Odgoj djece koja su sretna, ispunjena i samostalno motivirana za uspjeh ne zahtijeva strogu kontrolu, već povjerenje i manje brige, tvrdi neuropsiholog William Stixrud. Prema njegovim riječima, roditelji koji dopuštaju djeci da donose vlastite odluke, uz podršku i savjete, ne samo da smanjuju vlastiti stres, već i pomažu djeci da izgrade samopouzdanje i unutarnju motivaciju.
Stixrud je u podcastu Raising Good Humans objasnio da prepuštanje kontrole djeci može biti izazovno jer roditelji često osjećaju potrebu da upravljaju svakim aspektom njihovih života. Međutim, istraživanja pokazuju da autonomija kod djece i tinejdžera jača njihovu želju za učenjem, isprobavanjem novih stvari i postizanjem ciljeva.
Za roditelje koji se bore s idejom o davanju veće slobode, Stixrud predlaže male korake. Dopustite djeci da odlučuju o jednostavnim stvarima, poput odabira odjeće za školu ili kućnih poslova. Pohvalite ih za dobre odluke kako biste im pomogli izgraditi samopouzdanje. "Zamislite se kao konzultanta - nudite savjete, ali ih ne namećete", savjetuje on.
Kako djeca rastu, uključujte ih u ozbiljnije odluke, poput potrebe za dodatnom nastavom ili planiranja budućih ciljeva. Razgovarajte s njima o njihovim željama i ambicijama te zajedno razmatrajte opcije. "Vaša misija nije osigurati da djeca ispune određene standarde, već im pomoći da otkriju tko žele biti i kako ostvariti život kakav žele", naglašava Stixrud.
Umjesto svađa oko domaćih zadaća ili obveza, Stixrud predlaže miran, ali čvrst pristup koji pokazuje bezuvjetnu ljubav. Primjerice, rečenica poput "Previše te volim da bih se svađao oko zadaće" podsjeća djecu na važnost odgovornosti, ali i na to da vaša ljubav ne ovisi o njihovim postignućima. Povezanost s djetetom, kaže Klein, ključna je za razvoj samopouzdanja i moralnih vrijednosti.
Preveliki pritisak na ocjene ili postignuća može dovesti do nezdravog perfekcionizma ili otpora djece. Stixrud savjetuje roditeljima da djeci objasne kako sreća ne dolazi samo od vanjskog uspjeha, već od smislenih odnosa i unutarnje ispunjenosti. "Razgovarajte s djecom o tome što ljude čini sretnima – to nisu samo postignuća, već veze s drugima", kaže on.
Roditeljska zabrinutost za budućnost djece prirodna je, ali može negativno utjecati na njihovo samopouzdanje. Stixrud naglašava važnost smirene prisutnosti: "Mir je zarazan." Iako je teško eliminirati brigu, roditelji koji pokazuju smirenost stvaraju dom kao sigurno utočište, što djeci daje snagu da se suoče s izazovima.
Davati djeci slobodu ne znači dopustiti im da rade što god žele. Stixrud pojašnjava da odgoj samostalne djece uključuje postavljanje zdravih granica i poticanje na odgovornost, čak i kada se djeci nešto ne radi. Ključno je podržati ih u obavljanju važnih zadataka uz razumijevanje i motivaciju, a ne prisilu.
Ovaj pristup ne samo da olakšava život roditeljima, već i priprema djecu za samostalan i uspješan život. "Cilj je da djeca preuzmu kontrolu nad svojim životom prije nego što napuste dom", zaključuje Stixrud, podsjećajući da je povjerenje temelj za njihovu sreću i uspjeh.