Hrvatska je u tranziciji najbolja na svijetu, ali organizacija šteka

UTAKMICA između Hrvatske i Makedonije je po svemu opravdala ulog kojeg je nosila. Jedna i druga reprezentacija su pokazale i dokazale da su najbolje u svojoj grupi i pošteno je bilo da baš one odigraju meč za poziciju broj 1. Ne možemo tvrditi da smo gledali neki vrhunski rukomet. Netko će mi možda i zamjeriti na ovome što ću reći, no i s jedne i s druge strane je u nekoliko navrata bilo početničkih pogrešaka.

 

 

Ipak, Hrvatska je večeras opravdala ulogu favorita, pokazala je da se iz utakmice u utakmicu diže, da igra sve bolje. Svi znaju da je Duvnjak pokretačka mašina Hrvatske, no Goluža je večeras imao raspoložen sastav koji je kompenzirao činjenicu da je Domagoj dobrim dijelom susreta nije bio u svojem najboljem izdanju. Tranzicija u igri Hrvatske bila je fantastična. Kontru i polukontru Hrvatske Makedonci nisu mogli pratiti, a onog trenutka kad se i Duvnjak probudio bilo je jasno da je ova priča za Makedonija završena.

 

 

U svakom slučaju, čestitam i jednima i drugima. Makedoncima na odličnom plasmanu, a Hrvatskoj na opravdavanju uloge favorita i osvojenom prvom mjestu koje joj garantira Brazil, koji je ipak lakša prepreka od Slovenije. Međutim, svi mi koji pratimo rukomet, a posebno stručni stožer hrvatske reprezentacije moraju znati da Brazilci neće biti mačji kašalj. Zaboravite to. Njihov rukomet se strašno digao i užasno mi se sviđa kako igraju i oni i Argentinci. Naravno, budu li ušli ozbiljno u susret te budu li odigrali kako treba, Hrvatska je apsolutni favorit, no opreza nikad nije dosta. Jedan loš dan, protivnikova fantastična partija, možda i koja odluka sudaca, i ispadaš. Uvjeren sam da se to neće dogoditi jer je Hrvatska preiskusna momčad, a s druge strane, znam i da Goluža neće tolerirati ono ''lako ćemo''.

 

 

Hrvatska je svoje rezultate na ovom turniru ostvarila kontrom i polukontrom. Nije to bio brzi centar, nego klasična vrhunska tranzicija. Za obranu ne mogu reći da je bila sjajna, koliko je Alilović u nekim trenucima dobro branio, a to se onda jako brzo pretvara u golove. Hrvatska je u tom segmentu bez sumnje najbolja na svijetu. Organizirani napad na postavljenu obranu najslabiji je dio u igri hrvatske. Međutim, količina golova iz kontre i polukontre kompenzira i te slabosti. Ipak, uvjeren sam da će se u sljedećim utakmicama i taj dio u igri Hrvatske podizati na jedan viši nivo te da će igrači u one najvažnije utakmice doći i spremni i, što je najvažnije, odmorni. 

 

Veseli me današnja partija Bičanića. Sve do danas mi se činilo da Hrvatska igra bez dva vanjska igrača, i bez lijevog i bez desnog. Sve je padalo na Duvnjaka, a on ne može sve sam. Danas se to rasteretilo i vidjeli smo kako je sve bilo lakše. Ipak, mora i Kopljar proraditi, to je neophodno. Što se tiče Stepančića, on je još premlad, a i čini mi se da nema ni dovoljno kredita kod Goluže. S druge strane, Slišković je sam sebe eliminirao nekim nepotrebnim isključenjima i greškama u obranu i to ga je koštalo neke zapaženije role u napadu.

 

 

Problem je što se i Kopljar i Bičanić prečesto i nepotrebno guraju u sredinu. Takvu igru ozbiljne ekipe neće opraštati. Danas to čak i nije izgledalo toliko loše u napadu. Bilo je tu kombinatorike, križanja, izrađenih akcija, posebno u nastavku susreta, no čini mi se da fali onaj završni mat potez. Hrvatska nema više jednog Lackovića i Metličića, koji su bili sposobni iz ničega s devet ili deset metara zabijati, no što je tu je, igraju ovi momci koji su tu i od njih treba izvući maksimum. Ponavljam, možda umjetnički dojam i nije na nekom visokom nivou, no ako uzmemo sve segmente rukometne igre u obzir – obrana, tranzicija, postavljeni napad i povratak – Hrvatska zaslužuje visoku ocjenu.

 

Također, mišljenja sam da ova reprezentacija Hrvatske neće upadati u neke crne rupe, kao što joj se događalo na nekim prijašnjim turnirima. Uvjeren sam da su i Goluža i igrači naučili neke stvari iz prijašnjih natjecanja te da će se na kraju naći na pobjedničkom postolju. Hoće li to biti zlatna medalja ili neka druga, ne znam, no svaka medalja je sjajan rezultat.

 

 

Ne želim ulaziti u to zbog čega Renato Sulić nije u ovoj reprezentaciji, no šteta, jer jedan takav igrač zlata bi vrijedio Hrvatskoj. Vori više ne može sam igrati cijelu utakmicu i u napadu i u obrani. Godine su tu, a to je bilo vidljivo i protiv Makedonije da u obrani teško može zaustaviti pivota kad ovaj s njim ostane jedan na jedan.

 

Čini mi se da je ovo prvenstvo za Brozovića neka vrsta nagradnog putovanja. Dobio je neke minute protiv Irana, ali u ozbiljnim utakmicama na njega se ne računa. Musa je dobar igrač, ali on je u prvom redu obrambeni igrač, koji tu rolu igra i u svojem klubu. Samo nadam da na kraju nećemo kukati i žaliti zbog Sulića. Ipak, ovim momcima treba pružiti podršku. Opravdali su ulogu favorita, skinuli su sa sebe taj pritisak i sad imaju nekoliko dana odmora (protiv BiH će to biti jedna revijalna utakmica) uoči onog najvažnijeg.

 

 

Žao mi je jedino što je ispala BiH, posebice jer je pri kraju susreta s Tunisom imala rezultat koji bi ju odveo dalje, no eto, šteta. No, pokazalo se da sam bio poprilično precizan u prognozama koje sam dao prije turnira. Rekao sam da će poredak reprezentacija u ''hrvatskoj'' grupi biti ovakav, jedino nisam bio siguran tko će kao četvrti ići dalje, Bosna ili Tunis. Također, prognozirao sam da Dance ne vidim u ulozi favorita, a partije koje su pružili na ovom turniru sugeriraju da sam bio u pravu. Njemačku i Island, koji su na mala vrata upali na ovo prvenstvo, istaknuo sam kao moguća iznenađenja i bio sam u pravu.

 

Što se tiče Švedske, premda u svojoj grupi izgledaju goropadno, uvjeren sam da je to samo privid, jer oni su u grupi, a to tvrdim iz iskustva, s bezličnim reprezentacijama, na kojima nije problem se iživljavati. Vidjet ćete kad im na megdan dođu prave i ozbiljne ekipe kako će to izgledati. Međutim, drago mi je da se Švedski rukomet digao. Nakon one slavne generacije, koja je bila jedna od najboljih svih vremena, njih nije bilo nigdje. A jaka i konkurentna Švedska nužno je potrebna svjetskom rukometu.