Roditeljstvo je kompleksan i emocionalno zahtjevan zadatak, a granica između brižnosti i pretjerane zaštite često može biti nejasna. Razni psiholozi i stručnjaci za razvoj djece i obiteljsku dinamiku ističu da majke koje su previše zaštitnički nastrojene često djeluju iz dobre namjere, ali njihove reakcije mogu ograničiti djetetovu samostalnost i emocionalni razvoj. Iako je zaštita prirodan instinkt, pretjerano zaštitničko ponašanje najčešće je povezano s određenim osobinama koje se ponavljaju. Evo o kojim je osobinama riječ.
Pretjerano zaštitničke majke često imaju duboko ukorijenjen strah da će se njihovu djetetu nešto dogoditi - čak i u svakodnevnim, bezopasnim situacijama. Njihova potreba za kontrolom nad djetetovim okruženjem proizlazi iz vlastitog osjećaja nesigurnosti i zabrinutosti, pokazuju studije.
Majke s ovim obrascem ponašanja rijetko vjeruju drugim odraslima da mogu brinuti o njihovu djetetu "na pravi način". Bilo da je riječ o učiteljima, članovima obitelji ili drugoj djeci, često osjećaju da jedino one znaju što je najbolje za njihovo dijete, potvrdila su istraživanja iz 2011. godine.
Pretjerano zaštitničke reakcije mogu biti povezane s vlastitim traumama, nepravdama iz djetinjstva ili osjećajem zanemarenosti. U pokušaju da svojoj djeci pruže sve što one nisu imale, nesvjesno stvaraju zatvoren i previše kontroliran prostor.
Kod nekih majki postoji duboka potreba da ostanu najvažnija figura u životu svog djeteta. One teže tome da dijete uvijek ovisi o njima, što može uključivati miješanje u svakodnevne zadatke, rješavanje problema umjesto djeteta i otežavanje procesa odvajanja.
Prepoznavanje ovih obrazaca i osobina prvi je korak prema stvaranju zdravijeg odnosa u kojem dijete može rasti uz podršku, ali i vlastitu slobodu.