Zlatno dijete često je produžetak narcisoidnog roditelja. Ono postaje utjelovljenje savršenstva, "dobro" ili "posebno" dijete koje odražava sve poželjne osobine roditelja. Takvo dijete se od malena uči da mora težiti izvrsnosti, onako kako to roditelji zamišljaju.
Jedno istraživanje objavljeno u International Journal of Psychology & Psychological Therapy pokazalo je da je narcizam roditelja povezan s depresijom i anksioznošću kod djece, a taj odnos posreduje način na koji su roditelji odgajali dijete. Granice između roditelja i djeteta postaju nejasne, a dijete nikada ne razvije vlastiti osjećaj identiteta. Tako nastaje zlatno dijete.
Zlatno dijete vjeruje da je posebno, ali ne može u sebi pronaći pravi razlog zašto. U dubini duše čezne da bude prihvaćeno onakvo kakvo jest, sa svojim manama i slabostima, umjesto da bude hvaljeno zbog idealizirane slike koju ne može uistinu doseći.
Evo koje rijetke osobine, prema psihologiji, karakteriziraju zlatno dijete.
Zlatno dijete često odražava ambicije narcisoidnog roditelja. Ono je izrazito natjecateljski nastrojeno i uvijek želi biti najbolje. U takvim obiteljima djeca se često uspoređuju i potiču na natjecanje.
Zlatno dijete spremno je riskirati kako bi uvijek bilo najbolje. Njegovo samopouzdanje ovisi o vanjskim priznanjima: uspjesima, pohvalama i titulama. To potvrđuje i istraživanje iz 2016. godine koje se bavilo traumatskim posljedicama koje narcisoidni roditelji ostavljaju na razvoj identiteta djece.
Dok se mnoga djeca opiru učenju, zlatno dijete uživa u školi i svim natjecanjima. Škola mu je omiljeno mjesto, a natjecateljske situacije izazov u kojem se snalazi najbolje.
Zbog toga često postaje omiljeno u razredu, učitelji ga hvale, a vršnjaci ga doživljavaju kao uzor. Nerijetko i pomaže prijateljima u učenju.
Većina djece se suprotstavlja kada ih se kontrolira, ali zlatno dijete roditeljska pravila doživljava kao apsolutna. Ne preispituje roditeljske odluke i često žrtvuje vlastite želje da bi zadovoljilo očekivanja roditelja.
Studija Američkog psihološkog udruženja pokazala je da takav stil odgoja djeci onemogućuje razvoj samostalnosti i otežava emocionalno odvajanje, osobito kada napuste dom.
Za zlatno dijete videoigre i televizija nisu prioritet. Više voli aktivnosti koje ga razvijaju: čitanje, sport, sviranje, slikanje ili druge kreativne hobije.
Zlatno dijete često privlači pažnju. Vješto komunicira, zna uvjeriti druge, ali i oprezno bira informacije koje prihvaća. Vješto je u sportovima i igrama na otvorenom.
Jedno istraživanje iz 2021. godine istaknulo je kako narcisoidni stil roditeljstva može utjecati na društveni razvoj djeteta, uključujući ponašanje izbjegavanja i strategije nošenja sa stresom.
Zlatno dijete vjeruje da je posebno i često se vidi iznad drugih. Zbog toga teško podnosi kritiku, postaje preosjetljivo i brzo se povlači kad mu se uputi kritika ili mu se prigovori.
Od malena zlatno dijete želi da sve bude savršeno: uredna odjeća, hrana kakvu voli, soba u savršenom redu, a domaće zadaće bez ijedne greške.
Kada ne uspije doseći vlastita nerealna očekivanja, frustrirano je. Studija iz 2017. godine ukazuje da emocionalna ucjena i uskraćivanje ljubavi mogu stvoriti dva tipa perfekcionizma, samokritični i narcisoidni.
Zlatno dijete može izvana djelovati savršeno. Tko ne bi želio takvo dijete - puno vrlina, uvijek spremno udovoljiti? Ali iza te savršene slike krije se krhka osobnost. Kako odrastaju, ova djeca često imaju teškoće s pronalaženjem vlastitog identiteta. Teško donose odluke i ne snalaze se kad se suoče s izazovima.
Zdravi roditelji stvaraju odnos s djetetom temeljen na empatiji, razumijevanju i otvorenosti. Ne koriste kritike, sramoćenje, emocionalnu ucjenu ni manipulaciju jer takav pristup stvara nesigurnu, tjeskobnu i potisnutu djecu.
Jedno istraživanje o pozitivnim učincima privrženog roditeljstva pokazalo je da djeca koja imaju siguran odnos s roditeljima bolje razvijaju socijalne vještine i lakše se nose sa školskim i životnim izazovima.
Psihološko-emocionalni problemi zlatnog djeteta u odrasloj dobi mogu uključivati:
Ovisi o tome koliko je otporno dijete, ali da, može. Zlatno dijete često se oblikuje kao preslika roditelja. Iako dobiva najviše pažnje, istodobno upija emocionalne rane.
Ovo su posljedice roditeljskog favoriziranja. Gotovo svaka obitelj ima zlatno dijete, a taj status ne utječe samo na njega već i na njegovu braću, sestre i ostale članove obitelji.
Kao roditelj, najmanje što možete učiniti jest omogućiti djetetu prostor za samostalnost i izražavanje.
Za kraj, vrijedi zapamtiti riječi njemačko-američkog psihoanalitičara Erika Eriksona: "Roditelji ne trebaju samo postavljati zabrane i dopuštenja, moraju djetetu prenijeti duboko, gotovo tjelesno uvjerenje da ono što rade ima smisla."