KAKO JE Vasilj Lomačenko postao toliko dobar da je britanski šampion i olimpijac iz 2012. godine Luke Campbell na kladionicama uoči njihova subotnjeg meča u londonskoj O2 Areni autsajder s omjerom 10-1? Kako je 170 cm visoki kontraš izgubio samo jednu od 397 amaterskih borbi, osvojio dva olimpijska zlata, osvojio WBO svjetski naslov u pero kategoriji u tek trećem profesionalnom nastupu, superpero naslov u sedmom i WBA titulu u lakoj kategoriji u 12. nastupu, pita se novinar britanskog tabloida The Sun.
Kako je kubanskog defenzivnog genija Guillerma Rigondeauxa natjerao na predaju nakon samo šest jednostranih rundi 2017. godine? I kako je završio na podu u meču protiv trostrukog prvaka Jorgea Linaresa 2018. godine pa ga je senzacionalno zaustavio u 10. rundi? Uspio je to zahvaljujući neobičnim metodama treninga svoga ekscentričnog oca, od zabrane boksa nauštrb tradicionalnog ukrajinskog narodnog plesa preko teniske loptice vezane za bejzbolsku kapu i zadržavanja daha pod vodom i do četiri minut do žongliranja.
Uspio je to trenirajući svoj um isto kao i svoje tijelo, vježbajući svoj mozak kao i svoje nezgrapne mišiće matematičkim jednadžbama i igrama riječi i to nakon iscrpljujućih kondicijskih treninga, kad je njegovo tijelo pod najvećim naporom.
Nakon što je kao četverogodišnjak pokazao da ima nevjerojatan talent za boks, Lomačenka je otac natjerao da prestane trenirati i fokusira se isključivo na ples, kako bi unaprijedio njegov rad nogu, te mu nije dopustio da se u dvoranu vrati pune četiri godine. Danas svojim brzim rukama balansira nečim nalik na domino blokove, izračune rješava udarajući brojeve na zidu svoje dvorane, a igre riječima na plastificiranim komadima papira.
Operacija ramena u svibnju 2018. godine možda je iz treninga izbacila neke njegove stare metode, no pokazala je i njegovu sposobnost prilagodbe pa sada vozi kajak i igra bizarnu tenisko-odbojkašku hibridnu igru. Nevjerojatna snaga i staloženost, koje demonstrira hodajući po ringu na rukama, za njegove su fanove već postale uobičajene, a izbor njegovih neobičnih načina treninga dostupan je svima na YouTubeu.
Koordinacija ruke i oka, očaravajući rad nogu i genijalne defenzivne vještine bit će dovoljne da Lomačenka učine superzvijezdom. Međutim, on ih kombinira s neumoljivim presingom i udaračkom snagom, koju je njegova britanska žrtva iz 2018. Anthony Crolla usporedio s udarom struje. Rigondeaux i njegov suparnik iz 2016. godine, Nicholas Walters, odustali su sjedeći na stolicama između dviju rundi jer nisu željeli da ih Lomačenko dalje ponižava.
Jasona Sosu i Miguela Marriagu iz mečeva su izvukli njihovi zabrinuti treneri, nakon što su dobili niz žestokih udaraca od tihog i nasmijanog ubojice. U Lomačenku nema zlobe, on ne pokušava zastrašiti ili potkopati svoje suparnike. Kad se njegov subotnji suparnik nadvio nad njim u ringu O2 Arene 20. srpnja, prije nego što će Dillian Whyte pobijediti Oscara Rivasa, nasmijao se i podigao atmosferu.
Kad je u rujnu 2018. godine posjetio Veliku Britaniju, borac s milijunima na računu provodio je vrijeme u dvorani Fitzroy Lodge u južnom Londonu, podučavajući školsku djecu svojim najboljim trikovima i odbijajući intervjue koje je mogao iskoristiti za poticanje svoje slave.
Ono najbarbarskije o njemu vjerojatno je njegova ljubav prema ribolovu. Dugi spokojni dani na jezeru jedini su način da se isključi iz boksa i nemilosrdnog natjecateljskog poriva koji ga pokreće.
Lomačenko je prirodno u pero kategoriji, ali bio je toliko dominantan da je morao nabaciti kilograme kako bi potražio jače izazove. Tetovaža na njegovim prsima prikazuje par rukavica ispod mjesta na kojem bi normalnom čovjeku trebalo biti srce, a ispod toga, na njegovom trbuhu, tvrdom poput kamena, stoji portret njegova oca Anatolija.
Posljednji tjedan priprema u kampu njegov je omiljeni period jer učinio je sve što je trebalo i sad se može opustiti prije još jedne predstave. Ali Anatolij se nikad ne isključuje, nego videozapise sinovog suparnika gleda na stražnjem sjedištu auta u kojem se vozi njihova ekipa. Lomačenko svoga oca smatra dijelom učiteljem borilačkih vještina, a dijelom Budom, zbog njegovih podcijenjenih, ali uvijek sustavnih metoda podučavanja. Svaki pojedinačni udarac na svakom sparingu bilježi se na staromodnom brojaču, a potom se ubacuje u računalo koje prati njegov svaki pokret.
Bilo da trenira u Kijevu ili Boxing Laboratoryju u Oxnardu u Kaliforniji, Lomačenko provodi mnogo vremena usavršavajući svoj rad nogu te tako troši i odbacuje boksačke tenisice gotovo istom brzinom kao i svoje suparnike. Boksači koji su dovoljno sretni da spariraju s njim kažu kako imaju dojam kao da boksaju s četvoricom odjednom i kao da ih polako vuče u duboku vodu i utapa.
Campbell je pet centimetara viši i ima 14 centimetara veći raspon ruku, a očekivalo se i da će biti znatno teži na službenom vaganju. Zato je Lomačenko sparirao s boksačima višima i težima od sebe. Campbell inzistira na tome da nije proučavao Lomačenka, što je malo vjerojatno, ali Ukrajinac priznaje da je proveo sate proučavajući svaki udarac, pokret i fintu iz suparnikova arsenala. Vrijeme će pokazati čija taktika bolje funkcionira.