BORO PRIMORAC (71) jedna je od većih legendi u povijesti splitskog Hajduka. Stigao je u Hajduk 1978. iz Veleža, odigrao 283 utakmice i postigao 53 gola, a nakon bogate igračke karijere proveo je više od 20 godina u stručnom stožeru Arsenala. Na Poljud se vratio u kolovozu 2019. kao voditelj Akademije "Luka Kaliterna"
Sad je u mirovini, ali i dalje emotivno prati zbivanja oko svojih bivših klubova, Hajduka i Arsenala. Razne teme prokomentirao je u razgovoru za Dalmatinski portal kojeg možete pročitati OVDJE, a mi vam donosimo neke od najzanimljivijih izjava.
Primorac se s ponosom osvrće na svoj mandat u omladinskom pogonu Hajduka. "Vrlo sam zadovoljan s tim periodom. Zahvaljujem trenerima jer su dali sve od sebe. Proizveli smo i igrače za prvu momčad, radilo se. Imao sam povjerenje trenera, ali uvijek sam ih i štitio. Imali su mir raditi, vjerovao sam im, razgovarao s njima svaki tjedan, gledao sve utakmice", kaže Primorac.
Ističe kako su rezultati, poput onih u juniorskoj Ligi prvaka, bili plod sustavnog rada: "Bilo je i rezultata, nismo izgubili od Atletico Madrida, a sezonu kasnije smo prolazili pored Manchester Cityja, Borussije Dortmund, Milana… Nije to bilo sportsko čudo. Kod nas su djeca kvalitetno radila. Selekcije su bile dobre, a Dalmacija je puna talenata."
Kao najveći problem ističe osjetljivo razdoblje prelaska mladih igrača iz Akademije u prvu momčad: "Tu je prostor za koji dan-danas ne znam što je najbolje napraviti da ne izgubimo igrača u tom periodu. Jer bilo ih je za koje sam mislio da će postati najbolji u Hrvatskoj, ali su se malo pogubili. Primjerice, Vrcić, Antunović, Brnić, čak i Biuk… Ima ih još, mislio sam da će biti vrhunska razina, a još uvijek vjerujem da se mogu vratiti na taj kolosijek", iskren je Primorac.
Ipak, ističe i svijetle primjere: "Očekujem i da Sigur bude odličan igrač, kao Valverde. Ima motoriku, kapacitet da to radi, a sad i sreću da trener vjeruje u njega." Za Luku Vuškovića, kaže, nije iznenađen njegovim igrama: "Znao sam već onda kakav je on kapacitet. Iskreno, bojao sam se ozljeda, bilo je vrlo važno da prođe tinejdžerske godine bez povreda. A da je nevjerojatan talent, to se odmah vidjelo."
Kao voditelj Akademije suočio se s velikim infrastrukturnim problemima: "Nikako nisam imao adekvatne uvjete. Došao sam iz Arsenala, gdje smo imali 12 terena. Ovdje je omladinska škola imala jedan veliki teren s umjetnom travom te dva mala."
"Svi su imali bolje uvjete od nas, ne samo Dinamo, nego i Osijek, Zaprešić, Sesvete… Žao mi je zbog toga jer smo izgubili šest-sedam igrača kojima su otišli križni ligamenti. Sad je, doduše, Stobreč koliko-toliko rasteretio Akademiju, ali sve to skupa treba biti puno bolje", rekao je.
Upitan je o razdoblju kada je 2020. morao uskočiti kao privremeni trener prve momčadi. Otkrio je da ga je tadašnji predsjednik Lukša Jakobušić zamolio da preuzme na par kola dok ne dođe Matjaž Kek na mjesto trenera, koji je tada bio ozbiljna opcija.
To se na kraju nije realiziralo. Klupu je tad preuzeo talijanski stručnjak Paolo Tramezzani, Primorac se vratio radu u omladinskoj školi, a Kek je još godinama nastavio na klupi slovenske reprezentacije.
"Što se dogodi u obitelji, treba ostati u obitelji. Ne volim kada sve izlazi van. U Arsenalu ni moji doma nisu znali o čemu sam razgovarao s Arseneom Wengerom, a kamoli netko drugi. Sve je ostajalo u četiri zida", ističe.
"Ovdje bih održao sastanak, važna tema, nas šestorica, kasnije sve izađe u medijima. Vraćao sam se u prostoriju gledati snima li od negdje kamera. To je Hajdukov problem, otvorena pitanja rješavaju se na drugačiji način, ne treba sve davati van", zaključio je Primorac.