DEMETRIO ALBERTINI (54) dao je svoje viđenje o Milanu. Bivši veznjak rossonera rekao je u intervjuu za Gazzettu dello Sport: "Milan ne može, nego mora boriti se za naslov. Kada nosiš dres rossonera, obvezan si ciljati na maksimum. Prve utakmice prvenstva pokazale su da se Milan može držati pri vrhu".
Albertini je o treneru Maxu Allegriju rekao:
"On zna kako se pobjeđuje i kako se gradi nešto. Ako imaš čvrstu skupinu igrača koja te slijedi i dobro radi, puno je lakše prenijeti svoje taktičke ideje. Protiv Bologne i u Udinama vidio sam momčad s jasnim planom. Milan u veznom redu ima jedan od najjačih sastava u ligi.
Rekao bih da se može usporediti s Napolijem. Allegriju možda nedostaje nešto u napadu, ali u sredini terena već je pronašao pravu ravnotežu između mladih i iskusnih. A pod iskusnim mislim jasno na tog klasnog igrača koji se zove Modrić".
Govorio je i o Luki Modriću:
"Donio je mirnoću i sigurnost ekipi. Samo veliki igrač koji igra na toj poziciji može učiniti da suigrači daju više od očekivanog. S Lukom je sve jednostavnije, i za mlade i za nove. On ne mora juriti za protivnicima, nego dati smisao igri. Trebaju mu polušpice koje se otkrivaju, a on diktira dodavanje.
Ne možeš od njega tražiti fizičku izdržljivost dvadesetogodišnjaka ni da trči svih 90 minuta. Ali s takvim nogama on pravi razliku. Usporedba s Pirlom stoji i nije slučajno da su obojica bili polušpice koje su tijekom karijere povukle ulogu unazad kako bi kvalitetu stavile u službu momčadi.
Prije su desetke, od Platinija do Gianninija, bile zaštićene od zadnjih veznih i igrale visoko, a onda su u sredini počeli igrati ljudi poput Ancelottija i mene koji smo mogli biti i radni vezni i kreatori. Pirlo je na toj poziciji promijenio nogomet, a sada Milan ima još jednog šampiona ispred obrane".
Demetrio Albertini bio je veznjak Milana od kraja osamdesetih do početka dvijetisućitih i s klubom je osvojio pet naslova prvaka Italije te Ligu prvaka 1994. godine. Za talijansku reprezentaciju odigrao je više od 70 utakmica, nastupio na Svjetskom prvenstvu 1994. i Europskom prvenstvu 2000., oba puta stigavši do finala.
Nakon igračke karijere bio je uključen u rad Talijanskog nogometnog saveza te je kratko obnašao i dužnost vršitelja dužnosti predsjednika FIGC-a.