USRED postporođajnog vremena, neprospavanih noći, oporavka, prilagođavanja novom rasporedu i učenja prepoznavanja znakova koje vam vaša beba šalje, postoje trenuci kad bi se novopečena mama mogla zapitati koliko će dugo moći izdržati taj tempo. Srećom, upravo u to vrijeme novorođenče joj uputi svoj prvi pravi osmijeh.
Za mnoge majke je to iskustvo koje pamte cijelog života, ali i koje im pomaže da prežive dan te im daje motivaciju za dalje.
Dayna M. Kurtz, psihoterapeutkinja iz New Yorka i autorica knjige Mother Matters: A Holistic Guide to Being a Happy, Healthy Mom, potvrđuje da to često susreće i u praksi.
"Jedna majka s kojom sam radila prepričala je svoje iskustvo prvog osmijeha njezinog djeteta. Osam tjedana poslije porođaja bila je iscrpljena i na rubu snaga, ali sjeća se kako se njezino dijete široko nasmiješilo neposredno prije noćnog hranjenja. U tom su je trenutku svladali neizmjerna radost i olakšanje i prvi put je osjetila stvarnu povezanost sa svojim sinom", prepričala je Kurtz.
Pa što je toliko posebno u bebinom osmijehu da on može toliko jako utjecati na majku? Može li se to sve pripisati hormonima? Možda proizlazi iz nagona preživljavanja koji povezuju novorođenče s njegovom majkom? Ili se nešto više događa u našem mozgu?
Još 2008. godine znanstvenici iz Houstona su objavili istraživanje na tu temu. Njihova studija What's in a Smile? Maternal Brain Responses to Infant Facial Cues je proučavala MRI snimke 26 žena dok su promatrale fotografije dojenčadi koja se smiju, plaču ili su njihova lica neutralna. Fotografije su prikazivale njihovo dijete te nepoznato dijete slične nacionalnosti, odjeveno u sličnu odjeću i fotografirano u sličnom položaju. Na svakoj fotografiji beba je izražavala drugačiju emociju kroz jedan od tri izraza lica: sretan, neutralan ili tužan. Istraživači su pratili promjenu moždane aktivnosti majke kroz izmjenjivanje fotografija vlastitog djeteta i nepoznatog djeteta.
"Kad majke prvi put vide lice vlastitog djeteta, čini se da se aktivira opsežna moždana mreža u kojoj se afektivne i kognitivne informacije mogu integrirati i usmjeriti prema motoričkim ili bihevioralnim ishodima", napisali su autori studije.
Pogled na osmijeh ili plač djeteta potiče područja mozga koja tjeraju majku na djelovanje, bilo da je riječ o pružanju utjehe, brizi ili milovanju i igri s djetetom. Također, kada se dijete smije, u majčinom mozgu se oslobađa dopamin, kemikalija zadovoljstva. Za primjer, druge aktivnosti koje izazivaju porast dopamina uključuju jedenje čokolade, vođenje ljubavi ili korištenje opojnih sredstava. Dakle, drugim riječima, osmijeh djeteta može biti jednako snažan kao i druga iskustva koja izazivaju osjećaj zadovoljstva.
Kako kaže dr. sc. Aurélie Athan, direktor Laboratorija za reproduktivnu i majčinsku psihologiju, sve to se događa s razlogom, odnosno takva moždana reakcija postoji kako bi motivirala majku da uspostavi pozitivnu povezanost s djetetom, piše Mother.ly.