NAJAVA Joachima Löwa da nakon Europskog prvenstva više neće biti njemački izbornik i nije neko iznenađenje. Čudo je kako je uspio ili uopće želio ostati na izborničkoj dužnosti tako dugo nakon neuspjeha na Svjetskom prvenstvu 2018. godine. Nakon što je obrana svjetskog naslova završila u skupini Löw i njegova momčad bili su podvrgnuti uobičajenoj mješavini upiranja prstom i preispitivanja, piše The Guardian.
Löw je zadržao svoj posao i počeo stvarati novu njemačku momčad, iz koje je izbacio neke ključne igrače za uspjehe iz prošlosti, poput Thomasa Müllera, te promovirao mlade nogometaše. Nažalost po njemačkog izbornika, Uefa je uvela Ligu nacija usred njegova kriznog plana i njegova momčad ponovno se morala suočiti s neuspjehom, završivši 2018. godinu razočaravajućim rezultatima protiv Francuske i Nizozemske, a potom i porazom od Španjolske 6:0 u Sevilli u studenome prošle godine. Bio je to ponižavajuć poraz za Löwa i najveći poraz Njemačke u 89 godina, ali sada je barem doživio sve što se jednom izborniku može dogoditi.
Počeo je finalom
Njegov mandat započeo je tako dobro. Nakon plovidbe na valu pozitivnosti nakon Svjetskog prvenstva na domaćem terenu 2006. godine Löw je izašao iz sjene Jürgena Klinsmanna i vodio momčad na Euru 2008. u Austriji i Švicarskoj. Vještina Fernanda Torresa u finalu onemogućila je Löwu savršen start. Bila je nesreća za njega što se morao suprotstaviti izvanrednoj španjolskoj momčadi, koja će kasnije i sama upropastiti svoju obranu svjetskog naslova.
Sjeme budućeg njemačkog uspjeha posijano je na južnoafričkim travnjacima 2010. godine. Gubitak Michaela Ballacka uoči turnira doimao se istinskim udarcem, ali Löw je uspio iskoristiti nadolazeće talente. Više od polovine momčadi bilo je mlađe od 24 godine. Toni Kroos, Mesut Özil, Jerome Boateng i posebice Thomas Müller brzo su postali nezamjenjivi, igrajući uz iskusne zvijezde kao što su Lukas Podolski, Bastian Schweinsteiger i novi vođa obrane Philipp Lahm.
Još jedna ozljeda prije turnira, ovaj put Renea Adlera, značila je da priliku dobiva Manuel Neuer, nadareni vratar Schalkea s tek nekoliko nastupa za reprezentaciju. Ta se odluka isplatila. Kad se Njemačka uigrala i krenula u natjecanje, izbacila je Englesku i Argentinu u nokaut utakmicama i potom ravnopravno odigrala s favoritom Španjolskom u polufinalu, izgubivši čudnim pogotkom Puyola.
Löwove nade da će doći do trofeja na Europskom prvenstvu dvije godine kasnije u Poljskoj i Ukrajini razbila je Italija u polufinalu. Mladi Mario Balotelli srušio je Njemačku u Varšavi. Svaki poraz u toj fazi natjecanja je težak, ali ovaj je bio pogotovo neugodan. Nakon nastupa u Južnoj Africi i s više od dvije godine iskustva mladih igrača Njemačka je bila jedan od favorita. No, kao i 2006. godine, Italija je bila prejaka. Španjolska je ponovno stigla do naslova, na trećem turniru zaredom.
Grafika: The Guardian
Löwov učinak od dva polufinala i jednog finala na prva tri natjecanja bio bi dobrodošao u većini zemalja, ali za Njemačku to nije bilo dovoljno. Nešto se do 2014. ipak promijenilo. Zvijezde iz 2010. postale su superzvijezde, a za legende koje su bile u reprezentaciji od 2006. godine bilo je to sad ili nikad. Budući da su Španjolska i Italija ispale već u skupinama, Njemačka se nije morala suočiti s reprezentacijama koje su osvojile tri prethodna turnira. Nakon odličnog nastupa u skupini tijesna pobjeda u produžetku protiv Alžira bila je upozorenje uoči posljednje tri utakmice.
Nervozna, ali solidna pobjeda protiv Francuske u četvrtfinalu dovela je Njemačku do utakmice turnira, utakmice protiv domaćina. Da je Njemačka u Belo Horizonteu izgubila od Brazila, bila bi to vjerojatno posljednja Löwova utakmica. Još jedno polufinale, još jedan poraz, još jedno razočaranje. Bilo bi previše tražiti još jednu priliku nakon četiri promašaja. Ali ovo nije bila obična utakmica. Sami Khedira postigao je peti pogodak Njemačke prije nego što je odigrano pola sata, dajući Löwu priliku da ostatak nadrealne i suzama okupane večeri provede planirajući finale na Marakani.
