Minecraft, Roblox i Fortnite samo su neke od popularnih igara koje zaokupljaju djecu generacije Alpha, rođenu između 2010. i 2024. godine. Novo izvješće otkriva da čak 79 posto pripadnika te generacije igra videoigre na tjednoj bazi, čime su na putu da postanu najveća generacija gejmera u povijesti.
Iako igranje donosi zabavu te društvene i kognitivne prednosti, ono sa sobom nosi i ozbiljne rizike jer online predatorima olakšava pronalazak žrtava. Prema podacima neprofitne organizacije Thorn, koja razvija tehnologiju za zaštitu djece od seksualnog zlostavljanja, četvrtina mladih do svoje 18. godine doživi seksualno vrbovanje na internetu, uključujući i platforme za igranje, piše Parents.
"Nažalost, primjećujemo da se ovakve prijetnje pojavljuju na većini platformi", kaže Melissa Stroebel, potpredsjednica za istraživanje u Thornu. "To su u suštini društveni prostori i zlonamjerni pojedinci ih ciljaju kako bi se povezali s mladima."
Iako platforme poput Robloxa uvode roditeljske kontrole i pokušavaju moderirati sadržaj, Stroebel upozorava da "je pred nama još puno posla kako bismo osigurali da su te platforme sigurne za mlade korisnike". Srećom, roditelji mogu poduzeti korake kako bi zaštitili svoju djecu i pomogli im da se sigurno snalaze u svijetu igara.
Online rizici videoigara
Jednostavno rečeno, svaka platforma koja ima mogućnost izravnog slanja poruka ili javnog chata može predstavljati rizik za djecu, što uključuje igre poput Robloxa, Minecrafta i Fortnitea te aplikacije kao što su Discord i Twitch.
Istraživanje Pew Research Centra pokazalo je da 59 posto dječaka igra s prijateljima koje poznaju isključivo online. "Koliko god se trudili, proizvođači igara i platformi ne mogu stvoriti sto posto sigurno okruženje u kojem nema odraslih koji žele iskoristiti djecu", ističe Titania Jordan, autorica knjige "Parental Control" i stručnjakinja u tvrtki Bark Technologies.
"To je zato što se razgovori odvijaju munjevitom brzinom i mogu se preseliti na druge platforme poput Snapchata ili SMS poruka." Ron Kerbs, osnivač tvrtke Kidas koja štiti igrače od online prijetnji, ističe da predatori postupno grade povjerenje s djecom kako bi se ona osjećala dovoljno ugodno da podijele osobne informacije. Kao glavne rizike za djecu navodi ovisnost o igranju, izloženost neprimjerenom sadržaju poput nasilja i govora mržnje, prijevare i krađu identiteta te narušavanje privatnosti.
Kako pomoći djeci da se nose s rizicima
Iako roditelji ne mogu sve kontrolirati, proaktivni pristup edukaciji djece, postavljanje granica i nadzor sadržaja mogu značajno pomoći. Stručnjaci savjetuju korištenje sigurnosnih alata poput aplikacija za roditeljsku kontrolu.
Primjerice, Kidas nadzire tekstualnu i glasovnu komunikaciju unutar igre te upozorava roditelje na potencijalne prijetnje. Važnost takvih alata potvrđuje i podatak da 57 posto djece, prema mišljenju njihovih roditelja, nije spremno nositi se s neprimjerenim kontaktom na internetu.
Također je ključno otvoreno razgovarati o rizicima. Iako razgovor o seksualnom vrbovanju može biti neugodan, Jordan naglašava da je važno biti direktan. Predlaže da djetetu postavite pitanja poput: "Što bi učinio da ti stranac na Robloxu ponudi virtualni novac u zamjenu za tvoju sliku?" ili "Misliš li da su svi u chatu zaista oni za koje se predstavljaju?"
