Navike roditelja koje ohrabruju tinejdžere da razgovaraju o svojim problemima

ADOLESCENCIJA je razdoblje intenzivnih tjelesnih, emocionalnih i socijalnih promjena. Tinejdžeri postupno traže veću neovisnost, ali im je i dalje iznimno važna blizina i podrška roditelja. Kada roditelji razviju određene navike, veća je vjerojatnost da će adolescenti otvoreno govoriti o svojim brigama, problemima i osjećajima. U nastavku donosimo četiri navike koje se u stručnoj literaturi najčešće izdvajaju kao ključne za izgradnju povjerenja.

Aktivno slušanje bez kritiziranja i osuđivanja

Ova navika podrazumijeva da roditelji djetetu posvete potpunu pozornost dok razgovara s njima. Ne prekidaju ga, ne osuđuju i ne donose zaključke prije nego što čuju cijelu priču. Ako tinejdžeri osjećaju da će biti kritizirani ili ismijani, nerijetko će šutjeti ili skrivati važne informacije. Stručnjaci ističu da aktivno slušanje smanjuje otpor, stvara osjećaj sigurnosti i potiče iskren razgovor.

Kako primijeniti u praksi:

• Kada dijete počne govoriti, treba odložiti mobitel ili isključiti televizor kako bi mu se pokazala potpuna pozornost.
• Umjesto pitanja: "Zašto si to učinio?", korisnije je pitati: "Kako si se tada osjećao?" ili "Što ti je prolazilo kroz glavu?".
• Potrebno je potvrditi osjećaje ("Razumijem da ti je to bilo teško"), čak i kada se ne dijeli isto mišljenje.

Stvaranje sigurnog emocionalnog prostora

Roditelji trebaju pokazati da dijete može slobodno izraziti svoje sumnje, strahove i neuspjehe, bez straha od odbacivanja ili ismijavanja. Emocionalna sigurnost temelj je povjerenja. Kada tinejdžer osjeti da će biti prihvaćen i onda kada griješi, veća je vjerojatnost da će se otvoriti. Suprotno tome, kritiziranje ili omalovažavanje može ga potaknuti na šutnju.

Kako primijeniti u praksi:

• Treba izbjegavati vrijeđanje i uspoređivanje s drugima.
• Kada dijete prizna da mu je nešto teško, važno je pružiti podršku: "Vidim da ti je to izazovno, hvala ti što si to rekao."
• Potrebno je jasno dati do znanja da je u obitelji dopušteno govoriti o svim emocijama – i ugodnima i neugodnima.

Dosljednost u ponašanju i poštivanje obećanja

Djeca najbolje uče primjerom. Kada se roditelji drže onoga što su rekli, bilo da je riječ o ispunjenju obećanja ili pridržavanju jasnih, predvidljivih i poznatih pravila, takvo ponašanje prenosi se i na djecu. Ako roditelji često mijenjaju stavove ili ne ispunjavaju obećanja, adolescenti mogu izgubiti povjerenje jer ne znaju na što se mogu osloniti. Dosljednost šalje jasnu poruku: "Možeš računati na mene."

Kako primijeniti u praksi:

• Ako roditelj obeća da će poslušati dijete kada ono želi razgovarati, važno je to i učiniti.
• U slučaju da obećanje ne može biti ispunjeno, potrebno je objasniti razloge i preuzeti odgovornost.
• Pravila i posljedice trebaju se dogovoriti i dosljedno primjenjivati.

Pokazivanje vlastite ranjivosti i dijeljenje iskustava

Ova korisna navika podrazumijeva da roditelji ne slušaju samo dijete, nego otvoreno govore i o vlastitim osjećajima, izazovima i pogreškama - bez moraliziranja. Kada dijete vidi roditelja kao osobu koja također griješi i uči iz svojih iskustava, osjeća manju sramotu kada se samo nađe u problemu. Tako uči da je normalno potražiti pomoć i otvoreno govoriti o teškoćama.

Kako primijeniti u praksi:

• Podijeliti primjer iz vlastitog dana kada ste se osjećali nesigurno ili frustrirano.
• Ako ste pogriješili u komunikaciji s djetetom, važno je to priznati i ispričati se.
• Kada je primjereno, možete podijeliti i svoja iskustva iz mladosti kako bi dijete uvidjelo da nije samo.