Löw je prvo morao patiti da bi mogao slaviti. Nakon 112 napetih minuta u finalu protiv Argentine zamah lijevom nogom Maria Götzea donio mu je slavu koju je tražio od preuzimanja reprezentacije desetljeće ranije. Možda je to trebala biti njegova posljednja utakmica na njemačkoj klupi. Mogao je otići i odabrati što želi raditi ili provesti ostatak karijere komentirajući iz televizijskih studija i odgovarajući na pitanja zašto trenutačna Njemačka ne igra tako dobro kao njegovi svjetski prvaci. S druge strane, zašto se odmaknuti od vođenja najbolje momčadi na svijetu? Zašto ne pokušati ponoviti uspjeh Španjolske ili postati tek treća reprezentacija koja je obranila svjetski naslov, nakon Italije 1938. i Brazila 1962.?
Nažalost, taj plan nije baš uspio. Malo se toga lijepoga dogodilo nakon Brazila. Löw je vjerojatno poželio da je otišao na vrhuncu, pogotovo nakon što je Španjolska prošle godine šest puta zatresla Neuerovu mrežu. Da pred vratima nije bilo još jedno natjecanje, možda bi tih 6:0 u Ligi nacija označilo kraj za Löwa.
Vođenje nacionalne reprezentacije ima svojih prednosti, ali i mana. Teško je ponovno pokrenuti momčad nakon serije pobjeda ili se vratiti nakon niza neuspjeha. Kad si usred turnira, poraz te može poslati kući, a nakon slabog nastupa u kvalifikacijskoj ili prijateljskoj utakmici često slijede mjeseci promišljanja i predomišljanja prije nego igrače vidiš ponovno.
Prošla su četiri mjeseca otkako je Löw od Španjolske pretrpio najgori poraz u svom mandatu. Rastanak ovog ljeta bio je neizbježan, bez obzira na rezultat na Europskom prvenstvu. Ako Njemačka prođe dobro ili čak osvoji titulu, Löw će imati drugu priliku otići dok je na vrhuncu. Ako opet bude razočaranja, morat će pakirati kofere. Objavivši rano svoje namjere, Löw odlazi pod vlastitim uvjetima, štedeći Njemački nogometni savez potencijalno neugodna razgovora i smirujući situaciju uoči važna natjecanja.
Njemačka će opet biti jedan od favorita
No, može li završiti mandat visokim plasmanom? Svakako. To je i dalje Njemačka, a turnirski nogomet vrti se oko toga da pogodite pravo mjesto u pravo vrijeme. Kratak pregled potencijalne njemačke momčadi za ovo ljeto daje razlog za optimizam. Neuer se vratio svojim najboljim danima, a iako je u obrambenoj četvorki bilo i boljih igrača, ostatak momčadi izgleda obećavajuće.
Budu li svi spremni, vezni red mogao bi biti snažan uz Joshuu Kimmicha, Leona Goretzku i Ilkaya Gündogana, koji je u odličnoj formi. Thomas Tuchel pomladio je momčad Kaijom Havertzom i Timom Wernerom. Serge Gnabry jedan je od najboljih igrača Njemačke u posljednje dvije godine. Sigurno je da će Löw ovaj put pronaći mjesta za Leroya Sanéa iz Bayerna. Dodamo li njima mješavinu talentiranih mladića poput Jamala Musiale i Floriana Wirtza, Löw može biti umjereno samouvjeren.
A tu je i Müller. Bez obzira na to je li ga Löw s pravom zaobišao nakon Svjetskog prvenstva 2018. godine, napadač Bayerna nije bio ni blizu najboljeg u Rusiji. Međutim, otkako je trener Hansi Flick u Bayernu 2019. zamijenio Niku Kovača, Müller se vratio u kadar i gotovo je nezamjenjiv. Ne samo da s Robertom Lewandowskim čini smrtonosni napad i da je skupio preko deset asistencija u ligi nego izgleda i da je ponovno otkrio svoj "mojo".
Počela je i rasprava o tome tko bi mogao zamijeniti Löwa. Budući da je Jürgen Klopp objavio da namjerava ostati na Anfieldu, Ralf Rangnick popularan je izbor za mnoge, ali možda ne dugoročno. Mnogi vjeruju da bi tu ulogu mogao popuniti Flick, koji je proveo osam godina kao Löwov pomoćnik.
Što god da se dogodi ovog ljeta ili tko god da preuzme izborničku dužnost, Löw zaslužuje pohvale. Vodi njemačku reprezentaciju tek nešto manje od 15 godina, iza sebe ima 189 utakmica na svim kontinentima u svakakvim natjecanjima i protiv svakakvih suparnika. Svatko tko na dužnosti ostane tako dugo mora očekivati uspone i padove, ali postotak pobjeda od 65 posto uopće nije loš. Očito je da bi Müller rado ponovno zaigrao za Njemačku ako ga Löw pozove. Hoće li najdugovječniji svjetski izbornik nazvati ili neće, u konačnici bi moglo imati velik utjecaj na to kako će ga pamtiti, zaključuje The Guardian.