Tijekom tih razgovora važno je da se postavite kao sigurna luka. "Ako dijete zna da se roditelj neće ljutiti, puno je vjerojatnije da će potražiti pomoć kad se nađe u opasnosti", kaže Jordan i dodaje: "Uvijek sam tu da te zaštitim i uvijek ću biti na tvojoj strani. Što god da se dogodi, volim te i zajedno ćemo sve riješiti." Pritom treba zapamtiti da, kada odrasla osoba iskoristi dijete, krivnja nikada nije na djetetu.
Laura Ordoñez iz organizacije Common Sense Media preporučuje roditeljima da se uključe u igru sa svojom djecom. "Dok igrate, možda ćete primijetiti poruke nepoznatih osoba ili pozive za ulazak na privatne servere. To vam pruža priliku da prirodno razgovarate o takvim interakcijama", objašnjava Ordoñez.
Također savjetuje da roditeljske kontrole koristite transparentno i uključite dijete u njihovo postavljanje. "Sjednite s djetetom i recite: 'Pogledajmo zajedno ove postavke privatnosti. Što misliš da je najvažnije za sigurnost?' Kad djeca razumiju svrhu sigurnosnih postavki, manje će ih doživljavati kao ograničenja, a više kao zaštitu koju su pomogla stvoriti."
Zajednička izrada sigurnosnog plana može osnažiti djecu da se zauzmu za sebe i da vam se obrate za pomoć. "Naučite kako koristiti alate za prijavljivanje na platformi i razgovarajte s djecom o tome kako blokirati ili prijaviti korisnike ako ih netko traži osobne podatke ili čini da se osjećaju neugodno", savjetuje Stroebel. Vježbanje onoga što treba učiniti u rizičnoj situaciji može im pomoći da se osjećaju spremnije, a ne panično.
Znakovi da vaše dijete ima problem
Unatoč svim mjerama opreza, vrbovanje i zlostavljanje se i dalje mogu dogoditi. Catherine Atkinson-Greenhaw, licencirana savjetnica, navodi znakove koji mogu upućivati na to da je dijete žrtva seksualnog vrbovanja: iznenadne promjene ponašanja poput tjeskobe ili povlačenja, tajnovitost, pokazivanje neuobičajenog seksualnog ponašanja, kršenje pravila, strah od odraslih, druženje sa starijom djecom te posjedovanje novca ili skupih predmeta nepoznatog porijekla.
Znakovi cyberbullinga uključuju tjeskobu nakon korištenja uređaja, nagle promjene raspoloženja te izbjegavanje razgovora o online aktivnostima. Ako ste zabrinuti, Atkinson-Greenhaw savjetuje da ne paničarite i ne krivite dijete.
"Uvjerite dijete da nije krivo i da ste ponosni što vam se povjerilo. Važno je sve dokumentirati i zatražiti snimke zaslona ili druge dokaze o zlostavljanju", kaže ona. Potrebno je provjeriti postavke privatnosti, ograničiti kontakt sa zlostavljačem i, ako je potrebno, prijaviti slučaj policiji.
Videoigre nisu uvijek loše
Igranje videoigara nije samo po sebi loše i ne treba ga u potpunosti zabraniti ako se platforme koriste odgovorno. "Igre su povezivale djecu u vrijeme pandemije, kada se nisu mogla družiti uživo. Također uče suradnji, strpljenju i mogu ih upoznati s novim idejama i svjetovima", ističe Jordan.
Ron Kerbs dodaje da sve više škola ima e-sport lige koje mogu dovesti do stipendija za fakultet. Ključ je u umjerenosti i informiranosti. "Stvorite jasan raspored igranja i postavite vremenska ograničenja, ali ostanite fleksibilni", preporučuje Kerbs.
Važno je pomoći djetetu da prepozna kada igranje negativno utječe na san, ponašanje ili odnose. To je znak da mu je potrebna pomoć u samoregulaciji, a roditelji su tu da mu u tome pomognu, čak i ako smanjenje vremena za igru u početku bude teško.