Prirodno je željeti bliskost s vlastitim djetetom. U tome nema ništa loše. No postoji važna razlika između toplog, podržavajućeg odnosa i prijateljstva bez jasnih granica. Roditeljska uloga traži ravnotežu, i ponekad znači postavljanje ograničenja, čak i kada bi vam bilo draže da ste "najbolji prijatelji", piše Psychology Today.
Biti najbolji prijatelj s djetetom može zvučati privlačno. To znači dijeliti tajne, razgovarati bez zadrške i provoditi puno vremena zajedno. Međutim, takav odnos nosi rizike. Roditelj koji dijeli previše osobnih problema, poput financijskih poteškoća, ljubavnih veza ili vlastitih emocionalnih kriza, može nenamjerno staviti prevelik teret na dijete.
Djeci je potrebna jasna struktura i osjećaj da znaju tko je "odrasla osoba" na koju se mogu osloniti. Kada smo s djecom u ravnopravnom odnosu, gubi se hijerarhija koja im pruža sigurnost. Roditelj je jedina osoba u životu djeteta koja je tu bez obzira na sve, a tu ulogu ne može zamijeniti nijedan prijatelj.
Često želja za prijateljstvom s djetetom više govori o roditelju nego o djetetu. Možda želite izbjeći sukobe, osjećati se voljeno ili nadoknaditi vlastita loša iskustva iz djetinjstva. Možda nemate dovoljno vlastitih prijatelja pa bliskost tražite u odnosu s djetetom.
Ako se prepoznajete u tome, zapitajte se:
Bliskost i zabava s djetetom nisu problem sve dok postoje granice. To znači:
Roditelj je osoba koja pruža temelje sigurnosti i smjernice u odrastanju. Ako tu ulogu odradite kako treba, jednog dana dijete vas može izabrati i kao svog najboljeg prijatelja, ali tada će to biti njegov izbor, a ne vaša odluka.