IGRAJU prljavo i hrabro. Ne šutiraju mnogo, ali su među najefikasnijima u prvenstvu. Ne primaju mnogo golova, ali ne čekaju protivnika u svom šesnaestercu. Nemaju velike talente u izlogu, ne troše mnogo na pojačanja, ali treći su u Španjolskoj, ispred Atletico Madrida, Valencije, Seville... Prvi put nakon 2008. godine Getafe je apsolutni hit.
Momčad koja je prije tri godine igrala drugu španjolsku ligu, prošle sezone za dlaku je propustila plasman u Ligu prvaka, a sada je na pravom putu da konačno ostvari taj cilj i prvi put u svojoj povijesti zaigra u najelitnijem klupskom natjecanju na svijetu. U Europa ligi večeras su u 1/16 finala pobijedili Ajax 2:0, a taj rezultat ne dočarava u potpunosti njihovu dominaciju na terenu.
Plasman u Ligu prvaka bio bi povijestan
Getafe je po stilu igre, svojoj povijesti i biografiji svojih junaka jedna od najzanimljivijih nogometnih priča u posljednje vrijeme. Klub igra tek treću sezonu u europskim natjecanjima, na čelu momčadi je trener koji je odrastao u neimaštini i koji je nakon najvećeg uspjeha u karijeri dobio otkaz, a u vrhu napada su igrači kojima je malo nedostajalo da prekinu nogometnu karijeru i počnu se baviti drugim poslovima.
Možda je najbolji pokazatelj svega što Getafe radi u posljednje dvije sezone činjenica ta da je ovog siječnja stoper ovog kluba Leandro Cabrera odlučio prijeći u posljednjeplasirani Espanyol, unatoč tome što je s klubom iz Madrida imao šansu izboriti nastup u Ligi prvaka. Cabrera je u Espanyolu dobio dvostruko bolji ugovor nego u Getafeu, klubu koji s 52 milijuna eura ima 12. najjači budžet u La Ligi.
Getafe je za taj transfer dobio devet milijuna eura. No to je manje važno. Poanta priče je da se nogometaš opredijelio za igranje u 20. klubu umjesto onom koji je treći, odnosno prvi iza Reala iz Madrida i Barcelone.
To nije prepreka da Getafe vjeruje u sebe i nastavi svoju borbu za Ligu prvaka. Da odlazak Cabrere, koji je bio neizostavan član Getafeove obrane, nije problem za trenera Pepea Bordalása i njegovu momčad, ogleda se u podatku koji kaže da je Getafe u četiri ligaške utakmice bez njega čak tri puta sačuvao svoju mrežu, a jedina dva gola u tim susretima primio je u gostima kod Barcelone, gdje je poražen rezultatom 2:1.
Trener kojem je Getafe životno djelo
Vjeru u ovaj Getafe usadio je upravo 55-godišnji trener Bordalás koji ima neprocjenjivo životno iskustvo. Tu životnu školu Bordalás prenosi na svoju momčad, a ona sve to pretvara u djela.
Bordalás je odrastao u velikoj obitelji koja je, uz njega, imala čak 10 djece tako da je od malih nogu učio kako dijeliti sve s braćom i sestrama. Kako roditelji nisu bili imućni, za sve u životu morao se boriti sam. Isti put čekao ga je i kada je s nepunih 30 godina krenuo voditi klubove po nižim španjolskim ligama.
Kada je u sezoni 2015/16., nakon više od 23 godine trenerske karijere, konačno uspio izboriti plasman u La Ligu s Alavesom, dobio je otkaz. U Alavesu su smatrali da Bordalás nije dovoljno dobar da bi vodio momčad u La Ligi. Bilo je to ogromno razočarenje za čovjeka koji je prošao tako težak i dug put. Ipak, sva ta iskustva stvorila su ličnost koja je s Getafeom napravila čudo.
"Život u obitelji s mnogo ljudi naučio me da dijelim stvari, pokazujem poštovanje i radim naporno. Cijeli život sam morao raditi kako bih zaradio. Prao sam posuđe, prodavao novine na ulici, skupljao dinje na livadama... Za mene je bio luksuz kada sam uspio kupiti nove hlače", kazao je za BBC.
Vođen takvim iskustvima Bordalás nije posustao nakon razočarenja u Alavesu. Nepuna četiri mjeseca nakon bolnog otkaza, prihvatio je ponudu Getafea. Izazov je bio ogroman - Getafe je nakon sedam odigranih kola bio 20. od ukupno 22 momčadi druge španjolske lige. Motiviranom Bordalásu to nije bila prepreka da već u toj sezoni izbori plasman u La Ligu. I krene pisati priču o kojoj danas govore mnogi u Europi.
