Nedostatak ljubavi i emocionalne sigurnosti u djetinjstvu može ostaviti značajne posljedice u odrasloj dobi. Kada dijete ne osjeti da je voljeno, prihvaćeno i emocionalno viđeno, u odrasloj dobi može razviti određene obrasce ponašanja koji često nemaju vidljiv uzrok, ali proizlaze upravo iz tog ranog iskustva. Psiholozi ističu da ove osobine nisu znakovi slabosti, već obrambeni mehanizmi koji su nekad služili kao način preživljavanja.
Ljudi koji nisu osjetili bezuvjetnu ljubav kao djeca često imaju problema s povjerenjem. Boje se da će biti iznevjereni, napušteni ili povrijeđeni pa oprezno pristupaju novim odnosima i rijetko se u potpunosti otvaraju drugima.
Stručnjaci navode da mnogi od njih u odrasloj dobi razvijaju potrebu da stalno ugađaju kako bi bili prihvaćeni. U djetinjstvu su možda naučili da ljubav dolazi samo ako su "dobri", tihi ili poslušni - pa i kao odrasli stavljaju tuđe potrebe ispred svojih.
Zbog manjka sigurnosti i emocionalne validacije, ljudi koji nisu dobili dovoljno ljubavi u djetinjstvu nerijetko imaju problema s postavljanjem zdravih granica. Boje se da će povrijediti druge ili da će biti odbačeni ako kažu "ne".
Razni terapeuti primjećuju da osobe koje su odrasle bez dovoljno nježnosti i podrške često sumnjaju u vlastitu vrijednost. Iza vanjske prilagodbe može se kriti duboko uvjerenje da nisu dovoljno dobri ili da moraju stalno nešto dokazivati.
U okruženju gdje emocije nisu bile prihvaćene ili su bile ignorirane, djeca uče potiskivati osjećaje. Kasnije im postaje teško prepoznati vlastite emocije, a još teže ih izraziti ili podijeliti s drugima.
Iako možda čeznu za ljubavlju, bliskost im djeluje kao prijetnja. Psiholozi objašnjavaju da se kod takvih osoba aktivira unutarnji strah da će, ako se previše približe, ponovno biti povrijeđeni ili odbijeni – kao nekad.
Ljudi koji nisu dobili dovoljno ljubavi u djetinjstvu često ne znaju da se na tim posljedicama može raditi, ali prvi korak je njihovo prepoznavanje.