ROGER FEDERER, legendarni švicarski tenisač s 20 osvojenih Grand Slam naslova, izdvojio je petoricu najvećih igrača svih vremena. Tenis je kroz povijest imao mnoštvo zvijezda, od Borisa Beckera, Johna McEnroea i Björna Borga do Petea Samprasa i Andrea Agassija, a u novije vrijeme dominiraju Federer, Rafael Nadal i Novak Đoković. U aktualnoj generaciji ističu se Carlos Alcaraz i Jannik Sinner.
Mnoge je iznenadio Federerov prvi izbor. Izdvojio je Šveđanina Stefana Edberga, bivšeg prvog tenisača svijeta i šestostrukog Grand Slam pobjednika. Nakon njega na popisu se našao Becker. "Za mene je bilo važno imati svoje uzore, ljude koje sam želio slijediti i čije sam postere imao na zidu kod kuće", rekao je Federer za Tennis Gazette.
"Za mene je to bio Stefan Edberg, Šveđanin. Uvijek je išao na mrežu, igrao je elegantno i bio je najcool. Nakon njega Boris Becker. Oni su često igrali jedan protiv drugoga i uvijek sam ih gledao", dodao je Federer.
U nastavku se osvrnuo na eru u kojoj je i sam bio dio najvećih rivalstava s Nadalom i Đokovićem. Njih trojica činili su tzv. Veliku trojku tenisa. Đoković je trenutno rekorder s 24 Grand Slam naslova, Nadal ih ima 22, a Federer 20. Unatoč žestokim dvobojima, među njima vlada veliko međusobno poštovanje.
Sljedeći Federerov izbor bio je Pete Sampras, a nakon njega, očekivano, Nadal i Đoković. "Pete Sampras bio je idući, a onda, naravno, Rafael Nadal i Novak Đoković", rekao je Federer. Federer je tijekom karijere bio poznat po gracioznosti i mekoj igri, a i sam spada u najuži krug najvećih tenisača u povijesti.
Stefan Edberg simbol je klasičnog serve-and-volley tenisa. Šveđanin je karijeru gradio na iznimno čistom udarcu forhenda, preciznom prvom servisu i vrhunskom voleju, uz besprijekorno kretanje prema mreži.
Njegov stil nije se oslanjao na sirovu snagu, nego na tajming, osjećaj i pozicioniranje, što ga čini prirodnim uzorom igračima koji teže eleganciji i ekonomiji poteza. Upravo ta kombinacija estetike i učinkovitosti godinama je bila razlog zbog kojeg su ga igrači i navijači doživljavali kao mjeru teniske ljepote.
Edberg je osvojio šest Grand Slam naslova u singlu, po dva na Australian Openu, Wimbledonu i US Openu. U jednom je razdoblju bio prvi tenisač svijeta, a uz pojedinačne trofeje istaknuo se i u parovima te Davis Cupu, gdje je bio ključan u švedskim uspjesima.
Riječ je o igraču koji je dugo ostajao relevantan na svim podlogama, ali je najveći pečat ostavio na travi i betonu, gdje je njegov brzi ulazak na mrežu dolazio najviše do izražaja.
Rivalstvo s Borisom Beckerom obilježilo je kraj osamdesetih i početak devedesetih. Njihovi wimbledonski okršaji u tri uzastopna finala postali su dio teniske lektire i često se navode kao primjer stilske suprotnosti uz maksimalno uvažavanje.
Edberg i Becker gurali su jedan drugoga do granica, a njihovi mečevi, puni kratkih poena i briljantnih mrežnih razmjena, zorno pokazuju zašto se to razdoblje i danas spominje kao zlatno doba travnatog tenisa.
Edberg je bio i ostao sinonim korektnosti. Višestruki je dobitnik nagrade za fair-play, a ATP-ova nagrada za sportsku eleganciju nosi njegovo ime. Kao trener je surađivao s Federerom, dodatno utječući na njegove odluke u igri na mreži i agresivniji povratak.
Njegov pristup karijeri, posvećenost detaljima i karakter bez skandala učvrstili su reputaciju jednog od najuglađenijih i najutjecajnijih tenisača moderne ere, što objašnjava zašto ga je Federer instinktivno izdvojio na vrh svoje liste.