Igrači koji su zamalo prekinuli karijere sada su junaci Getafea
U povratničkoj Getafeovoj sezoni u La Ligi (2017/18.), a njegovoj debitantskoj, Bordalás je zauzeo sjajno osmo mjesto. U prošloj osvojeno je peto mjesto, a plasman u Ligu prvaka izmakao je za samo dva boda.
To peto mjesto najveći je klupski uspjeh još od 2008., kada je Getafe bio na korak od plasmana u polufinale UEFA kupa, ali je u četvrtfinalu tek nakon produžetaka u uzbudljivoj završnici ispao od velikog Bayerna. Trenutno, nakon 24 odigrana ligaška kola, Getafe je treći s 42 boda, a prate ga Atletico i Sevilla s po dva boda manje.
Najzanimljiviji dio ove priče, pored dijela o Bordalásu, jesu sudbine 31-godišnjeg Jaimea Mate i 35-godišnjeg kapetana Jorgea Moline. Oni su propustili samo po dva susreta u ligi ove sezone, a postigli su ukupno 13 golova.
Ne bi to bilo toliko privlačno da Molina nije ranije planirao prekinuti karijeru i baviti se poslom nastavnika tjelesnog odgoja, dok je Mata 2014. godine zamalo odlučio postati carinik.
Getafe nije klub koji je poznat po proizvodnji vrhunskih talenata niti može dovoditi kvalitetna pojačanja. Njihov najveći ulazni transfer težak je 10 milijuna eura, koliko je plaćen Nemanja Maksimović koji je 2018. stigao iz Valencije. Najskuplji izlazni transfer je Roberto Soldado koji je poprilično davne 2010. za isti iznos prešao upravo u Valenciju.
Trenutni roster uglavnom čine stariji igrači i Getafe osim Maksimovića (25) i Maura Arambarrija (24), ključnih veznjaka, nema skoro nijednog igrača kojeg može ponuditi na tržište nadajući se da će mnogo zaraditi. Najveći talenat u momčadi je krilo, 21-godišnji Marc Cucurella, ali on je Barcelonin igrač posuđen Madriđanima.
Od takvog kluba, s takvim pedigreom i takvim rosterom Bordalás je stvorio klub koji već dvije sezone ozbiljno napada plasman u Ligu prvaka. Pored mnogo imućnijih Atletica, Seville i Valencije, Getafe pronalazi svoj put.
Priče u kojima se mnogi mogu pronaći
Bordalás je tako nakon svih teških iskustava konačno došao na mjesto gdje može ispisati svoje životno djelo. Temelj njegovog uspjeha leži u stvaranju momčadskog duha utemeljenog na velikoj borbi. Gledajući Getafe ona poznata izjava legendarnog Arriga Sachija kako "snaga momčadi mora biti veća od pukog zbira pojedinaca" jasno dolazi do izražaja.
Grafika: Sofascore za IndexSport
O tome svjedoče i brojke. Getafeovi igrači se ne ističu u individualnim osobinama. Momčad je čak 18. u prvenstvu po broju pokušanih driblinga (312) i tek 14. po broju upućenih udaraca ka protivničkom golu (251). Međutim, ono u čemu spada među najbolje jeste broj primljenih golova (22) i po tome su četvrti u La Ligi. No taj uspjeh u obrani rezultat je visokog pritiska, a ne niskog bloka. Naime, Getafe je na protivničkoj trećini terena do sada oduzeo 121 loptu, što ga čini trećom najboljom momčadi prvenstva.
Ta direktna i čvrsta igra ne rezultira lijepim akcijama i velikim posjedom lopte, ona nosi i ogroman broj napravljenih prekršaja (čak 458, po čemu je Getafe drugi u ligi) i žutih kartona (78, također drugi u ligi), ali na kraju donosi uspjeh. Uostalom, jedan takav klub koji nema sjajnu akademiju ni velik budžet i čiji igrači su bili na korak od odustajanja od nogometa, samo tako i može praviti uspjeh.
Pred Getafeom je, pored borbe za Ligu prvaka, još jedan izazov, a to je Europa liga. Večeras su se susreli s Ajaxom, još jednom ekipom koja nas u posljednje vrijeme navikava da su iznenađenja i čuda moguća. Protiv Getafea nisu imali šanse, ostali su bez udarca u okvir gola.
Neutralci najviše vole priče kakve pišu klubovi koji se oslanjaju na ideju i ustrajnost, osobine u kojima se svi mogu pronaći. Smisao sporta i leži u tome da se pojavi netko poput Getafea, netko tko je pobjednik bez obzira na ishod.