HAJDUK je na otvaranju sezone SuperSport HNL-a na Poljudu slavio protiv Istre 2:1. Utakmica je imala uvertiru kao stvorenu za kiks na samom startu. Bijeli su odigrali teških 120 minuta u četvrtak, nisu mogli računati na Marka Livaju, drugog napadača u kadru nemaju, rotacije su bile minimalne jer Gonzalo Garcia zapravo nema puno opcija, a Split je pogodila oluja koja je odgodila utakmicu skoro sat vremena i ostavila lokve vode na terenu.
Na kraju se pokazalo da je teren bio odličаn i nije bilo razloga za otkazivanje, a Hajduk je slavio potpuno zasluženo i ostvario važnu pobjedu. Suštinski nismo naučili ništa novo što već nismo znali iz dvije odigrane europske utakmice. Garcia ima svoj način igre i na njemu će inzistirati, a nitko nema kristalnu kuglu koja će mu reći hoće li za mjesec ili godinu dana taj način donijeti rezultat. Međutim, Hajduk napokon ima smisla, a imao bi smisla i da Fran Karačić nije zabio za pobjedu.
Najveći upitnik uoči utakmice bio je na poziciji napadača. Garcia je problem izostanka Livaje riješio zanimljivom prilagodbom. Iako je nominalno na toj poziciji zaigrao Yassine Benrahou što smo već vidjeli na pripremama, u suštini je Anthony Kalik bio više napadač nego on.
Hajduk je najčešće na utakmici bio u strukturi 4-4-2 ili čak 4-2-4 iz koje bi se Benrahou spuštao u međuprostor, a Kalik bio glavna opcija u vrhu napada. Obojica su zaslužili palac gore za svoju predstavu i postavili standarde energije koja se mora donijeti na teren da bi ovakva igra funkcionirala.
Nakon početnog navikavanja i shvaćanja da je teren pogodan da se na njemu igra planirani nogomet, prilagodba se pokazala uspješnom. Hajduk je i u prvom poluvremenu relativno lako dolazio u drugu i treću fazu napada, a u drugom poluvremenu imao je punu kontrolu i dovoljno stvorenih opasnosti da zasluži pobjedu unatoč golu koji je poklonio gostima. Bijeli su Istru pobijedili igrom, a ne slučajno. Savršeno nije bilo, ali tražiti savršenstvo tri mjeseca nakon antinogometa Gennara Gattusa bilo bi bezobrazno.
Nismo dugo u sezoni čekali na prvu veliku pogrešku u iznošenju lopte koja je rezultirala golom protivnika. Igra od vratara gdje stoperi, bekovi i dva veznjaka stoje vrlo nisko na terenu rizična je i legitimno je postaviti pitanje je li taj rizik u srazmjeru s koristi koju ekipa ima od takvog načina igre. Legitimno je, ali je preuranjeno i istovremeno previše pojednostavljuje stvari. Nije takav način izlaska jedina stvar specifična za Garciu pa da samo o tome pričamo.
Gol koji je Hajduk primio na početku drugog dijela nije nikakav dokaz da je način igre promašen niti je uopće posljedica načina igre. Gol je posljedica pogreške Zvonimira Šarlije i manje Adriona Pajazitija. Ako se igra na takav način, to ne znači da igrač ne treba prepoznati situaciju na terenu kada mora izabrati neko banalnije rješenje.
Zapravo je šteta da je baš Šarlija bio sukrivac za pogodak jer je u zadnjih nekoliko dana odigrao dvije odlične utakmice, a protiv Zire bio vjerojatno najbolji igrač na terenu. Ova situacija malo kvari sliku i dojam, ali on i mladi Branimir Mlačić pokazali su razinu iznad očekivanja u obje odigrane utakmice. Od njih, a pogotovo od Šarlije, očekuje se da uzimaju puno rizika na zahtjevnoj poziciji, a oni su isporučili kvalitetne partije. Jedna pogreška to ne mijenja.
Ponovno se pokazalo da Hajduk ima problem na krilima i to je već prožvakana priča. Dojam je da uvijek bolje odigra igrač koji uđe nego onaj koji starta, neovisno o tome tko je to. Jučer je utakmicu možda i prelomio Abdoulie Sanyang koji je donio jako puno okomitosti i živosti u drugom poluvremenu, ali sve je to jako tanko i oslanja se na svježinu igrača koji uđe i umor protivnika.
Bijeli se moraju nadati da će Ante Rebić biti na razini da radi razliku, inače će se nastaviti mučiti u ključnim zonama za stvaranje opasnosti. Način igre kroz tri odigrane utakmice rezultira time da Hajduk stvara sve više situacija za glavne ofenzivne igrače (još uvijek nedovoljno, ali napredak se osjeti) i krila moraju to iskorištavati, inače sve skupa nema smisla.
Ako nema učinka krilnih igrača, onda je i rizik koji se uzima u izgradnji besmislen. Ali to nije do Garcije, nego do Gorana Vučevića koji ima još mjesec dana da kompletira kadar Hajduka u skladu s potrebama i zamislima. Igrači koji su do sada došli pokazuju da su dovedeni s razlogom, a sada taj posao treba nastaviti.
Što se tiče vođenja utakmice, trener Hajduka nije iskoristio sve zamjene koje je imao na raspolaganju. Vjerojatno je u drugom dijelu bilo puno ljudi koji su se čudili zašto ne mijenja više dok Hajduk hvata pobjedu. I danas se može čuti i pročitati mišljenja da je trebao ranije zamijeniti krilne igrače i Kalika koji je bio opterećen žutim kartonom.
Krila je vjerojatno zbilja i trebao prije mijenjati, a Kaliku je vjerovao da neće dobiti drugi žuti. Zapravo za to postoji dobar razlog jer Kalik nikada u karijeri nije dobio crveni karton. U suštini, Garcia nije mijenjao jer za to nije bilo nikakvog razloga. Hajduk je imao punu kontrolu utakmice, stvarao opasnosti i mijenjanje čisto radi mijenjanja ne bi donijelo ništa.
Garcia nije mogao napraviti puno stvari koje bi ekipu napravile boljom u tom trenutku. Hajdukovoj pobjedi se nema što zamjeriti, Garcia treba nastaviti s onim što je započeo, a gledatelji na Poljudu napokon mogu gledati smislen nogomet. Nakon onoga što su trpili prošle sezone, zaslužili su malo smisla.