Roditeljstvo je jedan od najzahtjevnijih zadataka koje čovjek može imati. U svakodnevnoj borbi za mir u kući, mnogi roditelji popuste djeci, misleći da čine pravu stvar. No upravo tada, i najčešće iz dobre namjere, stvaraju navike koje djetetu dugoročno mogu više štetiti nego koristiti.
Djeca kojoj se sve dopušta često ne razviju ključne životne vještine, poput odgovornosti, strpljenja i suočavanja s razočaranjem. Što se ranije postave granice, veće su šanse da dijete izraste u emocionalno stabilnu i odgovornu osobu. U nastavku donosimo najčešće pogreške koje mogu dovesti do razmaženosti.
Roditeljima je teško reći "ne", posebno kada dijete počne plakati ili se ljuti. No stalno popuštanje šalje poruku da pravila ne vrijede i da se sve može dobiti bez truda. Djeca tako ne uče što znači strpljenje ni kako se nositi s razočaranjem. Odrasla osoba koja ne zna prihvatiti odbijanje teško će se snaći u stvarnom životu.
Pohvaliti dijete kada se potrudi je važno, ali hvaliti svaki pokušaj bez stvarnog zalaganja može stvoriti iskrivljenu sliku o životu. Ako dijete uvijek bude nagrađeno samo zato što se pojavilo, naučit će da trud nije važan. Takav pristup često stvara strah od neuspjeha i obeshrabruje dijete kada se suoči s izazovom.
Neki roditelji smatraju da prisilne isprike nemaju smisla pa ih jednostavno preskoče. No isprika nije samo riječ, već lekcija o empatiji, odgovornosti i poštovanju drugih. Najbolji način da dijete nauči reći "oprosti" jest da vidi kako to čine njegovi roditelji.
Ako dijete nikad ne pere suđe, ne slaže krevet ili ne posprema igračke, šalje mu se poruka da netko drugi uvijek mora obaviti posao umjesto njega. Kućanski poslovi djecu uče odgovornosti, samostalnosti i osjećaju zajedništva. Osim toga, pridonose boljoj organizaciji i koncentraciji.
Mnogi roditelji će djetetu kupiti igračku samo da prestane plakati u trgovini. To je razumljivo, ali dugoročno štetno. Dijete tako uči da će vikom i suzama dobiti što god poželi. Umjesto toga, treba ga naučiti kako se smiriti i izraziti osjećaje na primjeren način.
Dijeljenje nije urođena vještina. Ako djeca kod kuće ne uče dijeliti igračke, pažnju ili vrijeme, teško će razumjeti kako njihovi postupci utječu na druge. Dijeljenje gradi empatiju i pomaže u stvaranju zdravih odnosa.
Roditelji često misle da djecu treba štititi od teških tema. No život nosi izazove, a djeca ih ne mogu naučiti rješavati ako o njima nikad ne razgovaraju. Primjereni razgovori o emocijama, smrti, razvodu ili nepravdi pomažu im da se lakše snađu kad se s time suoče.
Laganje je dio dječjeg razvoja, ali ne smije ostati nekažnjeno. Ako dijete vidi da može lagati bez posljedica, neće naučiti važnost iskrenosti. U zdravom odnosu povjerenje je temelj, a ono se gradi upravo kroz poštenje.
Ako se djetetu sve kupuje bez objašnjenja, ono neće razviti osjećaj za vrijednost novca. Učenje o štednji, odgađanju zadovoljstva i odgovornoj potrošnji ključno je za kasniji život. Djeca koja od malih nogu imaju kontakt s osnovnim financijskim pojmovima lakše upravljaju novcem kao odrasli.
Mnogi roditelji pokušavaju zabaviti dijete u svakom trenutku, ali dosada nije neprijatelj. Upravo iz nje nastaje kreativnost, mašta i samostalnost. Dijete koje zna što učiniti kad mu je dosadno razvija bogat unutarnji svijet.
Tableti i telefoni postali su brza rješenja za umirivanje djece. No prekomjerno vrijeme pred ekranima povezuje se s emocionalnim poteškoćama, lošim snom i manjkom društvenih vještina. Umjesto toga, djeci treba ponuditi igru na otvorenom, čitanje i zajedničko provođenje vremena.