Samopouzdanje djeteta gradi se kroz svakodnevne interakcije s roditeljima. Iako većina roditelja želi najbolje za svoju djecu, neke uobičajene navike mogu nenamjerno narušiti djetetovu vjeru u sebe. Dakle, prema raznim stručnjacima i psiholozima, prepoznavanje i izbjegavanje ovih ponašanja ključno je za razvoj zdravog samopouzdanja kod djece.
Roditelji koji neprestano ispravljaju svaku djetetovu pogrešku, čak i s dobrim namjerama, mogu kod djeteta izazvati osjećaj da nikada nije dovoljno dobro. Psiholog Jeffrey Bernstein ističe da takvo ponašanje može dovesti do toga da se dijete osjeća nesposobnim i obeshrabrenim, što negativno utječe na njegovo samopouzdanje i samopoštovanje.
Roditelji koji koriste psihološku kontrolu, poput manipulacije krivnjom ili uskraćivanja ljubavi, mogu ozbiljno narušiti djetetovo samopouzdanje. Djeca koja doživljavaju visoku razinu psihološke kontrole roditelja često razvijaju niže samopouzdanje i osjećaj manje vrijednosti.
Uspoređivanje djeteta s braćom, sestrama ili vršnjacima može stvoriti osjećaj inferiornosti i nesigurnosti. Kada roditelji često ističu kako je neko drugo dijete uspješnije, mirnije ili sposobnije, dijete može početi vjerovati da nije dovoljno dobro onakvo kakvo jest. Takve usporedbe ne motiviraju, već kod mnoge djece izazivaju osjećaj srama i sumnju u vlastitu vrijednost. Umjesto da se dijete osjeća potaknuto na rast, ono može razviti osjećaj odustajanja, posebno ako ima dojam da nikada neće ispuniti očekivanja.
Kada roditelji ne prepoznaju ili umanjuju emocije djeteta, ono može steći dojam da njegovi osjećaji nisu važni ili da s njima nešto nije u redu. Ako se djetetove emocije redovito ignoriraju ili ismijavaju, dijete može naučiti potiskivati ono što osjeća, što s vremenom smanjuje njegovo povjerenje u vlastite doživljaje i otežava razvoj zdravog samopouzdanja.
Naravno, roditelji ne moraju biti savršeni - ali promjena ovih svakodnevnih navika može dugoročno imati snažan i pozitivan utjecaj na djetetovu vjeru u sebe.