Roditeljstvo u suvremenom društvu podrazumijeva brojne izazove, ali i sve više stručnih saznanja o tome što djeci doista pomaže u razvoju zdravih emocionalnih temelja. Među najučinkovitijim alatima koje roditelji imaju na raspolaganju su pitanja. Točnije, tri konkretna pitanja koja, prema mišljenju psihologa, mogu imati snažan pozitivan utjecaj na emocionalnu stabilnost djeteta.
Stručnjaci za razvoj djece naglašavaju da svakodnevni razgovori, posebno oni u kojima roditelj pokazuje iskreno zanimanje za emocionalno stanje djeteta, pomažu u stvaranju sigurnog odnosa i potiču razvoj emocionalne inteligencije. Istraživanja psihologa Johna Gottmana, jednog od najcjenjenijih autoriteta u području obiteljskih odnosa, pokazala su da tzv. "emotion coaching", roditeljski stil koji uključuje prepoznavanje, imenovanje i zajedničko rješavanje emocija, dugoročno doprinosi većoj emocionalnoj stabilnosti i otpornosti djece.
Slijede tri pitanja koja, prema rezultatima više studija, mogu imati ključnu ulogu u izgradnji emocionalno zdravog odnosa između roditelja i djeteta.
Pitanje koje se na prvi pogled može činiti jednostavnim zapravo ima duboko značenje. Potiče dijete da prepozna i imenuje vlastite emocije, što je prvi korak u razvoju emocionalne pismenosti. Umjesto uobičajenih pitanja poput "kako je bilo u školi", ovakav pristup stavlja naglasak na emocionalno iskustvo, a ne samo na događaje.
Stručnjaci preporučuju da roditelji, posebno kod mlađe djece, koriste konkretne primjere kako bi potaknuli razgovor. Primjerice, "Jesi li danas bio sretan, tužan, uzbuđen?" Na taj način djeca lakše uče prepoznati nijanse osjećaja i govoriti o njima bez srama ili nelagode.
Postavljanjem ovoga pitanja roditelj šalje poruku da je u redu govoriti o poteškoćama i da neuspjesi nisu nešto čega se treba sramiti. Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju priliku otvoreno govoriti o izazovima razvijaju višu razinu otpornosti i lakše se nose sa stresom.
Roditelj koji redovito postavlja ovo pitanje pomaže djetetu da uspostavi zdrav odnos prema neugodnim emocijama i situacijama, uči ga kako ih prepoznati, razumjeti i postupno naučiti njima upravljati.
Ovo pitanje otvara prostor za ono što često ostaje neizrečeno. Djeca ponekad imaju brige, strahove ili neugodne doživljaje koje ne znaju sama pokrenuti u razgovoru. Kada im roditelj ponudi mogućnost da govore bez pritiska, čak i ako ne znaju točno kako započeti, stvaraju se temelji za međusobno povjerenje i osjećaj sigurnosti.
Prema analizi objavljenoj u časopisu BMC Pediatrics, roditelji koji komuniciraju na otvoren, empatičan i nenametljiv način pridonose smanjenju emocionalnih i ponašajnih problema kod djece te potiču razvoj socijalnih vještina i samopouzdanja.