njegovi planovi preko noći pali u vodu. Cijeli proces morao je započeti ispočetka i morao je uigravati novu momčad tijekom sezone. I zapravo je uspio u tome.
Tijekom prvog dijela sezone posložio je ekipu koja je izgledala vrlo dobro i u razdoblju od sredine rujna do kraja studenog ostvarila učinak od osam pobjeda, dva remija i dva poraza. Standardizirao je momčad u formaciji s trojicom braniča u posljednjoj liniji i od igrača poput Marka Solde izvukao maksimum, postavivši ga u ulogu box-to-box veznjaka koji se priključuje napadu iz drugog plana.
Hernani je bio postavljen kao drugi napadač, također kao igrač koji traži prazan prostor, i to je odlično funkcioniralo s Arnelom Jakupovićem, koji se voli spustiti po loptu i razigrati ekipu.
Ipak, izbacivanjem Hernanija iz ekipe, ozljedom Emina Hasića u obrambenom dijelu i s nešto lošijim rezultatima, momčad je upala u krizu. Krizu iz koje Coppitelli nije pronašao izlaz, što je definitivno posljedica manjka iskustva u seniorskom nogometu, ali i nedostatka podrške u klubu.
Više od tri mjeseca nakon odlaska Bote, sportskog direktora i dalje nema na vidiku, a glavni operativac kluba Vladimir Čohar od tada je preuzeo stvari u svoje ruke. Uključio se u kreiranje sportske politike i aktivno donosi odluke u tom području koje direktno utječu na budućnost Osijeka.
Za takve stvari apsolutno nije dovoljno stručan, što su njegovi postupci i pokazali. Proces odabira novog trenera bio je, u najmanju ruku, komičan, pri čemu ga je navodno nekoliko potencijalnih kandidata jasno odbilo.
Nedavno je najavio i kako će se klub iduće sezone boriti za naslov prvaka, a sve to za vrijeme dok devetorici igrača ovog ljeta istječu ugovori. Još šestorici ugovori istječu na ljeto 2026. godine, pa tako dolazimo do svega 12 igrača s dugoročnim ugovorima, iako je i to upitno pošto im praktički svima ugovori istječu za dvije godine.
Čohar je u proteklom razdoblju naglašavao kako će potjerati sve igrače koje je Boto doveo, iako su neki od njih iznimno važni prvotimci momčadi. Smijenio je trenera iako nije imao nikakvu zamjenu za njega te priča kako se u klubu posljednjih godina radilo stihijski, kao da on nije nimalo odgovoran za takve postupke.
Uopće nema percepciju kako sportski sektor kluba funkcionira, što on, kao član Uprave, i ne treba znati, ali onda se ne treba ni prihvaćati tog obujma posla.
Problem Osijeka nije bio ni u Boti ni u Coppitelliju, iako su obojica imala svoje propuste u radu. Problem je u glavnom operativcu kluba kojem je predsjednik Ferenc Sakalj dopustio da donosi odluke u područjima u kojima nije stručan.
Da se Osijek plasirao u finale Kupa, to bi potencijalno spasilo sezonu jer bi imali priliku za osvajanje trofeja, ali možda i bolje da to nisu uspjeli ostvariti. To bi bio samo kratkoročni paravan za stavljanje svih problema pod tepih. Čohar je prvenstveno trebao biti figura koja Sakalju olakšava posao, ali on je s vremenom postao čovjek koji kreira sportsku politiku kluba.
Apsolutno nema smisla birati novog trenera bez prisutnosti sportskog direktora. Da, u Hrvatskoj nije lako pronaći pravu osobu za taj posao, sportskih direktora nema puno, a u ovakvu situaciju u Osijeku mnogi od njih ni ne žele doći. Svejedno, to nije opravdanje za ovako lošu situaciju.
Momčad se nalazi u velikoj krizi i psihološko stanje je na samom dnu, a promjena trenera nije ta koja će okrenuti stvari nabolje. Naravno da je teško podignuti ekipu kad velika većina igrača nema dugoročne ugovore i ne znaju hoće li i iduće sezone ostati u klubu.
Istovremeno, Šibenik se mobilizirao i, bez obzira na probleme s isplatama plaća, izgleda kao momčad koja je u stanju osvojiti određene bodove do kraja sezone.
Gorica se znatno pojačala u zimskom prijelaznom roku i ove sezone je peta momčad lige po osvojenim bodovima na domaćem terenu. Osijek u idućem kolu gostuje kod Dinama, onda mu slijedi izravan okršaj protiv Gorice, a nakon toga mu predstoje dvoboji protiv Rijeke i Hajduka.
Možda se još uvijek ne nalaze u borbi za očuvanje prvoligaškog statusa, ali ako u tim utakmicama ne ostvare pozitivne rezultate, vrlo lako bi se moglo dogoditi da u posljednja četiri kola uđu s približnim brojem bodova kao Šibenik i Gorica.
I jedni i drugi, svaki sa svojim problemima, trenutačno izgledaju bolje od Osijeka, kojem se kako sad stvari stoje ne piše dobro. Ni u završnici ove sezone, a bome ni u onoj idućoj.